U Velikom tjednu HNK Ivana pl. Zajca ugošćuje Zbor i Orkestar Slovenske filharmonije, 28. ožujka u srijedu u 19 i 30 sati
Pedeset i šest članova orkestra, šezdeset zborista, dirigent, dvije solistice i dva solista izvode jedno od najpoznatijih djela nadahnutih Kristovom mukom i uskrsnućem, Rossinijevu Stabat mater. Izvedbom će dirigirati slovenski maestro Borut Smrekar, solisti su prvakinja riječkog Kazališta sopranistica Kristina Kolar, slovenska mezzosopranistica Jadranka Juras, kolumbijski tenor Kirlianit Cortés Gálvez i solist riječke Opere Dario Bercich, bas.
U svojoj obljetničkoj 70. godini koncertiranja pod imenom Orkestar Slovenske filharmonije, mogu se pohvaliti iznimno dugom i bogatom tradicijom. Ponosno stoje uz bok najstarijima na svijetu, jer su njihovi prethodnici bili Academio Philharmonicorum (1701), Filharmonijsko društvo (1794) i Prva slovenska filharmonija (1908 -1913).
Među mnogim uglednim umjetnicima koji su postali počasni članovi Slovenske filharmonije su Haydn, Beethoven, Paganini, Brahms, Kleiber i dr.
Svoju izvrsnost Orkestar je potvrđivao na brojnim turnejama u europskim kulturnim središtima (Berlin, Prag, Pariz, Amsterdam, Stuttgart i dr.), uglednim koncertnim dvoranama u SAD-u, Japanu, te svim važnim međunarodnim festivalima.
Slovenskom filharmonijom dirigirali su redom vrhunski dirigenti (Riccardo Muti, Zubin Mehta, Carlos Kleiber, Kurt Sanderling, Jurij Simonov, Serge Baudo i dr.), uz njih nastupili su vrhunski solisti (Anna Netrebko, Luciano Pavarotti, Arthur Rubinstein, Ivo Pogorelić, Dmitrij Hvorostovski, Miša Majski i brojni drugi), a Filharmonija bilježi i preko 80 CD-a.
Zbor Slovenske filharmonije postoji kraće, ali u svojih 27 godina broji više od 700 koncerata i 3500 izvedenih skladbi! S njima je surađivalo 107 uglednih dirigenata i solista. Redovno gostuju u inozemstvu. Dobitnici su brojnih slovenskih i hrvatskih umjetničkih priznanja i nagrada, među kojima je i priznanje Ministarstva Republike Slovenije za kulturu, zatim Porin, Povelja Republike Hrvatske i dr.
Talijanski operni skladatelj Gioachino Rossini (1792 – 1868), najpoznatiji po svojim operama „Seviljski brijač”, „Talijanka u Alžiru”, „Pepeljuga”, „Guillaume Tell”, odlučio se umiroviti rano, u svojoj 37. godini, i zaista više nije napisao niti jednu operu. Do tada, skladao je gotovo 40 opera.
Njegov nezadrživi operni duh prožimao se ipak kroz komorna i veća djela crkvene glazbe koja je kasnije skladao. Rossini je skladao Stabat mater (lat: stala majka) u dvije različite faze između 1831. i 1841. godine. Nakon što je Rossini skladao prvih šest stavaka, povjerio je Giovanniju Tadoliniju da djelo dovrši. Rossini se skladbi posvetio ponovno 1841. Upravo zbog toga nije sasvim jasno koji je udio u njemu Tadolinijev, no zasigurno je očito kako je djelo pisano u dvama sasvim suprotnim stilovima. Neki su stavci slični Rossinijevim opernim arijama, dok su ostali bliži crkvenoj, duhovnoj glazbi (1, 9, 10).
Trijumfalna praizvedba bila je u Parizu u Théâtre – Italien 7. siječnja 1842. godine pod ravnanjem Gaetana Donizettija, a publika koja je tada došla posvjedočiti izuzetnom ostvarenju bila je brojna. Od tada pa do danas, Rossinijev Stabat mater u deset stavaka nastavlja osvajati i zadivljavati publiku svojom virtuoznošću i nadmoćnošću kojom ujedinjuje različite forme, od arija, dueta, kvarteta, zborova, do mirnog, čistog instrospektivnog a capella stavka bivajući tako jedno od najvećih djela sakralne glazbe 19. stoljeća.
Živopisni latinski stihovi iz 13. stoljeća oblikovani su kao potresna molitva širokog raspona emocija u kojoj se opisuje Marijina patnja podno križa razapetoga Sina. Autorstvo jedni pripisuju sv. Bonaventuri, drugi, češće, Jacoponeu da Todiju. Stabat mater dolorosa (Stala plačuć’ tužna mati) početne su riječi srednjovjekovne tužaljke djevice Marije što se i danas izvodi u katoličkom bogoslužju na latinskom jeziku, dok se prevedena na žive jezike pjeva tijekom čitave korizme.
Ljepota i umjetnička snaga teksta potakla je mnoge skladatelje da glazbeno izraze svoje viđenje Bogorodičinih boli: Haydn, Verdi, Dvořák, Palestrina, Vivaldi, Pergolesi, Schubert, Scarlatti, de Pres, Orlande de Lassus, Boccherini, Stanford, Szymanowsky, Poulenc, Penderecki, Arvo Pärt, pa i Ivan pl. Zajc.
Prva izvedba svečanog Rossinijevog djela Stabat mater u riječkom Kazalištu bila je 20. studenog 1963. godine, a posljednja izvedba u zgradi bila je 20. ožujka 1993. godine.
U katedrali sv. Vida riječka Opera izvela je Stabat mater prije osam godina, 16. lipnja 2010. povodom blagdana sv. Vida.
