U nedjelju 26. svibnja održat će se izbori za Europski parlament, a svi punoljetni birači mogu glasati za određenu listu ali i svoj preferencijalni glas dati nekom od kandidata na tim listama
Za ove izbore predane su 33 liste, a zanimljivo je da na te 33 liste na njih čak 22 nema niti jednog kandidata s prebivalištem u Rijeci?!
Kandidatkinja i kandidata iz Rijeke na izbornim listama za izbore za EU parlament je 11, a mi smo svakome od njih poslali pet istih pitanja s molbom da odgovore na njih.
1. Što vas je motiviralo za kandidaturu na ovim izborima?
2. Što su osnovne odrednice vašega izbornog programa?
3. Što je po vama razlog slabe izlaznosti na europske izbore?
4. Na koje načine hrvatski predstavnici u EU parlamentu mogu ostvariti odluke dobre za Rijeku i Hrvatsku?
5. Koji su trenutno najveći problemi Europe odnosno Europske Unije i kako se Hrvatska treba postaviti prema njima?
Evo što nam je odgovorio Nebojša Zelić, 8. na kandidacijskoj listi MOŽEMO, Nove ljevice i ORaH-a.
1. Što vas je motiviralo za kandidaturu na ovim izborima?
Pitanje je zašto se uopće politički angažirati u Hrvatskoj gdje je percepcija politike vrlo negativna i gdje se smatra da se njome uvijek bave neki ljudi sumnjivih motiva između kojih baš i nema neke razlike.
Odgovor je vrlo kratak, a to je da se takvo stanje politike promjeni. Politika nije potres, neka nevolja na koju ne možemo utjecati. Politika oblikuje naš svakodnevni život, živote naših obitelji, prijatelja, budućnost djece. Ona je proizvod našeg djelovanja i možemo je mijenjati i njome upravljati bilo da se politički angažiramo, javno angažiramo ili izađemo na glasanje i izrazimo naš stav. Što se tiče europskih izbora, oni su su iznimno važni, europske direktive oblikuju okvir unutar kojeg Hrvatska djeluje i bitno utječu na zakone i politike koji se donose i na lokalnoj i na nacionalnoj razini.
2. Što su osnovne odrednice vašega izbornog programa?
Kao koalicija zelene ljevice naš prioritet je ozbiljno djelovanje ka sprječavanju klimatske i ekološke katastrofe i povećanje kvalitete života građana, pogotovo onih koji su u nepovoljnijem položaju.
Dakle, prilagodba klimatskim promjenama mora biti financirana europskim porezima na korporacije što uključuje i ukidanje poreznih oaza, a ne smije ići na teret lošije stojećih građana.
Ostale glavne točke programa su sljedeće – sprječavanje privatizacije vodnih i ostalih komunalnih usluga; dostupno stanovanje; kvalitetno i dostupno zdravstvo; zaštita radničkih prava i ujednačavanje plaća i uvjeta rada na razini EU; borba protiv diskriminacije i nasilja nad ženama i seksualnim i rodnim manjinama te borba protiv nacionalističkih politika mržnje i isključenja etničkih i vjerskih manjina, migranata i azilanata.
Sve ove točke programa direktno utječu na kvalitetu života građana, a usko su vezane za politike na europskoj razini. Na primjer, vidimo i u Rijeci kako cijene stanova i najma lete u nebo. Uzrok toga je i izostanak izgradnje javnih stanova za najam i rentijerski biznis kroz korporacije poput Airbnb-a. Takve se stvari moraju regulirati i na lokalnoj i na EU razini.
Također, nedavno smo na primjeru iz Rijeke vidjeli koliko skupe mogu biti inovativne terapije. Rješenje takvih problema je zajednička nabava skupih lijekova na europskoj razini kao i drugačija regulacija patentnih prava farmaceutskih kompanija, a to ne može učiniti pojedina država članica.
Cilj koji želimo postići zajedno s drugim partnerima u EU parlamentu je održiva, demokratska, solidarna Europa koja kao cilj ima dobrobit svih koji u njoj žive (što naravno ne isključuje dobrobit onih koji žive i izvan EU), a ne samo ekonomski rast koji nema utjecaj na kvalitetu života velikog broja ljudi. Sloboda kojoj teži Europa ne smije biti samo sloboda kretanja kapitala i tržišta već i sloboda izbora svake pojedinke i pojedinca između vrijednih i kvalitetnih opcija u svom životu.
3. Što je po vama razlog slabe izlaznosti na europske izbore?
Čini mi se da je prvenstveno stvar u tome što se mnogima čini da nema neke razlike u odabiru svojih predstavnika.
Najviše je to naravno zasluga dosadašnjih političkih elita i nema razloga svaljivati krivnju na građan(k)e zbog neke njihove pasivnosti i rezignacije. Ljudi generalno osjećaju na EU izborima da su uvučeni u neku igru demokracije u kojoj dobitnik dobije veliku plaću i privilegije a oni izgube nedjeljno jutro i nemaju od toga ništa.
K tome je percepcija EU kao nečeg dalekog gdje se ionako donose odluke iza zatvorenih vrata koje onda mi moramo prihvatiti što god o tome mislili. EU nam se uvijek prikazuje kao nešto od čega treba uzeti novce i što nam daje naredbe. Naravno, takvo je mišljenje pogrešno. EU je vrlo dobra ideja za koju se vrijedi boriti i mijenjati je u odnosu na to kako trenutno funkcionira. Mi trebamo shvatiti da EU nije iznad nas već da smo mi njezin dio i trebamo zajedno s drugim članicama tražiti rješenja za probleme s kojima se EU suočava i s kojima se mi suočavamo.
4. Na koje načine hrvatski predstavnici u EU parlamentu mogu ostvariti odluke dobre za Rijeku i Hrvatsku?
Hrvatski predstavnici trebaju tražiti partnere s kojima mogu zajednički promovirati politike koje su dobre i za Rijeku i za Hrvatsku i za EU. Trebaju uočavati probleme s kojima su dobro upoznati jer ih osjećaju ljudi u sredinama iz kojih dolaze i pokretati inicijative za rješavanje takvih problema.
Konkretno, u slučaju Rijeke, nije jasno zašto dosadašnji zastupnici u EU parlamentu gdje je bio i premijer nisu problem hrvatske brodogradnje pokušavali riješiti u kontekstu europske strategije za brodogradnju. EU je shvatila da bez značajnijih javnih ulaganja u brodogradnju neće moći parirati Kini i Koreji te da se moraju osigurati povoljniji mehanizmi financiranja i garancijskih instrumenata.
Da su hrvatski predstavnici bili aktivniji po tom pitanju možda bi se moglo naći rješenje za 3. maj i Uljanik. Također, svatko tko dolazi iz Rijeke treba biti svjestan koliko visoke cijene loših i dijelom privatiziranih komunalnih usluga, konkretno Energa, utječu na kvalitetu života. Bilo bi za očekivati da će se suprotstavljati donošenju tzv. Bolkenstein direktive koja stvara dodatan pritisak na države i gradove da privatiziraju i liberaliziraju komunalne usluge. Mnoga istraživanja pokazuju da privatizacija komunalnih usluga dovodi do povećanja cijene usluge i pogoršanja kvalitete usluge. Naravno, da bi hrvatski predstavnik pokrenuo takva pitanja mora imati jasnu ideju politika za koje se zalaže.
5. Koji su trenutno najveći problemi Europe odnosno Europske Unije i kako se Hrvatska treba postaviti prema njima?
Najveći problem EU je to što je smjer u kojem već dugo ide doveo do velikih društvenih i ekonomskih nejednakosti te se time stvorilo plodno tlo za politike isključivosti i mržnje pod krinkom nekakvog idenitetskog suverenizma kojem smetaju same europske vrijednosti poput pluralizma, tolerancije i solidarnosti koja je građanskog a ne etničkog karaktera.
Hrvatska je također primjer toga i prema tom se problemu mora postaviti kao cijela EU, a to je da se počne konkretno baviti nejednakostima i poboljšanjem kvalitete života na svim razinama od predškolske dobi do mirovina. Problem EU nije to što gubi trgovinsku utrku s KInom i SAD-om ili to što je prestala biti kontinent iseljavanja već useljavanja nego to što se ruši razina kvalitete života i garancije ljudskih prava u čemu bi i dalje trebala biti predvodnica u svijetu.
Hrvatska bi također trebala shvatiti da BDP nije važan sam po sebi već način na koji je to bogatstvo raspodijeljeno i da ljudska prava imaju svi ljudi s koje god strane granice se nalazili. Pitanje sigurnosti koje se često spominje kao problem treba shvatiti u puno širem kontekstu kao pitanje pravne, ekonomske i zdravstvene sigurnosti svakog pojedinca a ne kao pitanje neke apstraktne nacionalne sigurnosti.
