U današnje vrijeme, male geste pažnje i ljubavi često mogu značiti više nego što zamišljamo. Upravo takvu priču podijelila je Danijela Ćuk, koja je zajedno s Veljkom Balabanom i članovima obitelji organizirala posebno iznenađenje za gospođu Petru Jovičić, majku Mirka i Ljube te preminulog Simketa, koji već 16 godina nije među nama.
Sedam godina zatvorenosti između četiri zida nisu učinile život gospođe Petre lakim, ali zahvaljujući dobroj volji i odlučnosti njenih prijatelja i obitelji, ona je po prvi put nakon dugog vremena mogla izaći van, osjetiti svjež zrak i prošetati gradom.
Veljko Balaban i Danijela Ćuk odlučili su, u dogovoru sa sinom Mirkom, da gđu Petru spuste s četvrtog kata u kolicima i provedu kroz centar Rijeke. Prvo su svratili na kavicu, a potom uživali u nekoliko sati obilaska gotovo cijelog središta grada. Povratak kući također je bio izazovan – gđu Petru su, ovog puta, uspješno vratili u stan, ali osjećaj postignutog cilja i zajedničke radosti bio je neprocjenjiv.
Ova dirljiva priča podsjeća nas da uz ljubav, strpljenje i malo truda, granice često ne postoje, a ono što se čini nemogućim, postaje moguće.
Danijela Ćuk je objavila cijelu priču na Facebook stranici Riječka enciklopedija:
“Dragi svi, željela bih s vama podijeliti ovu divnu priču iznenađenja koju smo priredili našoj gđi Petri Jovičić, Mirkovoj i Ljubinoj mami, a i mami našeg pok. Simketa koji već 16 godina nije među nama.
Naime, kako radovi u stanu obitelji i dalje traju i trenutno zaista lijepo izgleda ali ima tu još posla, Veljko Balaban i ja smo odlučili da iznenadimo gđu Petru na način da prvi put nakon 7 godina izađe van iz stana i bude malo na zraku jer biti zatvoren u
u 4 zida 7 godina je zaista strašno.
Ovu priču dijelim s vama u nadi da shvatite kako zaista i ono što se čini nemoguće je u biti moguće uz malo dobre volje i truda i da nikad ne odustajete.
Tako je Veljko rekao da se zaista sve može i da bi bilo lijepo da gđa Jovičić prođe malo kroz grad nakon toliko godina a i ja sam se složila s njim pa smo u dogovoru s Mirkom organizirali taj lijepi događaj.
U nedjelju 7.09. smo svoju ideju i sproveli u djelo tako što smo gđu Petru u kolicima spustili s 4. kata dolje (naravno, nije bilo jednostavno ali uspjeli smo) i prvo smo otišli na kavicu u Pin a potom smo otišli u obilazak skoro cjelog centra grada dobrih nekoliko sati.
Svi smo bili jako uzbuđeni i sretni, pogotovo Mirko koji je toliko želio da mama malo izađe van a eto…i to se uspjelo ma koliko se činilo nemogućim.
Nakon što smo se lijepo proveli i gđa Petra se sjetila svega što je nekad vidjela i što se promijenilo u gradu, vratili smo se gore u stan tako što smo gđu Petru ovaj put u kolicima dizali na 4. kat i nakon svega smo bili toliko ponosni na sebe da smo uspjeli!
Ne znam kad sam se ovako osjećala posljednji put ali srce nam je do neba!
Zahvaljujući Veljkovoj ideji i kreativnosti kao i obostranoj želji da i na ovaj način pružimo podršku osobi s invaliditetom, zaista smo ispunjeni.
Iako gđa Petra ima problema s nogama i teško može stati na noge, odlučili smo joj biti podrška i raditi s njom, vježbati pomalo i biti uz nju.
Ova mala priča ima jednu važnu poruku a to je:
Uz ljubav, dobru volju i malo truda, i ono nemoguće postaje moguće!”
Foto: Mirko Jovičić
