Dakle, kako sam kaže, problem nije bio u neizdavanju jednog računa, kako se to pokušava prikazati, niti u vrebanju pogrešnog koraka trgovca, već je problem u tome što je sav promet koji se odvijao pred očima poreznih inspektora obavljen bez ispostavljanja bilo kakvog računa kupcima.
“Inspektori su strpljivo stajali u redu u kojem je ispred njih bilo pet ili šest kupaca, i ni jedan od tih kupaca nije dobio račun za kupljenu ribu. Tako da su oni prije samog legitimiranja osobno svjedočili o nekoliko stotina kuna prometa koji je, umjesto s računom i u fiskalnoj kasi, završio u bilježnici trgovca. Nakon što trgovac ni njima nije izdao račun oni su se legitimirali, a kad su ga pitali što je s tim novcem, dobili su odgovor da im on služi za plaćanje računa”, istaknuo je za Glas Istre šef riječkih poreznih inspektora.
Prema njegovim riječima, inspektori prate situaciju neko vrijeme prije no što reagiraju, što znači da kazna ne uslijedi u slučaju jednog neizdanog računa ili jednog problema s viškom novca, već je riječ o “akumuliranim prekršajima”.
“Nama doista nije prvenstveni cilj kažnjavanje ili “punjenje državnog proračuna”, kako to neki vole reći. Novčane kazne su mjera koja bi trebala odvratiti porezne obveznike od činjenja takvih prekršaja, odnosno krajnja mjera koja se izriče s ciljem da se discipliniraju, pridržavaju zakona i izdaju račune”, zaključio je Brkić.