Mjesec dana nakon što je Rijeka izgubila mladu Rominu, njezina sestra Lucija Buterin danas se ponovno oglasila, te objavila posljednju javnu poruku na ovu temu.
U potresnom, ali smirenom obraćanju, Lucija ističe da je sve što je dosad podijelila bilo motivirano isključivo boli i ljubavlju prema svojoj sestri, a ne željom za pažnjom ili osvetom. “Vidjela sam koliko vas je čulo poruku. Vidjela sam koliko žena se prepoznalo”, napisala je, potvrđujući da je Romina kroz svoju priču dotaknula mnogo ljudi i poslala snažan apel protiv nasilja.
Lucijina objava naglašava važnost reagiranja na nasilje, jer svaka prepoznata prijetnja i svaka pravovremena reakcija mogu spasiti život. “Ako je zbog ovoga jedna žena danas poslušala svoj unutarnji alarm, ako je netko odlučio ne šutjeti, ako je netko shvatio da ljubav ne boli i ne plaši – onda Romina nije umrla uzalud”, poručila je Lucija.
Završavajući svoju javnu komunikaciju, Lucija najavljuje da sada bira tišinu i privatno žalovanje, bez komentara i rasprava, čuvajući Rominu u sjećanju kao veselu, svoju i najviše voljenu. Pozvala je sve da i dalje štite žene u svojoj okolini i nikada ne okreću glavu od nasilja.
Lucijina poruka ostaje snažan poziv društvu – za Rominu i za sve žene koje se suočavaju s nasiljem.
“ZAVRŠNA OBJAVA JAVNOSTI
Dragi ljudi,
Ovo je moja posljednja javna objava na ovu temu – barem zasad.
Sve što sam napisala, napisala sam kao sestra.
Ne iz potrebe za pažnjom, ne iz bijesa, nego iz boli i ljubavi prema mojoj Romini.
Vidjela sam koliko vas je čulo poruku.
Vidjela sam koliko žena se prepoznalo.
I znam da je Romina, kroz ovu priču, dotaknula puno više ljudi nego što je ikada mogla zamisliti.
Ako je zbog ovoga jedna žena danas poslušala svoj unutarnji alarm,
ako je netko odlučio ne šutjeti,
ako je netko shvatio da ljubav ne boli i ne plaši –
onda Romina nije umrla uzalud.
Vjerujem da Bog iz najveće tame može izvesti svjetlo,
i da ni jedna ljubav koja je iskrena ne prestaje smrću.
U molitvi predajem Rominu Božjem milosrđu i miru,
i molim snagu za sve koji su ostali nositi ovu bol.
Daljnje odgovore dat će institucije, sudovi i sustav.
Ja sam rekla ono što sam trebala reći kao sestra.
Sada biram tišinu.
Biramo žalovanje bez ekrana, bez komentara, bez rasprava.
Biramo čuvati našu Rominu onakvu kakva je bila – vesela, svoja, a najviše voljena.
Hvala svima koji ste pisali s poštovanjem, suosjećanjem i srcem.
Molim vas da i dalje štitite žene oko sebe.
I da nikada ne okrećete glavu od nasilja.
Za Rominu.
I za sve Romine. 🤍”
