Čini se da dobra epidemiološka slika ima snagu izmamiti ljude na ulice i plaže, pa čak i napuniti liste čekanja frizerima u njihovim knjigama, ali očito nema snagu djecu vratiti u škole.
Roditelji su s pravom ljuti na sve. Mnogi od njih, saznajemo od većeg broja roditelja, nisu sigurni kakav će prihvat imati njihovo dijete a informacije koje su dobili sasvim su šture i općenite. Na e-mail naše redakcije danas je stiglo pismo ogorčene majke jednog osnovnoškolca koji bi 11. svibnja ponovno trebao krenuti u školu.
Kao roditelj koji se mora odlučiti o slanju djeteta u školu najkasnije do srijede obraćam vam se jer vidim da škole nisu niti najmanje svjesne da mnogi roditelji više nemaju opcija, godišnjih odmora, neplaćenih dopusta ili razumijevanja klijenata za krnji i polovični rad od kuće dok s drugom rukom pomažu djeci oko zadaće, te da mjere otvaranja sve većeg broja djelatnosti pritišću iz dana u dan.
Dakle vjerujem da ovo pišem u ime mnogih roditelja čije bi dijete trebalo odnosno ne bi trebalo u ponedjeljak krenuti u školu. Naime dopisi koji nam dolaze iz škola u najmanju su ruku obeshrabrujući i sugestivni da se roditelj snađe kako god, ali da je zadnje rješenje da dijete pošalje u školu.
Namjera je da se u školi 11.05. pojavi čim manji broj djece
Naglašeno je na više mjesta da možda neće biti moguće osigurati istu učiteljicu i kako se neki učitelji moraju radi vlastitog zdravlja čuvati od infekcije. Uz brojna upozorenja, odmah se primjećuje, nigdje se ne navodi kako će i u slučaju da neki drugi učitelj preuzme razred vašeg djeteta biti riječ o stručnoj i za to obrazovanoj osobi te da će ista dati sve od sebe da se djeca osjećaju sigurno i da cijeli proces protekne u najboljem mogućem ozračju? Ne, takve ohrabrujuće i podržavajuće riječi ne sadrže školski dopisi a također se ne govori o mjerama sigurnosti kao nečemu u što bi roditelj trebao imati puno povjerenje, kao što je priprema i dostava hrane do učionice, nego radije kao o mnoštvu problema i prepreka koje će škola uz mnogo napora i truda, u atmosferi paranoje i opreza riješiti na uštrb normalne dnevne rutine vašeg djeteta. Namjera je da se u školi 11.05. pojavi čim manji broj djece, pa čak i ako su to djeca zaposlenih roditelja, jer se škole ne osjećaju spremnima za nešto što su se trebale potiho i čvrsto pripremati od prvog dana uvođenja mjera.
O čemu sve roditelji moraju razmisliti u kratkom roku od 48 sati? Prije svega, prvi dojam oko povjerenja za povratak djeteta u ustanovu gradi se kroz komunikaciju sa školom ili posredno s drugim roditeljima kroz Viber grupe i slične kanale, a na ovom su polju svi jednako nesigurni, ukočeni i nespremni da zauzmu stav. Čekalo se tako do zadnjeg trena na odluku Ministarstva ali se u međuvremenu nije anketiralo roditelje. Osnivači su šutjeli a svi su skupa priželjkivali da ne moraju otvoriti škole. Epidemiološka slika govorila je drugačije i škole su se morale otvoriti. Točka je to prelamanja s vlastitim dojmovima o ovome ili onome i povratka u stvarnost. A stvarnost znači žonglirati s mnoštvom teških odluka, privatnih i poslovnih. Zašto bi učitelji bili izuzeti iz ovog aspekta naše egzistencije, koja je sve samo ne jednostavna u današnjem trenutku? Zašto baš oni naglašavaju roditeljima da se boje zaraze ili smatraju da su rizični radi vlastite zdravstvene situacije? Zašto je ta kompleksnost bivanja u postpandemijskom društvu rezervirana baš samo za škole i one koji rade s djecom, dok smo spremni zatvarati oči da je to nešto s čime se svatko do nas suočava u ovom tranzicijskom periodu koji nas ima dovesti do neke nove normalnosti?
Da zaključim; Otvaraju se škole uz preporuku da se djeca u škole ne šalju i uz izjavu ministrice Divjak kako bi ona svoje dijete poslala. Bravo svi!
Ime i prezime poznato je redakciji, a čitateljica je zatražila da ostane anonimna. Vas drage čitateljice i čitatelji pozivamo da iznesete svoje mišljenje kroz jedan od ponuđenih odgovora u našoj anketi. Rezultate ćemo objaviti u jednom od idućih tekstova, a više je nego očito da će ih do ponedjeljka biti još.