U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti otvorena je samostalna izložba „Zaželi želju“ umjetnika Nikole Ukića, kojom MMSU nastavlja s projektom predstavljanja riječkih autora koji su stasali 90-ih godina 20. stoljeća, a svoj su umjetnički rad nastavili stvarati u inozemstvu.
Aktualna izložba donosi nove radove zahtjevne produkcije i velikog formata, koji se razvijaju u dijalogu s prostorom i posredno upućuju na povijest zgrade i njezinu prenamjenu iz industrijske u muzejsku funkciju. Uz manje zidne radove, izložba se bazira na objektima na razmeđu skulpturalnih rješenja i arhitekture, u kojima zanimanje za istraživanje materijala i dalje ostaje bitno ishodište, ali u fokus postavlja nove preokupacije i smjernice. Dok je prije materiju promatrao kao neovisnu komponentu rada, djelomice ukroćenu u proizvoljnoj formi koju joj zadaje, sada nas involvira u fizičko iskustvo prostora u kojem bitna komponenta postaje posjetiteljevo tijelo. Sama izložba poprima formu mizanscene u kojoj posjetitelj sudjeluje vlastitom prisutnošću, u dilemi pred Ukićevim dvosmislenim objektima koji pripadaju i svijetu svakodnevice i fikcije, i bliskom i zazornom.
Betonske i plastične konfiguracije potiču diverziju ustaljene kiparske tradicije koja je orijentirana na cjelovitost i plemenite materijale, mahom idealiziran, punokrvni (figurativni) prikaz i vertikalnu transpoziciju materijala. Koristeći se materijalom drukčije od izvorne funkcije, Ukić mijenja uporabljivost svakodnevnih predmeta i poziva na njihovu redefiniciju. Birajući industrijske materijale koji se ponašaju nepredvidivo i iziskuju balans između kontrole i prepuštanja, autor naizmjence preuzima ulogu tvorca, odnosno pasivnog promatrača. Ukić se posvećuje pitanjima što skulptura danas može biti i na koje je sve načine povezana s društvenim i proizvodnim odnosima.
Na otvorenju izložbe uz samog autora prisutnima su se obratili i riječki gradonačelnik Marko Filipović, ravnateljica MMSU-a Branka Benčić, i kustosice muzeja Sabina Salamon i Ksenija Orelj.
„Čast mi je otvoriti izložbu ovog izuzetnog umjetnika, autora riječke scene koji je stasao devedesetih godina i svoj rad nastavio inozemnom okruženju. No najvažnije je da se ovom izložbom Nikola Ukić vratio u Rijeku. Naposljetku, uloga muzeja, ali i grada, jest upravo prepoznati talente lokalne scene te ih u jednom trenutku njihove karijere ‘vratiti doma’ i ponovno predstaviti javnosti i gradu iz kojeg su potekli“, rekao je gradonačelnik Marko Filipović
Najveća skulptura pod nazivom „Kolo“ u formi je međusobno spojenih ruku. Odlivene u prirodnoj veličini i umnožene, ruke su lišene tijela koje ih nosi. Suspendirane su sa stropa i postavljene u arhaičnu formu nalik kolu, pružaju se jedna prema drugoj i međusobno drže. Ruke su naočigled nežive, ali neodoljivo podsjećaju na živo; fragmentarne su, ali asociraju na tjelesno jedinstvo i poput fantomskih tijela prizivaju sjećanje na cjelovitost i čežnju za povratkom izgubljenog. „Kolo“ ne nosi ideju utopije ili nostalgije, već otvara pitanja o mogućnostima bolje stvarnosti, kako bi ona trebala izgledati i je li to projekt koji trebamo iznijeti zajednički, s obzirom na to da viziju budućnosti trenutačno ne nudi nitko.
Nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, Nikola Ukić pohađa Akademiju u Düsseldorfu (2000. – 2004.) gdje i ostaje djelovati. Povremeno je prisutan na domaćoj sceni, osobito u Zagrebu te Splitu i Rijeci.
Izložba ostaje otvorena do 21. svibnja 2023.
