Opera „Tosca“ kao, nakon „Madame Butterfly“, drugi dio Puccini trilogije bit će premijerno izvedena u riječkom HNK Ivana pl. Zajca u subotu, 9. studenoga 2019. s početkom u 19.00 sati
Jedno od najpopularnijih i najizvođenijih djela svjetskog opernog repertoara i po mnogima najdramatičnija od svih opera, na riječku se pozornicu, deset godina od posljednje premijere, vraća pod dirigentskim vodstvom Kallea Kuusave, uskoro i ravnatelja riječke Opere te u dramaturgiji i režiji Marina Blaževića. Glavni solistički trolist čine dvoje nacionalnih prvaka riječke Opere, Kristina Kolar u naslovnoj ulozi i Giorgio Surian kao Scarpija, kojima će se u ulozi Cavaradossija pridružiti gost Domagoj Dorotić, istodobno debitirajući na riječkoj opernoj sceni.
“Tosca“ u režiji Marina Blaževića bit će predstava paradigmatskog karaktera. „Ona neće biti samo o sebi nego govoriti i – više od sebe. U svakom od tri čina naše „Tosce“, publika će gledati tri različite predstave „Tosce”, tri različita načina njezine moguće inscenacije“, najavljuje Blažević.
Tako će prvi čin na scenu donijeti operni historicizam čija vizualnost počiva na ljepoti kazališnog slikarstva i tzv. „povijesnim“ odnosno „autentičnim“ kostimima.
Slijedeći trend „aktualizacije“ opera, drugi će čin pak izmjestiti dramsku radnju u drugi povijesni kontekst, drugo vrijeme i prostor, a zahvaljujući čemu će se Kristina Kolar pojaviti kao Zinka Kunc odnosno u kopiji kostima njene Tosce iz Metropolitana.
Treći čin predstavit će „Toscu“ najbliže Blaževićevu shvaćanju operne režije, svedene na, prema njegovim riječima, neophodno: glazbu, dramu, glas, glumu, osobnost izvođača i intenzitet doživljaja njihove su-radnje.
No, prije svega, Marin Blažević ističe kako ove „Tosce“ ne bi bilo bez Kristine Kolar, riječke i hrvatske operne primadone koja uspješno gradi međunarodnu karijeru i Giorgia Suriana, koji se ulogom Scarpije proslavio na pozornicama diljem opernog svijeta. Ova „Tosca“ riječke Opere radi se upravo zbog njih dvoje.
„U njihovoj izvedbi drugog čina publiku ćemo suočiti s psihofizičkim intenzitetom i rizikom koji ovo dvoje umjetnika na paradoksalan način otklanjaju od opere i približavaju kazališnom – performansu.“
Uz Kristinu Kolar, Giorgia Suriana i Domagoja Dorotića, solističku ekipu čine i Luka Ortar klao Cesare Angelotti, Ivan Šimatović kao Crkvenjak, Saša Matovina i Sergej Kiselev u ulozi Spolette, Slavko Sekulić kao Sciarrone te Vanja Zelčić i Dario Bercich.
Kostimografkinja je Sandra Dekanić, a scenografiju s Alanom Vukelićem supotpisuje Marin Blažević kao i svjetlo s Daliborom Fugošićem.
„Tosca“ je skladana prema istoimenoj drami Victoriena Sardoua, izvedba koje se u Firenzi 1895. sa Sarom Bernhardt u naslovnoj ulozi silno dojmila Puccinija, a praizvedena je 14. siječnja 1900. u rimskome Teatru Constanza. U ovom pravom opernom trileru, u napetoj, intenzivnoj priči koja se događa u manje od 24 sata, u vrtlogu se prepliću političke intrige, bijeg i potjera, ljubomora, izdaja, fatalna požuda, nemoralna ponuda, ali iznad svega ipak vjera u umjetnost, ljubav i – slobodu.
Uspoređujući je s „La Bohème“, i sam Puccini je zaključio: „Atmosfera više nije romantična i lirska, nego senzualna, strastvena i mračna. Nema dobrih i ljupkih likova, nego sumnjivih individua poput Scarpije i Spolette. Protagonisti nisu popustljivi kao Rodolfo i Mimi, već aktivni i hrabri.“
Foto: Dražen Šokčević
