Teatralnost funeralne umjetnosti je arhitektonska šetnja teatrom smrti posvećenom sjećanju na život
Treća po redu, a prva pod vodstvom profesora Thea de Canzianija, arhitektonska šetnja pod nazivom „Teatralnost funeralne umjetnosti“ bit će održana u srijedu 9. srpnja na najstarijem riječkom groblju, groblju Kozala u 19 sati. Šetnja je dio programa Riječkih ljetnih noći u suradnji HNK Ivana pl. Zajca i MMSU-a Rijeka.
Tijekom života rođendanima slavimo rođenje a po smrti se obljetnicama spominjemo odlazaka.
Smrt je češće popraćena mistikom, vjerom u život nakon smrti te drugim vjerovanjima i uvjerenjima. Želja za vječnom slavom i pamćenjem do kraja svijeta i vijeka imanentna je čovjeku oduvijek. Mitovi o osobama i osobnostima često su slavljeni grobnim spomenicima, onima što su ih sami podigli ili onima što podigli su im ih drugi. Ponekad su to tek epigrafski šturi čuvari sjećanja. A ponekad su to pak prave scenografije, predstave što su ih režirali arhitekti, slikari, zanatlije, neki jednočinke a neki pak priče konstruirane od više sekvenci. Upravo ta teatralnost, monumentalnost, raskoš, u kojoj veliku ulogu čini mjesto i prirodni okoliš, čini posebnima neke spomenike.
„Na komunalnom groblju Kozala pored mnogih takvih primjera odabrali smo tek neke teatralne doživljaje. Čempresi i okamenjeni zvonik crkve svetog Romualda i Svih svetih uvode nas u fascinantno istraživanje groblja kao naše umjetničke galerije, okamenjene knjižnice i gradski arhiv kroz protekla gotovo četiri stoljeća“, pojašnjava Theo de Canziani, profesor povijesti umjetnosti i izvrstan poznavatelj riječke povijesti.
„ Hodočastit ćemo tom teatru smrti posvećenom vječnom sjećanju na život, Scarpama, Adamichima, Manasteriottima, Leonessama, Smoquinama, Oltaru bratstva-Altare della fratellanza. Nastavit ćemo Gorupima, Vio-Baccarcichima. Pogledat ćemo s olimpijskih visina Whiteheadovih, potom dobrotvorno našem gradu Ide Steffula-Pauletigg do anđela Ossoinackovih. Potom, zakoračit ćemo u venecijansko-fijumanski Fumijev atelier a završit nenadmašnom romantičarskom atmosferom židovskog groblja kao prizorom s kakve slike glasovitog Caspara Davida Friedricha“, najavljuje Theo de Canziani.
