Predstava „SOLARIS DVA“, autorski projekt Boruta Šeparovića koji istražuje odnos filma, kazališta i digitalne tehnologije nastao u koprodukciji INK Pula i Montažstroja, gostuje u riječkom HNK Ivana pl. Zajca u ponedjeljak, 20. travnja 2026. s početkom u 19.30 sati
Što ako se kazališna predstava odluči susresti sa svojim filmskim predloškom licem u lice – i pritom dobije još jednog, digitalnog dvojnika?
Polazeći od romana Stanisława Lema i kultnog filma Andreja Tarkovskog (1972.), SOLARIS DVA premješta Solaris u vrijeme generativne umjetne inteligencije i beskonačnog oblaka podataka. Pozornica postaje laboratorij percepcije: pred publikom se istodobno odvijaju živa izvedba, arhivski film i njihova računalno generirana varijanta – prostor u kojem se preispituje što danas još prepoznajemo kao istinito, kad se vizualni dokazi mogu krivotvoriti jednako lako kao i svakodnevni sadržaji na mrežama.
Originalni “Solaris“ ne skriva se u pozadini
Originalni “Solaris“ ne skriva se u pozadini, nego je stalno prisutan kao prethodni život ove inscenacije, pa se pred publikom istodobno odvijaju film, kazalište i njihova računalno generirana verzija.
U središtu je psiholog Kris Kelvin (Matija Čigir), suočen s “gostima” – pojavama nastalim iz fragmenata sjećanja i nesvjesnog. Hari (Rea Bušić), dvojnica preminule partnerice, istodobno je opipljivo prisutna i radikalno nestvarna: tijelo i pokret pripadaju glumici, dok deepfake tehnologija povremeno “posuđuje” njezino lice iz filmskog arhiva. U jednom se trenutku na sceni susreću tri Hari – ona iz filma, ona kazališna i ona računalno generirana – i upravo u toj tankoj pukotini između medija nastaje „SOLARIS DVA“.
Uz Kelvina i Hari, na sceni su Snaut (Nikola Nedić) i Sartorius (Sven Medvešek), a u izvedbu su uključeni i video/AI hibridni nastupi: doktor Gibarian (Frano Mašković) i pilot Henri Berton (Vedran Živolić) pojavljuju se isključivo putem video zapisa. Kao dodatni “gost” – neljudski izvođač / “posjetitelj” – u predstavi se pojavljuje i robotski pas Unitree Go2 AIR, figura robotike koja u Solarisovu logiku “drugosti” unosi doslovnu, utjelovljenu tehnologiju.
Autorska ekipa
Dramaturgiju potpisuje Filip Rutić (prema motivima romana Solaris i scenariju filma Tarkovskog i Fridriha Gorenštajna). Vizualni i tehnološki identitet predstave oblikuje Konrad Mulvaj (video, multimedija, AI-programiranje): arhivski filmski materijal tretira kao aktivni sloj izvedbe, uživo sinkronizira projekcije i real-time transformacije slike, a istodobno s konzole koordinira i kretanje robotskog psa.
Scenografiju potpisuje Filip Triplat (prema motivima filmske scenografije Mihaila Romadina), a kostime Desanka Janković (prema originalnim rješenjima Nelli Fomine). Oblikovanje svjetla (za izvedbu uživo) potpisuje Anton Modrušan, a suradnica za scenski pokret je Roberta Milevoj. Zvučna slika predstave nastaje u dijalogu s glazbom iz filma Andreja Tarkovskog (Johann Sebastian Bach / Eduard Artemjev) te autorskim intervencijama Montažstroja i AI obradom.
„SOLARIS DVA“ postavlja pitanje: gdje završava čovjek, a počinje stroj – i može li ljubav sastavljena od sjećanja i algoritama biti išta manje stvarna.
