Krešo je početkom kolovoza nestao bez pozdrava, njegov atelje u Harteri je demoliran. U Harteri su narkomani kojima je Krešo smetao. Tvrde i da moćnom Rotary klubu nije dobro sjela Krešina pobjeda na sudu za stan koji je skvotirao
Bivša riječka tvornica papira Hartera, zadnje je mjesto na kojem je viđen 53-godišnji alternativni umjetnik – Krešo Kovačiček. “2.8. je zadnji put viđen, jedan njegov prijatelj ga je dopeljao do njegovog stana jer su išli kupiti plinsku bocu koja je ukradena. Imao je dolje rešo, kuhao je čaj, kavu”, priča nam Tomislav Golov, Krešin prijatelj.
Tomislav objašnjava kako je posljednjih nekoliko godina Kovačiček praktički živio u napuštenoj tvornici, čiji je prostor pokušao kulturno oživjeti. “Krešo je preko ljudi došao do vlasnika ovoga prostora, zamolio ga za dozvolu da se ovo koristi u kulturne svrhe”, objašnjava Golov.
“Pokušao je oplemeniti taj prostor, znači pripremao je jednu predstavu, preselio se tamo, skvotirao je prostor, uredio tu svoju sobu, uredio vrt, svakodnevno čistio korito rijeke, sve tamo do brane”, tvrdi Slaven Tolj, ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka.
Međutim, početkom kolovoza iznenada nestaje, a njegov umjetnički prostor je ubrzo devastiran. Vrata su provaljena, a svi njegovi osobni predmeti porazbacani ili razbIjeni. “Jedna kolegica ga je otišla potražiti jer smo htjeli neku suradnju imati još neku drugu i vidjela je da je tamo sve polomljeno. On je bio uznemiren zbog tih nekih stvari, zbog tih susreta sa svakojakim ljudima koji prolaze kroz taj devastirani prostor”, priča Tolj.
Do prostora u kojem je Kovačiček boravio proveo nas je Tomislav, koji se s umjetnikom družio posljednje tri godine. “Sve tu je on koristio. Netko je spavao ovdje, bio je jedan mali šator ali očito nije dugo. Sve je sortirano. Igračke, ovo su neki filmovi, bio je projektor, ali netko ga je odnio”, pokazuje nam Golov, a na pitanje je li netko demolirao taj prostor nakon što je Krešo nestao, odgovara potvrdno.
“Tamo je ta peć. on je to zaključavao s ovim lokotom, još ima ključ u džepu od ovoga, ali čuj netko je bio mudar”, priča Golov. Tomislav sumnja na druge skvotere koji tamo zalaze, i ne bave se kulturom već konzumacijom droge. Željeli smo razgovarati s njima, ali Tomislav nas je upozorio da im ne prilazimo jer su ga dan prije pretukli.
Uz to, policija nam je odbila dati pratnju. Tomislav tvrdi – čak i policija se boji ući zbog igli na podu i straha od zaraze. Upravo sklonište za beskućnike bila je sljedeća Krešina ideja. Htio ga je uklopiti u projekt Rijeka – europska prijestolnica kulture 2020.,a već je ostvario kontakte s gradom koji je to podržavao.
“Krešo se zaista zauzeo za taj prostor. Prostor za koji se činilo jednostavno da svi su drugo od njega odustali. Sama ta činjenica govori o tome da je on htio živjeti u Rijeci, htio je biti ovdje i zašto ga nema postaje još više upitno”, objašnjava Daniela Urem, Krešina poznanica.
Iznenadni nestanak osebujnog dizajnera, likovnog pedagoga i performera, koji je postavio više od stotinu izložbi i desetke predstava, na noge je uz prijatelje digao cijelu riječku kulturnu scenu. Daniela je pokrenula i Facebook stranicu.
“Kad smo saznali za tu vijest bili smo prilično zbunjeni iz razloga što nismo znali da li je Krešo otišao jer je to njegov odabir, da li kao dio nekakvog umjetničkog rada ili mu se nešto dogodilo. Kako je vrijeme proticalo to smo sve više i više osjećali jedan strah”, prisjeća se Urem.
Prije nestanka Kovačiček se prijateljima požalio da mu je svega dosta te da bi mogao nekamo otići, možda i izvan EU-a. No Tomislav sumnja da bi to mogao napraviti budući da nije imao osobnu, ali ni putovnicu.
“Prije sedam dana je tek nakon mjesec i pol dana policija ušla u njegov stan i našla pasoš – znači nije napustio državu”, tvrdi Golov. U policiji tvrde kako su Obavili razgovor s većim brojem osoba te obilazili mjesta na kojima bi Krešo mogao biti, pa čak i izvan Rijeke.
“Nažalost sve do sad poduzete mjere i radnje nisu rezultirale time da se nestali Krešo Kovačiček pronađe pa evo i ovu priliku koristimo da pozovemo građane ukoliko imaju bilo kakve informacije da se slobodno obrate najbližoj policijskoj postaji”, tvrdi Ankica Kolić, glasnogovornica PU primorsko-goranske.
Od 3. kolovoza Krešo Kovačiček nalazi se i u nacionalnoj evidenciji nestalih osoba. No dok jedni misle kako je njegov nestanak možda samo bunt umjetnika, drugi sumnjaju da je pravi razlog mnogo zlokobniji.
Uz prostor u Harteri, Krešo je koristio i stan u ulici Josipa Jurja Strossmayera koji smo obišli i mi. Iz njega dopire nesnosan smrad, a pod je prekriven slojem od najmanje pola metra smeća. Nemoguće je zamisliti da bi ovdje netko živio. No domar u zgradi tvrdi da je Krešo ionako rijetko boravio u njemu – radije je čitao knjigu sjedeći ispred.
“On je ušao u taj stan pred desetak godina. To je skvotiranje stana žene koja je umrla, legalno je uveden u novinama datum kada je on ušao. I kad netko 10 godina boravi u stanu nečijem, koji nije tu, a nema nasljednika, on postane zaštićeni najmoprimac”, objašnjava Golov.
Odvjetnik, rotarijanac i ravnatelj Zaklade Dr. Viktor Ružić koja polaže pravo na stan tvrdi kako je to nemoguće. “Ne moze se steći nikakvo pravo nelegalnim aktom. Neću reći provaljivanjem. možda stan nije bio zaključan iako i vjerojatno je jer kada je ova umrla, ali on nije imao nikakva prava”, tvrdi Tomislav Sabljar, ravnatelj Zaklade „Dr. Viktor Ružić“ Rijeka.
Zaklada okuplja nekoliko članova obitelji pokojnog Viktora Ružića kojem su komunističke vlasti oduzele četiri zgrade i na koje čekaju povrat. U jednoj od njih je i sporni stan. Zaklada ga je stoga ubrzo tužila tražeći da se Kovačičeka izbaci.
“Sud je to odbacio iz formalnih razloga – da nismo identificirali u kojem on to stanu stanuje jer je u gruntovnici pisalo prizemlje, a mi smo rekli u suterenu”, objašnjava Sabljar.
“Sutkinja kaže ovako odvjetniku njihovom: Gospodine Sabljak, ja sam mislila da ste Vi malo ozbiljniji odvjetnik, ovo je sramota što ste napravili, Vi tužite ljude, a Vi imate falsificiranu darovnicu iz 1927. godine. Ovako – moja presuda je Krešo Kovačiček je od sada zaštićeni najmoprimac, a Vi Rotary klub van jer nemate papire”, priča Golov.
No, rotarijanci nisu odustali. “Onda smo se žalili, ali onda su i to odbili – ali s tim on nije stekao nikakvo pravo. Ne možeš steći pravo ex nihilo nihil”, tvrdi Sabljar. Zbog svega toga Kovačiček se prijateljima pOvjerio da ga je strah moćnih osoba koje ga žele istjerati iz stana.
“Bojao se toga, dobio je taj sudski proces sa Rotary klub koji su uzeli tu zgradu pa su ga htjeli izbaciti, ali je sud po nekom vremenu koje je on proveo tamo stao na njegovu stranu. Taj se proces trebao obnoviti i to mu je bila mislim najveća trauma”, objašnjava Tolj. Krešini prijatelji tvrde da je bio uvjeren da je prije godinu dana, kada je pretUčen u pothodniku, to bilo upravo zbog stana.
“Zna se da random ljudi s palicama čovjeka od 60 godina, srčanog bolesnika, idu tući s palicama to nešto ne štima – nije iz čistog mira”, priča Golov i dodaje kako ti događaji imaju veze sa stanom. “Sa sudom, da. Pa osobno mu je odvjetnik njihov rekao: Zašto jednostavno ne napustiš stan?”, priča Golov.
Odvjetnik Tomislav Sabljar navodno je je viđen i s dvojicom muškaraca kako prijeti Kreši, ali on to demantira. “To su čiste laži, pazite, što će mi gorile? Pa on je jadan čovjek gledajte, niti ja imam nekog posebnog interesa da, ne znam, ja njega izbacim”, tvrdi Sabljar.
Tvrdi da su Krešini prijatelji licemjeri koji mu nisu pomogli ni da plati struju u stanu. “Skupljao je smeće okolo i tako dalje i onda je otišao dolje u tvornicu papira jer ovdje od smrada nije se moglo živjeti, pa pola kuće smrdi dan danas”, priča Sabljar.
Krešo nije bio lud, uzvraćaju prijatelji – skvotiranje i život na ulici bili su njegov svojevojni izbor – način prosvjeda protiv maćehinskog odnosa države prema umjetnicima. “Naravno da je taj protest postojao. Nije bio agresivan i direktan s njegove strane, on je bio aktivist odabirom svog načina života”, smatra gospođa Urem.
“On 90-ih odlazi u Nizozemsku, radi tamo 10 godina, skvotira, i imao je najbolji place u Nizozemskoj – vagon sa plinom i strujom. I naučio je život na ulici u Nizozemskoj”, objašnjava Golov.
S druge strane, Zaklada Viktor Ružić bavi se stipendiranjem mladih umjetnika rentom od najma stanova – što im je Kovačiček kvario. Stoga su, iako još nisu dobili pravo na povrat nakon nestanka Kovačičeka odmah odlučili djelovati.
“Mi smo stavili novu bravu, zaključali to, naš domar je stavio novu bravu. I zaključao. I mi ćemo to nekome iznajmiti, ali taj stan treba uredit, treba uvesti struju, treba očistiti od ovoga smeća i tako dalje”, priča Sabljar.
Policija obećava – Kovačičeka nećemo prestati tražiti. “Traganje za osobom nikada ne zastarjeva i bilo kakva informacija do koje policija dođe, bilo samostalnim radom, da li na način da netko od građana prijavi, takva će se informacija provjeriti i praktički nestanak osobe je aktivan sve dok se osoba ne pronađe. Nažalost u bilo kojem obliku”, tvrdi Kolić, glasnogovornica PU primorsko-goranske.
Krešini prijatelji još uvijek se nadaju da je živ i da će se svaki tren vratiti natrag. “Svi se nadamo da će se Krešo samo jednog dana pojaviti možda na otvorenju izložbe ili tako nešto. Vrijeme protiče, naravno da je ta neizvjesnost dosta teška”, priča Urem.
“Tri godine se družim s njim, gledao sam performanse njegove, Dundaru, pokojnu Nadu koja je izgorjela u svom stanu, žalosne priče ovog grada, i mi se nadamo da će se on pojaviti do 26.9. kada će biti dani performansa. Ako ne, idemo u njegovu čast”, rekao je Golov.
“Nadam se da je Krešo negdje gdje ima mir i da ćemo se ponovno sresti. Nekako ne možemo se odvojiti od razmišljanja o njemu”, tvrdi Tolj. Do tada lice ovog umjetnika bit će u bazi nestalih, a Rijeka će ostati uskraćena za kulturni sadržaj koji je nesebično spremao u Harteri.
Andrej Dimitrijević
