Erika i Dubravka imaju razloga Rijekom prošetati ponosno!
Prema službenim podacima, u Hrvatskoj, na jedno dijete koje prijavi zlostavljanje dolazi još njih četvero koja o tome šute. Hoće li šutjeti i dalje, ovisi isključivo o sposobnosti države da im omogući da zločin sigurno prijave, a one odgovorne primjereno kazni
Uspjele su mobilizirati sugrađane i javnost te natjerati političare da se njihov glas čuje. Hrabre majke iz Rijeke koje su se organizirale nakon što se u susjedstvo vratio osuđeni pedofil, o čemu smo izvještavali u studenom, čekaju povratak zastupnika u saborske klupe 17. siječnja i izmjene kaznenog zakona.
Postroženjem tzv. antipedofilskih odredbi povećale bi se kazne, pojačao nadzor, onemogućilo bi se zapošljavanje u ustanovama koje rade s djecom te ukinulo brisanje iz registra.
Zahvaljujući i njihovoj incijativi i upornosti, pedofile u Hrvatskoj uskoro očekuju znatno strože kazne, ali i mjere nadzora.
“Ono što su naznačili da će postrožiti kazne upravo na onaj način kako smo i mi željeli i predložile – dakle da budu minimalne kazne od 15 godina na dalje – to je nešto što bi svakako trebalo zabrinut nekoga, ali samo izricanje kazne ne predstavlja, ajmo to tako nazvati, strah nikome ako se to doista ne sprovodi”, kaže predsjednica Udruge Ruka Rijeka Erika Valić.
Jer sadašnji Zakon za pedofile predviđa male zatvorske kazne i mogućnost puštanja na uvjetnu slobodu. Uz to, imali su i pravo da ih se briše iz Registra pedofila u kojem se trenutačno nalazi oko 1500 osoba.
“Zakon je sada u Saboru na čitanju u prvom mjesecu i očekujemo da će sve točke koje su predložene proći”, kaže tajnica Udruge Ruka Rijeka Dubravka Nemarnik.
Zatvorske kazne za spolno zlostavljanje bit će podignute s 5 na 15 i više godina. Uvest će se trajna evidencija, a osuđenim pedofilima zabraniti obavljanje djelatnosti ili dužnosti u kojima dolaze u kontakt s djecom. Osuđenici će pak sljedećih pet godina morati prolaziti provjere.
“Da se napokon gleda da se zaštite nevini, i da se poduzme sve što je u našoj moći da ta djeca nikada ni ne dožive nešto tako”, jasno će Erika Valić.
Izmjene kaznenog zakona, koje je predstavio HDZ, u velikoj mjeri poklapaju se sa zahtjevima ovih majki i nacrtom njihova zakona, rađenog po uzoru na tzv. Marijin zakon u Srbiji, > koji su predstavili i Ministarstvu pravosuđa. Stoga su zadovoljne, ali i oprezne.
“Ja bih rekla da je ovaj antipedofilski, odnosno najava ovih promjena, nada takoreći cijelom društvu da će napokon institucije stati na stranu žrtve”, ističe Valić.
Uz Eriku i Dubravku, u udruzi Ruka još su četiri majke. Udruga je nastala iz inicijative koju su pokrenule nakon što su u rujnu doznale da se u u stan odmah do škole, koju pohađaju i njihova djeca, vraća pedofil koji je iz zatvora pušten na uvjetnu slobodu.
Situaciju je pogoršala i činjenica da živi vrata do dječaka kojeg je godinama zlostavljao.
“Negdje navečer oko pet i pol sam ja obaviještena iz Zagreba, Odjel za žrtve, da se on idući dan vraća. I to ni više ni manje meni u dvorište. Tamo gdje je počinio taj zločin”, govorila je majka žrtve pedofila, 2.11.2017.
Tu nije kraj. Školu tik do pedofila pohađaju i još neke njegove žrtve.
“Kada se to desilo mi smo živjeli nekih 60 do 70 metara od njega. Sad sam se ja hvala bogu preselila kilometar niže ali opet moja djeca dolaze opet u istu školu jer ne mogu ja isto zbog njega jednoga njima uništiti cijelo djetinjstvo”, dodala je.
U zakonu sada nema odredbe koja bi ga prIsilila da se preseli, a on to – rekao nam je u razgovoru na koji je pristao – i odbija…
Ne namjeravate otići odavde?
“Ne, ne. I za djecu nema straha. Ja im nikad ništa nisam napravio. I ni neću… Ma”, govorio je osuđeni pedofil, 2.11.2017.
Iako je kod njega policija pronašla 10 tisuća DVD-a s dječjom pornografijom, on i dalje odbija priznati da je zlostavljao djecu susjeda. Priznaje tek da ih je fotografirao. U tome što su bili goli i imali 6 i pol godina – ne vidi ništa loše.
“Prvo bih si odrezao desnu ruku nego nešto napravio djeci”, kaže.
Iskazi djece u kojima govore da ste ih tjerali da se skidaju, da ih fotografirate, to ne stoji?
“Stoji. Ali to da sam ja njih maltretirao? Ne, ne i ne! Nije bila gola. Samo se vidjelo ono što se nije smjelo vidjeti.”
Pa dobro, zašto ste to onda slikali?
“Ne znam. Da Vam budem iskren – ne znam.”
Tri mjeseca nakon što smo razgovarali s njim, osuđeni pedofil i dalje se nije preselio. Roditelji zlostavljane djece nadaju se da će se izmjenama zakona onemogućiti uvjetno puštanje na slobodu seksualnih predatora, što bi značilo da bi susjed pedofil tada možda mogao natrag u zatvor. Do tada im ostaje da trpe, zajedno s djecom.
“On se i dalje šeta slobodan kao da nije ništa napravio, moje dijete neki dan… imali su veliki odmor, bio je u dućanu, išli su po marendu. Sad naravno dućan je maleni i bio je pun djece. Čovjek dotični, taj pedofil, je došao iza mog malog i stavio mu ruku na rame da se makne. mali se jednostavno skamenio i izašao van”, kaže majka žrtava pedofila.
“Teško je s tim živjeti – taj osjećaj da ćete ga sresti na cesti. A sretnete ga – sreli smo ga hvala bogu više puta. Nije nimalo ugodan. Samo što se mi odrasli s tim nosimo malo drugačije, a dijete da petama vjetra i to je to. Samo je žalosno da moje dijete mora dati petama vjetra, a ne on”, dodaje.
Upozorava i da je iz izjave koju je nama dao jasno da se za zločin i dalje NE kaje – pa joj nije jasno zašto je uopće pušten i je li netko s njim radio u zatvoru.
“On je pušten iz zatvora, ali rehabilitiran nije. Jer netko tko je rehabilitiran znači da je shvatio što je napravio i da je svjestan onoga što je napravio i ni na kraj pameti mu ne bi bilo dati takvu izjavu. on nije rehabilitran. On je i dalje ono što je bio”, ističe majka žrtava pedofila.
Ovo nam je prostor za grupnu psihoterapiju djece. Ovdje imaju radionice i prostor za slobodno druženje…
U Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba svakodnevno rade sa žrtvama pedofila. Kako bi ih opustili, nAbavili su i terapijske pse.
“Kad je, ne znam sedmero s nama u prostoriji, i pas je sa nama, on obično trčkara uokolo u krugu između nas, obično se umiri i legne kod djeteta koje je u tom trenu najviše pod stresom”, ističe psihologinja u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba Ella Selak Bagarić.
Jer dok od djece pokušavaju doznati što im je zlostAvljač nApravio, moraju biti iznimno oprezni.
“To su znači anatomske lutke, nama pomažu da razumijemo što se djetetu dogodilo i obično se koriste kod manje djece, kada nam trebaju dati neke podatke za koje možda verbalno nisu najpripremljeniji”, dodaje.
Izjave se snimaju, jer se znalo dogoditi da je dijete moralo različitim institucijama – od policije, centara za socijalnu skrb ili sudova – čak 11 puta ponavljati što mu je zlostavljač napravio. Uz to, kako kao šestogdišnje dijete odraslom strancu ispričati ovo?
“I onda je slikao, prvo normalno. Glavu, oči usta je slikao. Otvorena i zatvorena. I onda ju je poslije pitao hoće li skinuti majicu. Ona nije htjela. Ali on je uzeo, digao majicu, da joj slika grudi. I onda joj je poslije skinuo hlače, skinuo gaćice i slikao joj je spolovilo i stražnjicu. I onda je rekao maloj da to mora biti njihova tajna i da ne smije nikome reći”, govorila je majka žrtava pedofila.
“Seksulno ga je zlostavljao i fotografirao. Koliko mi znamo on je čak raspačavo DVD-e, te filmiće i filmove, bog te pitaj”, dodaje.
Selak Bagarić tvrdi da kazne za zlostavljače moraju biti visoke kako bi djeca znala da ih sustav štiti.
“Dijete sve to prode i onda dobije tretman. Bude kod nas godinu dana u intenzivnom tretmanu i nakon toga u praćenju. De facto tretman žrtve koja dobije pomoć traje dulje nego zakonska kazna. I zapravo je poruka koju društvo daje takvoj djeci, koja su seksualno zlostavljana, kriv je, ali nije kriv jako”, kaže.
U ministarstvu pravosuđa tvrde kako posebno educirani službenici zatvorskog sustava od 2005. provode program tretmana seksualnih delinkvenata. No, psihologinja Selak Bagarić upozorava da to nije ni približno dovoljno.
“To je pitanje poremećaja seksualnog nagona. Dakle ozbiljan problem koji zahtijeva pažnju društva čitav život jednog pedofila”, kaže Selak Bagarić.
Upravo na tu činjenicu, da pedofili ne mogu biti u istoj kategoriji kao i ostali osuđenici, upozoravale su mame iz Rijeke dok su pisale svoj prijedlog strožeg zakona. Sretne su što su i javnost i vladajući shvatili da tu postoji problem.
“Očito je u javnosti ta naša inicijativa i to što smo u dva i pol mjeseca kroz medije i našim radom da je to na kraju urodilo plodom i da su oni uvidjeli da je to jedna stavka koja se mora hitno sprovesti”, kaže predsjednica Udruge Ruka Rijeka Erika Valić.
Sada kada je u proceduri, posvetit će se razvoju udruge i pomoći žrtvama i obiteljima.
“Želimo pomoći žrtvama koje su stigmatizirane, koje se boje izaći u javnost, koje ne znaju kome se točno obratiti kada se tako nešto dogodi. Zato se i zovemo kao udruga Ruka jer želimo pružiti ruku pomoći i uputiti gdje da se jave kada se dogodi nemili događaj”, dodaje.
26. siječnja organiziraju i humanitarni koncert u kulturnom domu na Sušaku.
“Imat ćemo i gosta – dolazi nam Slobodan Jovanović iz Srbije koji je inicijator i osnivač, odnosno on je potaknuo i stvorio Marijin zakon i on nam je bio mentor u cijeloj ovoj priči”, kaže.
Dodaju i kako će pozorno pratiti hoće li vladajuća većina nakon saborske rasprave u zakon uvrstiti sve što su one predložile, uključujući i primjerice zabranu korištenja interneta ili mobitela osuđenim pedofilima. A pazit će i provodi li se novi zakon kako treba.
“Dakle ono što je bitno je da se jednom kada se taj zakon doista donese da se sve te odredbe onda i sprovode. Dakle da postoje ljudi, da postoje resursi koji će se korititi uz provođenje tih zakonskih odredbi”, ističe Erika Valić.
Jer žrtve pedofila toliko su traumatizirane da ponekad o svemu šute cijeli život i zbog toga imaju niz problema. Zato jedna od majki žrtve susjeda pedofila drugoj djeci poručuje:
“Nađite nekoga kome se možete povjeriti bez imalo straha i bez imalo, bez trunke straha da stve vi krivi za to. jer vi djeco niste krivi za to, krivi su predatori, krivi su odralsi ljudi, a ne vi djeco – to je moja poruka”, jasno će.
Prema službenim podacima, u Hrvatskoj, na jedno dijete koje prijavi zlostavljanje dolazi još njih četvero koja o tome šute. Hoće li šutjeti i dalje, ovisi isključivo o sposobnosti države da im omogući da zločin sigurno prijave, a one odgovorne primjereno kazni.
Andrej Dimitrijević