Slavlje nakon osvajanja brončane medalje brzo je zamijenilo klupske obveze u PSG-u, a Mateo Maraš za Net.hr otkriva sve dojmove s Europskog prvenstva. Od motivacije u svlačionici, trnovitog puta do postolja, pa do katastrofalne organizacije i kontroverzi koje su pratili doček u Zagrebu – Maraš detaljno opisuje iskustva brončane generacije.
Politika ne pripada sportu
“Žao mi je što se politika umiješala u sport, kojoj nije mjesto”, ističe Maraš. Otkriva da su u svlačionici rukometaši slušali stotine motivacijskih pjesama, ne fokusirajući se na kontroverze vezane uz Marka Perkovića Thompsona.
Prekretnice i motivacija iz inata
Pobjeda nad Islandom označila je ključni trenutak turnira i dodatni poticaj za ekipu. Maraš ističe kako su komentari danskog novinara Rasmusa Boysena, koji je podcijenio Hrvatsku, postali motivacijsko gorivo za cijeli tim.
Organizacijski kaos i nepravda na terenu
Turnir je bio izazovan i zbog napornog rasporeda, gdje su se osmina finala i četvrtfinale igrali dan za danom, uz petosatna putovanja autobusom i neadekvatne logističke uvjete. Maraš napominje da, unatoč svemu, Nijemci su zasluženo pobijedili u polufinalu.
Nevjerojatan duh i zajedništvo u ekipi
Iznimna motivacija i zajedništvo vidljivi su i kroz primjere ozlijeđenog Zvonimira Srne, kao i podršku kapetana Domagoja Duvnjaka s tribina. “Kod njega predaja ne postoji, ni ego. Tu je za sve. Svaka ekipa treba takvog igrača”, ističe Maraš.
Europska bronca vs. svjetsko srebro
Maraš smatra da je bronca na Europskom prvenstvu još zahtjevnija od srebra sa SP-a, jer je uključivala borbu na terenu i izvan njega, ali je i potvrda kvalitete nove zlatne generacije hrvatskog rukometa.
Glazba i proslava
Na proslavi u hotelu i na dočeku, rukometaši su se veselili zajedno s obiteljima i navijačima, uz glazbu Dalmatina i tamburaše. “Za pamćenje”, zaključuje Maraš, prenosi Net.hr.
