Rijeka – Dinamo 0:0 (0:0)
Stadion Kantrida. Gledatelja: 9.000.
Suci: Mario Zebec (Cestica), Borut Križarić (Čakovec), Dalibor Conjar (Osijek), Bruno Marić (Daruvar).
Žuti kartoni: Vešović, Samardžić, Sharbini, Lešković (Rijeka), Taravel, Soudani (Dinamo).
Crveni kartoni: Jugović, Vešović, Leovac (Rijeka).
HNK Rijeka: Vargić – Tomečak, Samardžić, Lešković, Leovac – Močinić, Radošević (od 82’ Mišić) – Jugović (od 71’ Ivančić), Sharbini, Vešović (od 60’ Tomasov) – Balaj.
GNK Dinamo: Ježina – Šimunović, Sigali, Taravel – Pinto, Machado, Ademi (od 76’ Gonçalo), Pivarić – Pjaca – Fernándes (od 85’ Vukojević), Henríquez (od 46’ Soudani).
U prekrasnom dekoru raspjevane Kantride ispunjene tisućama navijača u bijelom, sve je na trenutak u uzvratnoj utakmici polufinala Kupa Hrvatske između HNK Rijeke i GNK Dinama nalikovalo sportskoj bajci po ukusu navijača Rijeke. Igrala se 81. minuta kada su Leovac i Tomasov na lijevoj strani izigrali „plavu“ obranu. Tomasov je iskosa tukao, vratar gostiju Ježina je obranio, a Ivančić odbijenu loptu pospremio u mrežu. No ogromna radost Riječana, prava erupcija oduševljenja na tribinama, trajala je samo nekoliko sekundi – sudac Zebec poništio je pogodak zbog Ivančićeve nedozvoljene pozicije, i san riječkih igrača i publike o ulasku u finale Kupa Hrvatske (gdje je već čekao Split, ukupni pobjednik nadmetanja s Hajdukom) počeo je dobivati konture nemoguće misije. Iako se srčani riječki igrači nisu predavali do posljednje sekunde kreirajući još nekoliko opasnih naleta na gol gostiju. Zbog protesta kod poništenog gola za Rijeku crvene kartone dobili su Vešović i Jugović, igrači s klupe koji su zamijenjeni u drugom poluvremenu.
Nažalost po hrvatski nogomet, ni ovaj izvještaj s jedne rijetko uzbudljive i kvalitetne utakmice koja je samo igrom slučaja okončana nepopularnim rezultatom 0:0, ne može mimoići sudačku trojku – posebno glavnog suca Marija Zebeca iz Cestice – koja kao da je bila „programirana“ da iznervira i domaće igrače i publiku na tribinama. Na stranu situacija kod poništenog gola vrijednog vjerojatnog ulaska u finale Kupa (tv-kamere sugeriraju da je zaista bila riječ o zaleđu) , sudac Zebec kao da je vidio „teške“ prekršaje samo igrača u bijelom. Sjeckanje igre, nejednaki kriterij kod dosuđivanja prekršaja, dozvoljavanje igrača u plavom da loptu nakon prekršaja ispucavaju praktički otkud žele… i niz sličnih „sitnica“ jasno su dali do znanja Riječanima koja je momčad sucu milija.
Tribine je najteže prevariti, pa je nekoliko minuta prije kraja utakmice cijela centralna tribina iz protesta, okrenuta VIP-loži s Dinamovim čelnicima, počela skandirati „Dinamo, Dinamo“, na što je Armada pridodala svoje gromoglasno skandiranje „Croatia, Croatia“. Pogrdne uzvike na račun braće Mamić i HNS-a ne treba ni spominjati, oni su odavno postali dio folklora na hrvatskim nogometnim terenima, pa i u navijača Dinama.
Ne sjećamo se kada smo posljednji put gledali tako dobru i sadržajnu utakmicu koje je završena rezultatom 0:0! Momčad Rijeke iznenađujuće je na teren istrčala u gotovo najjačem sastavu: umjesto Bradarića istrčao je Močinić, Alexa je odmijenio sve raspoloženiji Vešović, a napad bijelih predvodio je Balaj koji se tek pribrao od ozljede, ali je velikom požrtvovnošću odnio gotovo sve visoke lopte koje su išle u njegovom smjeru, i predstavljao (i psihološku) kočnicu modrim obrambenim igračima da se češće priključuju napadu. Iza Balajevih leđa „ordinirali“ su naizmjence Sharbini i Vešović, dok se Jugović držao uglavnom svoje desne strane riječkog napada.
I sve je zapravo otpočetka funkcioniralo odlično! Riječani su stisli Dinamo u prvih 25 minuta zabilježivši i nekoliko lijepih prilika (Radoševićev udarac s 14 metara u 4. minuti, Balaj u 15. iz voleja visoko preko gola). Svoje namjere sudac Zebec iskazao je već u 7. minuti kada je jedan Šimunovićev prekršaj s obje ruke na Sharbiniju propustio kazniti žutim katonom, a Armada je u 12. minuti velikim transparentom „Rijeka-Dinamo 1:0= Kup“ oduševila gledatelje na drugim tribinama.
Tek u 38. minuti Dinamo je imao prvu pravu priliku, ali je u posljednje vrijeme često prozivani vatar Vargić (zbog nesigurnosti pri ubačajima visokih lopti) fenomenalnim refleksom izvukao lotu Fernandesa s nekoliko metra ispod prečke. No ukupni dojam nakon prvog poluvremena bio je da se Dinamo samo uz dozu sreće izvukao ne primivši gol.
U drugom poluvremenu gosti su se već tradicionalno predsatavili u boljem izdanju, i bila je to u nastavku uglavnom ravnopravna bitka s ipak izraženijim Rijekinim šansama. Tukako je Sharbini s 18 metara (54. minuta), a još bolje s 30 metara (!) u 62. minuti. Machado je slabo izveo obećavajući slobodan udarac u 57. , a u 73. Ivančić koji je ušao umjesto Jugovića u 71. minut.
Dinamo je šanse propustio u 75. (Soudani u petercu) i 83. (odlični Pjaca snažno tuče s 18 metara – zamalo pored Vargićevih vratiju), a posljednju veliku šansu bijeli stvaraju u 87. kada Ivančić bježi po desnom krilu i ubacuje loptu u peterac gostiju, no loptu koja „klizi“ paralelno s gol-crtom nitko od bijelih – nažalost – ne stiže.
Iznerviran odlukama suca koji dozvoljava Dinamovcima da unedogled razvlače igru, Leovac u sudačkoj nadoknadi dobija crveni karton, i na taj način, uz pljesak riječke publike, daje svoj jasan komentar na Zebecovo suđenje.
Rijeka neće igrati u finalu ovogodišnjeg Kupa Hrvatske (ispada da joj je prolaz zapriječio drugi, nes(p)retni gol primljen u Maksimiru!), no ovo polufinale na Kantridi još dugo će se pamtiti. Bijeli su dali zaista sve od sebe, no to nažalost najčešće nije dovoljno kada protiv sebe imaš i dvanaestog, a najmoćnijeg „igrača“ na terenu.
