Riječani su na Rujevici izvojevali rutinsku pobjedu nad velškim pvakom The New Saintsom koja bi im i nakon revanša u Walesu trebala osigurati miran prolaz u 3. kolo Lige prvaka. Odlučila su dva trenutka nadahnuća Mišića i Mateija, no dojma smo da je Rijeka za nekoliko klasa bolja momčad od The New Saintsa
RIJEKA – THE NEW SAINTS 2:0 (1:0)
RIJEKA – Stadion HNK Rijeka na Rujevici. Utakmica 2. pretkola Lige prvaka. Gledatelja: 5.500. Sudac: Kristo Tohver (Estonija).
Stirjelci: Mišić (4), Matei (68)
RIJEKA: Sluga – Ristovski, Elez, Župarić, Zuta (Matei, 68) – Mišić, Bradarić – Vešović, Gorgon (Maleš, 77), Heber – Gavranović (Črnic, 87)
THE NEW SAINTS: Harisson, Spender, Saunders, Rawlnson, Edwards, Brobbel, Routledge, Pryce, Mullan, Quigley, Fletcher
Nakon dugih 18 godina (OVDJE) nogometaši Rijeke otvorili su večeras na rasprodanoj Rujevici protiv velškog The New Saintsa svoj novi pohod na Ligu prvaka. Domaći nogomet su Riječani pokorili, na redu je europski!
Iako se upravo uoči početka utakmice na grad spustio pravi obilni ljetni pljusak pa su mnogi (nažalost pokisli) gledatelji pomislili kako bi takvi uvjeti možda mogli više odgovarati igračima velškog prvaka The New Saints naviklima na česte padaline na sjeveru Europe (dok bi istovremeno kombinatorici sklonim Riječanima igra mogla biti otežana), odmah na početku utakmice bilo je jasno da vremenski uvjeti neće presudno utjecati na omjer snaga na travnjaku.
Jednostavno, Riječani su odmah pokazali tko je „gazda“ na Rujevici jurnuvši po brzom travnjaku (bržem od ovogodišnjeg wimbledonskog sigurno!) prema vrataru gostiju Harrisonu.
I urodio je početni nalet Riječana plodom već u čevrtoj minuti: nakon prekršaja nad Marijom Gavranovićem dosuđen je slobodan udarac na nekih 18 metara od Harrisona, točno u polukrugu na ivici kaznenog prostora. Zalet je uzeo Mišić i onda precizno, snažnim i neobranjivim udarcem, pogodio sam gornji lijevi kut vratiju iznad nemoćnog Harrisona. Prekrasan, pravi „eurogol“ vrijedan najvećih pozornica – i vodstvo Rijeke u ranoj fazi utakmice.
Ponadali su se navijači Rijeke da ubrzo slijedi porcija u mreži igrački nedoraslih gostiju, no u prvih pola sata prvog poluvremena Bijeli nisu uspjeli još jednom otključati velšku bravu.
Iako je u nekim trenucima utakmice i devet igrača gostiju „kampiralo“ u šesnaestercu ispred Harrisona – svi osim jedinog napadača – Bijelima nikako nije uspijevalo uspješno odigrati onaj „zadnji pas“, uglavnom preko bokova, jer bi ubačaji Ristovskog i Zute sa bočnih pozicija redovito završavali u „mesu“ brojnih igrača u plavim majicama.
Velšani su se pokazali tradicionalno obrambeno čvrstom i neugodnom momčadi prepunom fizički snažnih i visokih igrača koji su manjak tehničkih vještina nadomještali pravoremenim i požrtvovnim blokiranjem pokušaja Rijekinih igrača. Stoga smo u prvom poluvremenu utakmice zabilježili tek nekoliko poluprilika Bijelih koji u zgusnutom obrambenom bloku gostiju nisu uspijevali pronaći put lopti u mrežu.
Tako je u šestoj minuti Gorgon je ostao sam na rubu kaznenog prostora, ali njegov udarac obranio je vratar Harrison. Samo minutu kasnije Vešović je pokušao s ruba kaznenog prostora, ali prizemnu loptu ulovio je vratar New Saintsa. U 19. Ristovski je pronašao Gorgona u kaznenom prostoru, on je loptu proslijedio za Gavranovića ali braniči Saintsa izbacili su loptu u korner. U 21. Mišić je ubacio iz kuta, Župarić je trznuo glavom, ali lopta je otišla preko grede. U 42. minuti Mišić je potegnuo s 25 metara, ali Harrison je bio spreman.
I konačno, u 43, minuti najbolja prilika Riječana za povećanje vodstva: Gavranović je vještim driblingom prošao pored braniča Saintsa i izbio pred velški gol, ali vratar Harrison skratio je kut i spasio svoju momčad. Na odmor se otišlo s minimalnim vodstvom Rijeke.
Uoči početka drugog poluvremena dosadna kiša je napokon prestala padati, no napadi Bijelih nastavljeni su nesmanjenom žestinom. Odnos snaga na terenu nije se mijenjao, Velšani gotovo da nisu prelazili centar, no njihova tipična „otočna“ obrana – sastavljena od „gromada“ u kopačkama – predstavljala je i dalje teško savladivu enigmu za Bijele.
U 50. Vešović je pokušao sa 16 metara ali je lopta po njegovu udarcu otišla pored gola. Pet-šest minuta nakon toga kanonada Bijelih: Vešović je izbacio Ristovskog ali prizeman ubačaj riječkog braniča završio je u rukama Harrisona. U 60. srce je zastalo mnogima – lopta se odbila do Bradarića koji je pucao s 18 metara, Gorgon ju je skrenuo s putanje, no nakraju je ipak prošla pored gola.
U 61. vidjeli smo nakon dugo vremena i jedan pokušaj gostiju – u polukontri Quigley je pokušao udarcem s 25 metara, ali nije bilo prave opasnosti za Simona Slugu koji je dotad bio „igrač viška“ na terenu.
Kek i Bijeli nisu bili zadovoljni minimalnom prednošću, i u 63. Kek povlači presudan potez – umjesto Zute u igru ulazi Matei. Kek je očito procijenio da Bijeli ne moraju strahovati od velške kontre a da mu Matei umjesto Zute može donijeti više u igri prema naprijed.
Znali smo da je Matjaž Kek vizionar, ali nismo znali da je i prorok – upravo nekoliko minuta kasnije Florentin Matei napokon probija velšku obranu i povisuje vodstvo Rijeke na 2:0! Sve se to odigralo u 68. minuti – Rijeka je brzo izvela akciju, Ristovski je ubacio a Florentin Matei ostao sam na drugoj vratnici odakle je smireno poentirao!
U 86. minuti jedina prva (polu)prilika za goste: Quiqley je izbjegao zaleđe i pobjegao obrani Bijelih, ali udarac je otišao pored gola. Napadač Walesa imao je Mullana u boljoj poziciji, ali se na sreću Riječana odlučio sam završiti akciju.
Pobjeda u prvoj utakmici susreta 2. pretkola Lige prvaka je osigurana, a dojma smo – iako se tek treba odigrati revanš u Walesu – kako su Riječani već u 3. pretkolu. Razlika u klasi između ove dvije momčadi je preočita, i Riječani jednom svojom uobičajeno kvalitetnom i pametno odigranom utakmicom moraju samo potvrditi nadmoć s Rujevice.