Iako su svi znali da Ivan Vargić na kraju sezone odlazi u talijanski Lazio, jednom kada je kucnuo taj čas, teško je bilo suspregnuti emocije.
Dug i topao pljesak riječke publike, povici prema Ivanu Vargiću s tribina bili su najbolji dokaz koliko je trag Vargić ostavio u Rijeci proteklih godina.
Na stranu dobre obrane, rekordi i osvojeni trofeji koji su ga učinili dijelom riječke nogometne povijesti, Vargić je prije svega bio i ostao – čovjek. Čovjek vedrog duha, pozitivne energije i zaraznog osmijeha posljednji je put mahnuo riječkoj publici prije utakmice protiv Istre 1961. Iako su svi uvjereni da je ovo bilo samo doviđenja…
Simbolično je bilo da mu je oproštajni dar uručio njegov vratarski kolega Ivan Mance, danas zamjenik sportskog direktora HNK Rijeka, a nekad Vargićev suigrač. Uz Vargića su stajali i vratari iz omladinskog pogona, budućnost kluba koja će jednog dana krenuti stopama vratara iz Đakova.
Na kraju svega Vargić je otrčao i do vjerne Armade bacivši dres u publiku. Cijelo vrijeme pratio ga je pljesak publike… Hvala ti Ivane i sretno!
(hnk rijeka)
