Točno prije dvadeset godina, 5. siječnja 2006. godine, zagrebačko Sljeme postalo je mjesto jednog od najimpresivnijih trenutaka u povijesti sporta.
Na svoj 24. rođendan, pred tisućama domaćih navijača, Janica Kostelić odvozila je slalomsku utrku koja je nadmašila sva očekivanja i zauvijek ostala simbol hrabrosti i upornosti. Dvadeset godina kasnije, sjećanje na vožnju u kojoj je izgubila rukavicu i štap i dalje fascinira sportski svijet.
Atmosfera na Crvenom spustu tog dana bila je napeta i uzbudljiva. Među 15 i 20 tisuća gledatelja stvorila se nevjerojatna kulisa koja je utrku Snježne kraljice učinila najposjećenijom u povijesti Svjetskog kupa za skijašice. Nakon prve vožnje Janica je zauzimala sedmo mjesto, a pritisak da pred svojom publikom ostvari sjajan rezultat bio je ogroman. No, ono što se dogodilo u drugoj vožnji nitko nije mogao predvidjeti.
Gotovo odmah na startu, odmah nakon prvih vrata, dogodila se ono što je kasnije sama nazvala “velikom glupošću” – ostala je bez desnog štapa i rukavice. U tom trenutku, priznala je, pomislila je da odustane, što bi svaki sportaš razumio. Ipak, Janica nije mogla odustati. Pogled na rijeku ljudi uz stazu i gromoglasna podrška bili su jači od instinkta da stane. “Morala sam završiti utrku zbog svih ovih ljudi koji su došli na Sljeme”, izjavila je nakon utrke, objašnjavajući odluku koja ju je učinila besmrtnom sportskom legendom.
Ono što je uslijedilo bila je nadljudska borba. Bez štapa za ravnotežu i ritam, na ledenoj i zahtjevnoj stazi, kolce je u početku udarala golom rukom, a kada je bol postala prevelika, nastavila ih je odbijati laktom. Svaki zavoj bio je prava agonija, ali njezina vožnja bila je gotovo savršena. Komentatori diljem svijeta ostali su u šoku, tražeći riječi kojima bi opisali prizor pred sobom.
Dok se spuštala niz Crveni spust, nevjerica publike polako se pretvarala u divljenje. Kada je naposljetku prošla cilj, semafor je pokazao treće vrijeme. Janica Kostelić, bez štapa i rukavice, uspjela se probiti sa sedmog na treće mjesto, osvojivši postolje iza Austrijanki Marlies Schild i Kathrin Zettel. “Prva vožnja bila je sramotna, a u drugoj sam vozila za vas. Radila bih sada zvijezde na snijegu, ali ruka me boli”, poručila je publici, sažimajući svu bol i emociju trenutka. Njezina majka Marica vožnju je opisala kao “čisti mazohizam”.
U jednoj od najvećih sportskih drama na utrci Snježna kraljica 6. siječnja 2006. godine, Janica je, unatoč nedostatku rukavice i štapa, uspjela dovesti vožnju do cilja, pokazujući nevjerojatnu odlučnost.
Njena hrabrost oduševila je svijet, snimka njene vožnje obišla je planet, a pohvale su stizale sa svih strana. Na kraju sezone, Janica je osvojila svoj treći Veliki kristalni globus, dodatno potvrdivši status legende skijaškog sporta, piše Net.hr.
