Ako ostvari sve što je zacrtao, Mišković bi mogao postati najmoćnija figura cjelokupnog hrvatskog sporta
Zacrtao je i doslovno nacrtao puno toga, poput strategije za financiranje loptačkih sportova u Hrvatskoj, koja bi trebala ući u Nacionalnu strategiju, piše Index.hr.
U periodu opstrukcije i bezakonja, hrvatski sport potonuo je duboko u amaterizam. Ni postojeći zakon nije dovoljan. Hrvatska mora pronaći model za opstanak sporta i kontrolirati novac koji u njega već ulaže.
To trenutno nije slučaj, a Damir Mišković odlučio je pokrenuti promjene. One su već prije dva mjeseca počele u Hrvatskom nogometnom savezu. Preko noći je jedan od ključnih ljudi HNS-a postao Marijan Kustić, Miškovićev čovjek i HDZ-ov saborski zastupnik, kojem su povjerena najosjetljivija pitanja hrvatskog nogometa, infrastruktura i natjecanje. Ne skriva se da je u tijeku reorganizacija HNS-a, u kojoj više nema mjesta za figure. Mišković bez uvijanja tvrdi kako će novi ljudi kroz godinu dana ili popraviti stvari u hrvatskom nogometu ili iz njega otići.
Između Darija Šimića i Davora Šukera, Mišković je izabrao treći put. Taj put će ga obilježiti možda i više nego projekt šampionske Rijeke.
Biznismenski nerv predsjednika Rijeke i naftnog trgovca osjetio je savršen politički tajming i servirao vladi svoju strategiju za financijski spas klubova. Prihvatio se posla kojim se nitko ne želi ozbiljno baviti, niti se bavio proteklih dvadesetak godina. Strategija ima pet ključnih točaka, odnosno izvora financiranja. Neke su ostvarive odmah, neke se možda nikada neće ostvariti. No još nitko u Hrvatskoj nije ponudio konkretnije rješenje.
Photo: Nel Pavletic/PIXSELL
Koji su ključni problemi s kojima se susrećete u provedbi Opatijske inicijative?
“Radimo na tome već dugo i naporno, posebno s Ministarstvom financija. Prije svega, to nije moja inicijativa. Unutra je pet loptačkih sportova, koje predstavlja više od 230 tisuća registriranih sportaša, a od toga je 85 posto mlađih od 18 godina. Predsjednici Saveza zastupaju sve njih. Želimo i tražimo da sport u hrvatskoj dobije kontrolirano i sustavno financiranje. Naglašavam, kontrolirano i transparentno. Hrvatski sport nije na aparatima, već na rezervnim baterijama.
Roditelji mjesečno moraju po djetetu izdvojiti do 800 kuna, bez opreme i putnih troškova. U Opatijskoj inicijativi tražimo da djeca budu oslobođena plaćanja članarina. Ne mogu se samo bogata djeca baviti sportom. Ako želite stvoriti vrhunskog sportaša, to je već druga kategorija. Mi moramo osigurati minimum. Hrvatska ne smije dopustiti da sport u Hrvatskoj bude reket, a to se roditeljima danas događa jer su prisiljeni plaćati skupu cijenu da bi njihovo dijete moglo ići na put s klubom. Sport predstavlja kulturu i radne navike, mlad čovjek uči kroz sport, uči kako se pobjeđuje i kako se gubi. Uči o životu.”
Kako ste zamislili sustavno financiranje hrvatskog sporta?
“Opatijska inicijativa trebala bi donijeti transparentan sustav financiranja pod nadzorom države, transparentan način dobivanja sredstava iz zajedničkog namjenskog bazena, omogućiti razvoj vrhunskog sporta u siromašnijim dijelovima Hrvatske, omogućiti konkurentnost momčadskog sporta na europskoj razini te sustavno financiranje vrhunskog sporta. Ne diraju se sredstva HOO-a, koji se može posvetiti financiranju ostalih saveza i sportova.”
Kako?
“Nacrtat ću vam, po točkama.
Prva točka, odnosno izvor sredstava su TV prava. Treba kroz regulatorne agencije omogućiti da komercijalne televizije ispoštuju obvezu prema domaćem sportskom programu. HRT je dužan poštovati svoje obveze prema domaćem sportskom programu, no HRT gubi utrku s komercijalnim televizijama na tržištu i zaziva zaštitu kroz institucije, odnosno popust na događaje od nacionalnog interesa. Ključ je u dogovoru s kabelskim operaterom, koji bi sportski paket i utakmice hrvatskih klubova iz programa prodavao korisniku za cijenu od tri eura. HRT bi emitirao sadržaj na nacionalnoj televiziji koja je dostupna svima. Prema projekciji, na milijun i pol pretplatnika, kabelski operater dobio bi 750 tisuća eura mjesečno.
Druga točka su kladionice. Planirano je povećanje manipulativnih troškova na klađenje s pet posto na deset posto. Hrvati na klađenje godišnje troše šest milijardi kuna, a s povećanjem MT-a u bazen se slijeva 300 milijuna kuna godišnje. Još 105 milijuna kuna slijeva se od oporezivanja krajnjeg dobitka za dodatnih 2,5 posto. Ukupno je to 405 milijuna kuna godišnje za hrvatski sport.
Treća točka su turističke i boravišne pristojbe. Postotak povećanja uplaćivao bi se u bazen te dijelio prema solidarnom modelu, u kojem bi klubovi u turistički manje razvijenim dijelovima Hrvatske dobivali sredstva za rad i sportsko nadmetanje. Ako bismo povećali pristojbu za samo jedan euro, dobili bismo 100 milijuna eura na sto milijuna noćenja. Ne znam zašto takav model već nemamo za spas naših bolnica ili nekih drugih krucijalnih problema. Bazen bismo punili i uvođenjem city taxa od 2,5 eura na svaki račun u vrijeme turističke sezone. Planiramo solidaran model u kojem bi klubovi u turistički manje razvijenim dijelovima Hrvatske dobili sredstva za rad i sportsko nadmetanje
Iduća točka su nacionalne i privatne tvrtke. Ako investiraju u namjenski bazen dobivaju nove porezne olakšice. Zauzvrat dobiju reklamiranje i promociju tvrtki na utakmicama. Planirane su izmjene Zakona o porezu na dobit, na način da se troškovi reklamiranja na sportskim utakmicama ne obračunavaju u dvostrukom iznosu nastalih troškova. Imamo i model u kojem tvrtke određeni postotak prihoda mogu usmjeriti u financiranje vrhunskog momčadskog sporta te im se to ulaganje priznaje kao porezna olakšica.”
Je li Rijeka bila vaš motiv da se prihvatite ovog posla? Nedavno ste postali većinski vlasnik kluba.
“Imam prijatelje koji rade i treniraju u Zametu, Primorju, Kvarneru, Škrljevu i drugim riječkim klubovima. Kćerka mog potpredsjednika igra odbojku za Rijeku. To su nekad redom bili vrhunski klubovi. Pričam s tim ljudima, viđamo se svaki dan. Nemaju dovoljno sredstava za autobus za gostovanja. Pričamo o Primorju, klubu koji je bio u vrhu Europe. Ništa se nije promijenilo, bazen je i dalje tamo, ali nema financijskog minimuma ni sustava da bi klubovi preživjeli. Ista je priča s rukometom, košarkom, vaterpolom ili odbojkom. Sjeli smo, razmislili i sastavili nešto. Dobro, ne baš nešto, cijelu strategiju. Ne kažem da je perfektna, ali mislim da je sasvim dovoljna za početak, s kojeg se Hrvatska još nije pomaknula. S tim novcem neće se kupovati Messiji, već će se klubovima osigurati minimum za opstanak, iz bazena u koji će se slijevati novac i namjenski, pod kontrolom revizije, prosljeđivati klubovima. Uveli bismo salary cup za igračka pojačanja i trenere. Ako treba, novac bi dijelili klubovima na rate, kako ne bi bilo divljanja.”
Što to konkretno znači za klubove, na što će se trošiti novac?
“Klubovi se moraju natjecati, dakle, treba im osigurati minimalni trošak za to. Ako nađu bogatog sponzora neka idu u viši rang i po veće domete. Minimum troškova za natjecanje jednostavno moramo osigurati.”
Pričate u množini, no nije li ovaj nacrt vaša ideja?
“Opatijska inicijativa predstavlja sve klubove i sportaše loptačkih sportova. Potrudio sam da uđem u tu priču, jer mi je odavno jasno u kojem smjeru juri hrvatski sport. Tu smo da to promijenimo ako možemo. Vrlo brzo sjeo sam za stol sa Stojkom Vrankovićem, Predragom Slobodom, Antom Bakovićem, Tomislavom Grahovcem, Pericom Bukićem i nastala je strategija koju zajedno potpisujemo. Podržali su nas vrlo ozbiljno Ratko Rudić, Lino Červar i mnogi drugi.”
Zašto bi se novcem hrvatskih građana financirao profesionalni sport?
“Ne smatram da građani trebaju financirati vrhunski sport. Svaka država ulaže u sport, pa tako i Hrvatska. Pitanje je gdje ide taj novac. S našom inicijativom s grbače bismo državi skinuli dio tereta koji pritišće Hrvatski olimpijski odbor, a koji bi više mogao ulagati u individualne i neloptačke sportove. Novac bi se u bazen slijevao od reklama, marketinga, TV prava, kladionica i poreznih olakšica za firme koje ulažu u sport, a to je novac koji sportu pripada, to nije oduzeto građanima. Izračunao sam da samo na članarine, u pet loptačkih sportova, građani godišnje potroše deset milijuna eura, bez opreme i putovanja za svoju djecu. Naša inicijativa bi takve troškove eliminirala. Ako bismo sustavno trošili novac za sport u Hrvatskoj, budite sigurni, trošili bismo manje novca poreznih obveznika nego što je trenutno slučaj.
Privatni klub za mene ne postoji. Postoji privatnik koji ga je trenutno kupio. Klub je dio navijača i grada, srž svega što imamo u društvu i lokalnoj zajednici. To se danas lijepo vidi na hrvatskim klubovima. Kada naši susjedi u Italiji ne bi imali bazen sredstava, a oni to zovu ”lege”, njihovi klubovi ne bi postojali. Ne vidim privatnika ni udrugu koji bi svake godine krenuli od nule. Naravno, klubovi zarađuju od marketinga, poreznih olakšica i prihoda od igara na sreću. No, takav sustav treba staviti pod kontrolu. Treba uvesti i određenu vrstu salary cupa. Novac iz bazena treba usmjeriti prema klubovima, kako bi oni ukinuli članarine i izgradili infrastrukturu.”
“Hrvatski sport se gasi, stanje je katastrofalno”
Političari obožavaju kada im se nacrta i donese gotov plan, no dojam je da ste jako brzo uspjeli okupiti resorna ministarstva, a vašu inicijativu hvali i predsjednica Kolinda. Kako ste ih uspjeli pridobiti?
“Vjerujem da su svi postali svjesni u kolikim je problemima hrvatski klupski sport. Rukomet je popularan sport u Hrvatskoj, a imamo jedan ili dva stabilna kluba. Smatram da je to katastrofa. Gase se klubovi u Dalmaciji u i Istri, gase se klubovi na sjeveru hrvatske. Košarka, vaterpolo, nogomet – svi smo u istom problemu, na putu prema gašenju. Vlast je shvatila da hrvatski sport nije na čvrstim nogama. Strane države skrbe za svoj sport. Zar mislite da netko plaća prava u talijanskoj drugoj ligi jer mu se to isplati?”, govori Mišković za Index.hr.
Pokrenuli ste promjene u hrvatskom sportu, ali i u HNS-u. Koji su ključni problemi nogometnog Saveza i kakvo je trenutno stanje?
“Smeta me što se odnosi u HNS-u tumače kroz rivalstva. Imamo izabranog predsjednika, koji je dobio najviše glasova. Ne pokušavamo srušiti Šukera. Već prije izbora dogovorili smo da pokrećemo promjene u Savezu, ne možemo voditi kuću nogometa na isti način kao prije 30 godina. Ne zbog dobrih ili loših pojedinaca, već zato jer se svijet mijenja. HNS se mora mijenjati. Moramo omogućiti većem broju kandidata da uđu u izborne procese, moramo otvoriti Savez, jer je ovo Savez svih ljudi koji se bave nogometom, ovo je njihova kuća. Napravili smo reorganizaciju Saveza te sada na razini ispod predsjednika djeluju tri direktora, a ispod njih komisija. Ne može se dogoditi da komisija od pet-šest članova dođe na sastanak bez ikakvog prijedloga. Time se narušava i uloga Izvršnog odbora, odnosno donose se krive i ishitrene odluke. Nemamo vremena za nerad. Izvršni odbor i naši novi direktori već rade prema novoj proceduri koju smatram odličnom. Ljudima treba dati vremena da naprave posao. Jedna osoba ne može sve vidjeti i samostalno voditi Savez. Predsjednik se složio. Ponekad se nećemo složiti, ali ne treba od toga raditi drame ni rušenja. To nije u redu prema Davoru. U pogledu reorganizacije, svi moraju biti aktivno uključeni u rad saveza. Nećemo tolerirati nezalaganje. Doveli smo nove ljude, otvorili nova radna mjesta. Imamo povjerenje u njih i čekamo prve rezultate. Vidim da su novi ljudi puni želje i entuzijazma. Na tom putu će se griješiti, ali moramo povući jasne poteze. Ne vidim ništa loše u odluci da odjel marketinga, uz predsjednika, vode i direktori. Ne vidim tko bi u Izvršnom odboru bio lud da ne prihvati njihove ideje, ako nas te ideje vuku naprijed. Više nitko u HNS-u neće biti figura, svi moraju biti involvirani u svakodnevni posao jer posla ima puno.”
Može li HNS pomoći klubovima, ima li novca za to?
“Ovisi kako gledamo. Ne znam zašto bi vaterpolo savez mijenjao pločice u bazenu, a rukometni savez gradio dvorane i postavljao parkete. Da nema novca od UEFA-e, Savez ne bi mogao pomoći klubovima kako pomaže sada – izgradnjom grijanih terena na prvoligaškim stadionima. Tereni trebaju klubovima, a ne Savezu. Trudit ćemo se da dobijemo još sredstava od UEFA-e, ali to ne može biti sustavno rješenje za naše klubove.
Nadam se da će naša inicijativa ući u program Nacionalne strategije sporta, koju izrađuje Središnji državni ured za sport na čelu s Janicom Kostelić. Pričamo s Janicom, informiramo ih na dnevnoj bazi i tražimo način da sinkroniziramo Zakon o sportu, Nacionalnu strategiju i Opatijsku inicijativu. Kada završimo razgovore s ministarstvima, kroz narednih mjesec dana, očekujem konkretna rješenja. Ne radimo posao za jedno ljeto, već sustavnu strategiju financiranja sporta, gorućeg problema. Hrvatskoj treba sport. Ne moramo biti top Europe i razbacivati se novcem, ali građani se moraju baviti sportom, a naš sustav sporta trenutačno je katastrofa.”
Koliko novca godišnje treba jednom prvoligašu da opstane?
“Ako je infrastruktura popraćena od strane lokalne zajednice, prvoligaški klub treba 2-2,5 milijuna eura da podmiri sve obveze. Uspoređivao sam HNL sa Serijom B, gdje vodećim klubovima za opstanak i konkurentnost po sezoni treba pet-šest milijuna eura. Ako je klub sposobniji, raste mu i budžet.”
Održavate li u Rijeci i dalje praksu nešto nižih mjesečnih primanja, uz izdašne bonuse?
“Da. Prošle sezone me to malo ubilo s duplom krunom, nemojte me ni podsjećati na to, ha ha… Nije lako, ali funkcioniramo i to je naš plan. Tko želi doći u Rijeku, bit će u tim okvirima. Onaj tko ne želi biti u okvirima, neće biti dio Rijeke.”
Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Zašto ste rasprodali gotovo cijelu šampionsku momčad Rijeke?
“U pet godina Rijeka je promijenila više od 100 igrača, to je normalan proces u u HNL-u. Naša liga je odskočna daska. Ohandza, najbolji igrač Hajduka, otišao je nakon pet ozbiljnih utakmica, a ostale nažalost nije igrao zbog ozljede. Dinamo je ove zime prodao pet-šest igrača. Drugih prihoda u klubovima nema. Ako nemaš prihod, nemaš za plaće. Volio bih da igrači ostaju dulje, ali iskreno, nisam nezadovoljan s prosjekom od 2,5 godine koliko se igrači zadržavaju u Rijeci.”
Što je s omladinskim pogonom, kada će Rijeka izbaciti nekog svog igrača?
“Kada sam došao u klub, u pogonu smo imali 98 djece, a sada ih imamo 500. Radili smo dodatne selekcije. Pozabavio sam se tim problemom. Imamo par zanimljivijih igrača. Čeliković, Mitrović, Vuk, Šantek, potom sjajni vratar Nevistić na drugoligaškoj posudbi. Osijek su nedavno kritizirali jer je imao previše mladih igrača, tražilo se od kluba da pojača roster. Sve ovisi o tome što primarno želimo od kluba, želimo li u isto vrijeme rezultat i razvoj mladih igrača. To jako puno košta. Sve na koncu ovisi o financijskoj moći i o igračima koji rade razliku.”
Vešović i Čeliković
Nećete kupiti Milan, kao što se pisalo? To bi bio dobar poligon za razvoj igrača.
“Supruga nije zadovoljna pa za sada ništa od toga, ha ha…”
Čime se najviše ponosite u svom mandatu u Rijeci?
“Ponosim se našim titulama, ali posebno se ponosim sustavom i organizacijom Rijeke, koji opstaju i kada igrači odlaze. Rijeka uvijek igra isto, prepoznatljivi smo zbog Matjaža Keka posljednjih pet godina. Veseli nas što ravnopravno igramo s Milanom, AEK-om i Olympiakosom, iako se s njima ne možemo mjeriti po budžetu. Malo nam je nedostajalo do Lige prvaka. No mi u Hrvatskoj brzo poletimo, ne gledamo realno koliko smo visoko i patimo od kompleksa.”
U kakvim ste odnosima s Hajdukom, koji se nije odazvao sastancima Opatijske inicijative?
“Ne gledam u tuđe dvorište. Svatko ima pravo voditi klub i obitelj kako želi. Ništa im ne zamjeram, imaju svoj način razmišljanja i rada. Zamjeram samo pretjeranu agresiju. Hajduk ima svoj put. Protiv Dinama su odigrali sjajno, nadam se da ih Belupo neće skupo koštati i da neće pasti iz euforije u očaj. Hrvatskoj treba više dobrih klubova. Moramo podignuti Inter, Slaven Belupo, Istru…
Sa strane HNS-a, želimo dijalog s Hajdukom. Marijan Kustić je bio u Splitu na razgovorima. U novinama često čitate da ljudi u Dalmaciji ne žele razgovarati s HNS-om dok se ne napravi ovo ili ono, odnosno dok se ne ispune njihovi uvjeti. Ja znam da s ljudima u Splitu i Dalmaciji itekako razgovaramo. Ne ide preko noći, ali mi smo otvorili put za dijalog.
Inzistirat ćemo da reprezentacija igra u Splitu. Hajduk se nije prijavio na natječaj za izgradnju terena, ali HNS je odlučan da taj novac proslijedi Dalmaciji. Ako neće Hajduk, gradit ćemo tamo gdje je potrebno. To će tako biti. U budućnosti će svi shvatiti da je ovo samo sport u kojem treba uživati, na kraju dana. Pobjednik se veseli, poraženi plače, jer je sport prije svega emocija, a ne politika. Politika na treba da postavimo sport na zdrave noge i omogućimo minimalne uvjete za njegov opstanak.”
“Mamić više nije član HNS-a”
Sport je emocija, ali HNS je navijačima reprezentacije oduzeo emocije i reprezentaciju. Kako ćete to popraviti? Malo tko vam vjeruje da Zdravko Mamić, optuženik za teški kriminal, više nije ključna figura hrvatskog nogometa.
“Rekao sam vam i ranije: Zdravko Mamić definitivno nije član HNS-a. Nisam ga dugo vidio u Savezu. Čitao sam da je bio tamo prije izbora za predsjednika, ali ja ga nisam vidio. Iz kuta HNS-a, smatram da ga treba pustiti na miru, on ne obnaša funkcije i sigurno ne vodi hrvatski nogomet. Ponavljam, Zdravko Mamić više nije dio vodstva HNS-a. Mamić danas služi samo kada treba ocrniti i diskreditirati nekoga. Naravno da sam ranije komunicirao sa Zdravkom Mamićem, prije svega kao predsjednik Rijeke. Smatram da je normalno da komuniciram s čovjekom koji vodi jedan prvoligaški klub. HNS se reorganizirao i to mora objasniti javnosti. Moramo slati pozitivnu sliku u javnost, jer radimo pozitivne stvari. Želimo pokazati navijačima gdje želimo doći i samo djelima ćemo dokazati koliko smo ozbiljni. Dok sam ja u HNS-u, radit ćemo to drugačije nego što se radilo do sada. Bit će pitanja i potpitanja, ali u narednih godinu dana ovaj HNS će vratiti povjerenje navijača. Ako ne bude tako, otići ćemo. Ako napravimo terene klubovima, to je već pomak. Ako komisije budu radile svoj posao, to je veliki pomak. Suci? Ja ih ne mogu promijeniti. Dobit ćemo VAR, pa ćemo umanjiti greške. Tko će ga platiti? Za cijelu Hrvatsku to je investicija od milijun eura. Jedan Savez to mora iznijeti. Tako ćemo pomoći i sucima, koji su u strahu od kritika i rade pod velikim psihološkim pritiskom. Suci su ljudi od krvi i mesa, ali ako netko griješi, mora platiti ceh. Ako griješi namjerno, nema što tražiti u nogometu. U Opatijskoj inicijativi predloženo je da suci u prvom rangu postanu profesionalci, koje plaćamo iz bazena. Ako u tome uspijemo, puno toga će se promijeniti.
Prate li navijači Rijeke treći put? Niste izloženi velikom pritisku navijača poput Dinama i Hajduka, koliko vam je lakše raditi zbog toga?
“Rijeka komunicira sa svim navijačima, ne samo s ultrasima. Odgovaramo na sva pitanja koja su im nejasna. Postoje situacije koje navijači dočekaju na nož, ali kada sjednete s ljudima i objasnite im plan i cilj, mijenjaju se mišljenja i stvara se pozitivna atmosfera. Navijači su shvatili da ono što Rijeka želi jest bolji put.
Foto: Željko Valjak
Ponavljam, ako netko smatra da može bolje, neka dođe. Građani Rijeke vjeruju u ovaj put. Nismo savršeni, ali nitko nije. No razumijemo se i idemo našim putem. Rijeku danas vole gdje god dođemo, u Zagrebu ili u Osijeku, dok nas u Europi poštuju. Kada pogledam bilancu našeg kluba, ne vidim nijedan drugi put osim ovog koji smo pokrenuli. Hrvatski klubovi ne mogu ovisiti samo o prodaji igrača, ali za većinu klubova, to je 80 posto ukupnog budžeta.”
Zašto se, na tom putu, niste kandidirali za predsjednika HNS-a?
“Nebitno je tko je predsjednik HNS-a, važno je da uredimo sustav. Znate li kako se zove predsjednik engleskog ili njemačkog nogometnog saveza? Nisam opterećen funkcijama, niti me zanimala uloga predsjednika HNS-a. Što će biti u budućnosti, ne znam. Idemo raditi, pa ćemo vidjeti.”, zaključio je Damir Mišković razgovor za Index.hr.
