Naša je županija na samome vrhu po rezultatima i kvaliteti igre kako u domaćim, tako i u međunarodnim natjecanjima
Valjanje, štafetno izbijanje, precizno izbijanje, izbijanje u krug… samo su neke od disciplina koje zadnjih godina privlače sve veći broj mladih osoba iz naše županije u najtrofejniji hrvatski sport – boćanje. Sport koji je samostalnoj Hrvatskoj donio prvu međunarodnu medalju!
Među njima je i sve veći broj djevojčica. Štoviše, oko 50% je onih koje se zaljubljuju u bacanje bulina od malih nogu i koje našem kraju donose respektabilne rezultate. I one sve više otkrivaju da boćanje, uz atraktivnost i napetost same igre, neodvojivo nudi i veliki užitak druženja, a u slučaju naše županije i pozitivnu dozu lokalpatriotizma.
Naime, naša je županija na samome vrhu po rezultatima i kvaliteti igre kako u domaćim tako i u međunarodnim natjecanjima, a kako bi bilo nemoguće u jednom tekstu obuhvatiti sve ženske rekreativne i profesionalne sekcije u našem kraju za ovu smo priliku posjetili boćarice u Kastvu, Čavlima i Opatiji.
Kastavke Marina i Lorena : Boćamo jer je korisno, zabavno i jer se odlično družimo
Kako je došlo do aktualne afirmacije ženskog boćanja i što pokreće boćarice diljem brojnih klubova u Primorsko-goranskoj županiji pitali smo, između ostalih, i trenera BK Kastav Sandra Abrama koji je potvrdio da je boćanje sve više in.
“Zadnjih godina bilježi se porast broja boćarica prvenstveno zbog ulaganja u infrastrukturu, ali i zbog popularizacije boćanja kroz prezentacije po osnovnim školama. Prije nekoliko godina i mi smo dobili novu dvoranu “Slavko Stanić” a onda smo pojačali i predstavljanje boćanja među kastavskim osnovnoškolcima. Tako regrutiramo novu djecu iako nam mnoga još uvijek dolaze i po generacijskoj vezanosti lokalnih ljudi s boćanjem”, kazao je Abram te nas uputio da više informacija potražimo od samih djevojčica.
Tako su nam Marina Klarić i Lorena Čolić, obje kastavske kadetkinje u boćanju, ispričale o svojoj zaljubljenosti u ovaj sport:
“Ja sam počela s boćanjem nakon razgovora s tatom o važnosti fizičke aktivnosti pa mi je on predložio da probam boćanje. Ono nudi jako puno kretanja, trčanje, ali i razvoj preciznosti, razvoj dobrog razmišljanja i kvalitetnih procjena.
U boćanje sam krenula eksperimentalno a na kraju mi se toliko svidjelo da se danas i natječem. Sama igra je jako zanimljiva i puna napetosti jer se može razviti u različitim smjerovima. Dečki iz kluba su super. Vidi se da im ponekad nije svejedno ako smo bolje u igri, ali imamo jako kolegijalan odnos, međusobno se podržavamo i uvijek si čestitamo. Uz sve prednosti boćanja za djevojčice, istaknula bih naša druženja i prijateljstva koja se stvaraju kako među nama u klubu, tako i s djevojčicama iz drugih klubova. Boćanje je stvarno super i preporučujem ga svima”, ispričala nam je sedmašica Marina.
Marinina suigračica, Lorena, već je vlasnica nekoliko medalja a boćanjem se za BK Kastav bavi tri godine:
“To je zanimljiv i raznovrstan sport. Moraš se puno dogovarati sa suigračicama, što bolje procjenjivati situaciju na terenu. Moraš znati s koje strane gađaš bulin, kojom jačinom izbacuješ boću, ma svega tu ima. Dečki nas znaju zezati da su oni bolji, ali onda ih mi pobijedimo pa se osjećamo ponosno!!, objasnila nam je Lorena.
Čavle – ponosni nositelj boćarske kvalitete za Hrvatsku i šire
Čavle su, pak, sa svojom prvom Školom boćanja koja je potaknula otvaranje ostalih, ponosni nositelj kvalitete u boćanju za cijelu zemlju. Njihov trener i voditelj Dean Klarić, svojevremeno i izbornik ženske boćarske reprezentacije te najbolji trener u PGŽ za 2023. godinu, ne krije entuzijazam kada je u pitanju boćanje za žene.
“Sami počeci boćanja, i to ne samo na Grobnišćini, sežu u daleku 1983. Tada se i kod nas na području Grobnika formira prva ženska sekcija, a 2002. godine osniva se i Ženski boćarski klub Čavle. Na tom valu raste broj mladih koji su uključeni u boćanje te se zbog toga 2011. pokreće Škola boćanja kao zaseban klub koji je s početnih 7 -10 djevojčica do danas narastao na klub koji broji preko 30 članica u dobi od 8 do 39 godina.”, kazao je Klarić te dodao kako ove brojke prate i rezultati poput seniorskog šesterostrukog osvajanja Prvenstva Hrvatske u boćanju:
“Dva puta naše su ekipe igrale finale Kupa europskih prvakinja, u tri navrata bili smo domaćini smotre najboljih ženskih klubova Europe, a u svojim redovima – osim cijele plejade mladih igračica u formaciji – imamo dvije nositeljice svjetskih titula: aktualnu europsku prvakinju i dvostruku svjetsku prvakinju Carrolinu Bajrić i suigračicu iz tima – svjetsku prvakinju Nikol Belasić.”, kazao je Klarić.
Klarić je zaključio kako je svaki uspjeh njihovog kluba rezultat stručnog rada i velike predanosti djevojaka što je prepoznato u Europi i svijetu. Otkrio je i kako nema većih razlika između muškog i ženskog boćanja, osim u dužini terena i fizičkim predispozicijama oba spola kod čega dječaci imaju nešto više snage, a djevojčice nešto bolji senzibilitet za potrebnu preciznost.
Rekreativke iz BK Opatija boćaju i s preko 70 godina u nogama
No, ne pariraju u ženskom boćanju samo mlade djevojke, već i žene seniorskih atributa koje se boćanjem bave iz čistog užitka.
Jedna od njih je i članica rekreativne sekcije BK Opatija Mirjana Rončević koja je nakon cjeloživotne novinarske karijere svoj gušt pronašla upravo u – boćanju:
“Imam 74 godine, sa 50 sam sa svojim ženskim društvom počela igrati badminton a kada nam je bilo dosta prebacile smo se na boćanje u kojem smo i danas. Muškarci u klubu su nas odlično prihvatili, a i na opatijskoj boćariji smo, moram priznati, postali inventar”, kazala nam je Mirjana.
Iako se ove cure nisu nikada profesionalno bavile boćanjem, ipak su na raznim igrama umirovljenika postizale rezultate i osvajale medalje:
“Žao mi je što opatijska boćarska scena nema mladih ljudi i nadam se da će se to promijeniti u budućnosti jer boćanje je sport u kojem se stvarno može uživati. Nama je omiljeno boćanje “na krugove” jer je dinamično i neizvjesno, a voljele bismo kada bi isti užitak otkrile i opatijske, pogotovo ženske, generacije u dolasku.”, nada se opatijska boćarica Mirjana Rončević.
I mi dijelimo nade da će val koji je krenuo u popularizaciji ženskog boćanja u budućnosti zapljusnuti svako naše profesionalno boćalište, ali i svaki amaterski kutak, onaj prikriven u nekoj primorskoj hladovini – “kvartovski” jog. Nadamo se da će naš kraj znati njegovati i podizati dalje sve ono po čemu je poseban, a to je definitvino i velika strast ljudi našeg kraja prema boćanju – kako muškom, tako, kao što vidimo, i onom ženskom.
Ana-Marija Vizintin
