Večeras s početkom u 21 sat nogometaši Rijeke odigrat će jednu od najneobičnijih utakmica u novijoj klupskoj povijesti. Prvu službenu, u okviru 4. kola MaxTV Prve lige protiv zagrebačke Lokomotive, na novoizgrađenom Stadionu HNK Rijeke (kako će se, najvjerojatnije, i najjednostavnije zvati , prema riječima samog predsjednika Uprave riječkog prvoligaša Damira Miškovića) u sklopu novoizgrađenog Trening kampa HNK Rijeke – čija izgradnja i dotjerivanje zapravo neće niti stati nakon gašenja reflektora koji će osvijetljavati „krštenje“ Rujevice.
Zašto neobična? Pa, iako svi s ponosom uživamo u danima kada HNK Rijeka dobija svoj novi dom kakvim se može malo tko pohvaliti u ovom dijelu Europe, nemojmo zaboraviti da se i igrači, i struka, i poslovodstvo, i svi „logističari“ kluba tek trebaju priviknuti na novo okruženje. Rekao je dvosmileno i trener Matjaž Kek na uvodnoj pressici uoči utakmice: „Ne možemo govoriti o prednosti domaćeg terena, ali idemo ju izgraditi. Ni na Kantridi to nije došlo preko noći…“, ne zaboravivši pritom ipak istaknuti – „Svi silno želimo pobjedu protiv Lokomotive“!
Istina je da se i igrači Rijeke moraju naviknuti na teren! Ne samo zbog toga što je tri metra i nešto malo širi od onog na „staroj“ Kantridi, i trava je – prema riječima Anasa Sharbinija – „drugačija od one na Kantridi, treba se priviknuti“. Sigurni smo da nitko u redovima Riječana niti ne pomišlja na traženje eventualnog alibija zbog ovih činjenica, no spominjemo ih kako i bi i mi, navijači, ipak dali još malo kredita momčadi.
A strpljivosti se navijači Rijeke, bojimo se, ove sezone moraju naučiti. Fenomenalnu pobjedu na poslovnom planu nije, nažalost, dijelom zbog unutarnjih slabosti a dijelom i zbog nekih okolnosti i manjka sportske sreće pratio i uspjeh na sportskom polju (tko je , dovraga, bacio „čini“ na momčad“?! Stative, prečke, primljeni golovi iz „svakog udarca“,…). Momčad Rijeke u prvih je pet službenih utakmica ove sezone još bez pobjede (optimisti će reći, i samo s jednim porazom, onim prestrašnim od Aberdeena na Kantridi!). Najbolniji udarac je (pre)rano ispadanje iz Europe gdje su se Riječani u posljednje dvije sezone osjećali „kao doma“ (sudjelovanjem u skupinama Europske lige bez domaćeg poraza!); a i tri remija u tri utakmice na startu domaćeg prvenstva nikako ne zadovoljavaju navijače koji su se brzo i lako navikli na „gaženje“ konkurencije u domaćem prvenstvu u par posljednjih sezona.
No nemojmo zaboraviti, i drugi igraju, i druge se pita! Ono što vidimo na startu prvenstva od nekih momčadi daje nam naslutiti da domaći ligaški nogomet ipak ide snažnim koracima naprijed, i da „Liga 10“ daje itekakve rezultate u kvalitativnom pomaku nabolje. Ligom će se ove godine teško „šetati“ i Dinamo, pa nam ostaje vidjeti kako i s kojim snagama „hvatati“ što bolju startnu poziciju za sljedeću europsku sezonu.
Riječki navijači nikako ne bi trebali zaboraviti da se HNK Rijeka u nekoliko posljednjih sezona, a tako će biti i u naredno vrijeme, bori na najmanje dva važna fronta – onom sportskom koji uključuje domaću ligu, kup i ponovno Europu (nadamo se!), i onom logističkom, a to je izgradnja važnih objekata kao temelja za svekoliki razvoj kluba i grada u narednom razdoblju. „Ples na tankoj žici“ i ekvilibriranje oko ta dva zamašnjaka razvoja diktira i planiranje igračkog kadra odnosno dolaske i odlaske igrača, i posredno – sportske ambicije što često uključuje i njihovo žrtvovanje zarad „višeg cilja“.
Stoga ne budimo prekritični, i imajmo na umu da se „igra“ oko razvoja riječkog prvoligaša igra na nekoliko frontova, a ne samo na sportskom terenu. To naravno ne oslobađa igrače od obaveze da za klub koji ih „mazi i pazi“ i za publiku koja daje sve za svoj klub pruže uvijek svoj maksimum.
Ako to učine, sigurno će im se vratiti – kvaliteta mora nakraju presuditi, a sportska sreća „pomaziti“ i onoga koji ju izazove trudom i predanošću.
