‘Nogometna igra se promijenila, lopte su sve brže, sile koje se dešavaju na glavama nogometaša su sve veće i jače’
Škotska djeca odsad će nogomet igrati bez da loptu udaraju glavom. Prvi su u Europi odlučili donijeti takvu zabranu, jer istraživanja pokazuju da je udaranje lopte glavom povezano s demencijom, Alzheimerovom i Parkinsonovom bolešću. Nije to nešto dosad posve nepoznato – u Americi je slična zabrana u nogometu za djecu na snazi već pet godina. O tome da udarci uzrokuju neurodegenerativna oštećenja raspravljalo se još u doba boksača Muhammada Alija.
Više pogledajte u videoprilogu:
Ponekad izgleda smiješno, ali zna biti bolno i opasno. Profesionalni nogometaši odrade i prime na desetke udaraca glavom u napadu i obrani, na treninzima i utakmicama, u karijeri njih tisuće. Nogometna lopta teška je oko pola kilograma, a znanstvenici kažu da u glavu nogometaša može udariti brzinom od nevjerojatnih 130 km/h. Iako ti udarci često izgledaju atraktivno, oni mogu ostaviti dugoročne posljedice na zdravlje nogometaša.
Povezanost udaraca glavom i demencije
“Dugoročno mogu dovesti do kongnitivnih bolesti. Mogu razviti neurodegenerativne bolesti, demenciju, Parkinsa to znamo što se dogodilo kod Alija”, kaže nam neurolog Hrvoje Budinčević.
Zato su Škoti odlučili prvi u Europi zabraniti udaranje lopte glavom na treninzima djeci mlađoj od 12 godina. Istraživanje Sveučilišta u Glasgowu koje je obuhvaćalo 7 i pol tisuća nogometaša dokazalo je povezanost udaraca glavom i demencije. Prije pet godina Amerikanci su bili prvi koji su djeci mlađoj od 10 godina zabranili udarce glavom.
“Nisam siguran da mogu reći da sam u potpunosti za to da se zabrani igranje glavom djeci. Ako to učinimo može se dogoditi da oni počnu igrati glavom s 15 godina i onda ne znaju tehniku i nisu pripremljeni i to nam se može odbiti kao bumerang”, upozorava liječnik Zoran Bahtijarević.
Udarci u glavu su neizbježni u nogometu, a nogomet bez njih je nezamisliv. U Dinamu kažu da su njihovi treninzi i lopte prilagođeni djeci.
“Mi podržavamo sva provedena istraživanja. Međutim, mi u našoj školi kada govorimo o razvoju igrača mi se baziramo na lopti dominantno na terenu. Što znači da mi tehniku glave s našim nogometašima ne radimo do svoje 14-15 godine”, ističe trener Ivan Mijač.
U nogometu su udarci jaki, a u boksu i kontaktnim sportovima još i jači. Primjer toga je Muhammad Ali, koji je nakon karijere borbu vodio s Parkinsonovom bolešću. Znanstvenici su ustanovili da je njegov govor nakon jednog meča u kojem je primio 266 udaraca bio 16 posto sporiji. Da snažni udarci u glavu ostavljaju posljedice dobro zna i naš proslavljeni boksač.
“Razne su demencije i boleštine koje se kaleme na te udarce. Stvarno nije lijepo vidjeti neke stare boksače koji mucaju i fufljaju i kimaju glavom. Imaju niz tikova koji su posljedice tih udaraca. Ja vjerujem da djeci prije 14-15 godine nije mjesto u boksačkom ringu, mogu vježbati, mogu vježbati kordinaciju i slično međutim udarci u glavu koje se nisu okoštale su jako opasne”, jasno će Željko Mavrović.
“Nogometna igra se promijenila”
Iako se o tome godinama priča i posljedice su vidljive, Škotska je prva koja je u Europi odlučila reći dosta, barem što se tiče djece.
“Činjenica je da smo mi to do sada olako shvaćali, nogometna igra se promijenila, lopte su sve brže, sile koje se dešavaju na glavama nogometaša su sve veće i jače i igra je sve fizičnija”, kaže Bahtijarević.
Kod profesionalnih nogometaša šanse da obole od Parkinsove bolesti dva su puta veće, za Alzheimer čak pet. Ipak, da se zabrani igranja glavom, nogomet više nikada ne bi bio isti.
Vijesti.hr