Na pitanje, kako bi umjetna inteligencija mogla utjecati na obrazovni sustav, Aničić kaže da se obrazovni sustav našao u problemima već samim ulaskom u digitalni svijet
Početkom srpnja, komičarka Sarah Silverman te autori Rihard Kadrey i Christopher Golden podigli su tužbu saveznom sudu u San Franciscu protiv Metaplatformsa i OpenAI-ja.
U tužbi navode da su Meta i OpenAI neovlašteno koristili sadržaj njihove knjige, zaštićen autorskim pravila, za jezičnu poduku robota za chat odnosno, za poduku umjetne inteligencije, a naveli su i dokaz da je, prema anonimno otkrivenim podacima o poslovanju kompanija s umjetnom inteligencijom, otkriveno kako je njihov rad korišten bez dozvole, piše Net.hr.
Istog mjeseca na noge su se digli i američki filmski i TV glumci koji su pokrenuli štrajk protiv moćnih studija, tražeći bolje uvjete rada, veće plaće i, između ostalog, bolju zaštitu od prijetnji umjetne inteligencije, podjeća Net.hr.
Prošle godine, pak, umjetničku zajednicu razbjesnio je slučaj kada je program generativne umjetne inteligencije nacrtao psa stilom karikaturistice Sarah Andersen te nimfu stilom ilustratorice Karle Ortiz. Radovi su to koje je umjetna inteligencija izradila bez pristanka autora čiji je stil kopiran, bez obavijesti o tome koga se kopira i bez naknade izvornom umjetniku.
Podignuta je tužba sa željom da se uspostavi pravni presedan koji regulira generativne programe koji kopiraju stilove umjetnika odnosno, da umjetnici daju dozvolu za kreiranje radova na taj način, uz primjerenu naknadu.
Je li silno nezadovoljstvo i pozivanje na kršenje autorskih prava u slučaju umjetne inteligencije opravdano? S jedne strane da, s druge ne, smatra Davor Aničić, direktor Velebit AI i stručnjak za umjetnu inteligenciju, piše Net.hr.
‘Sve je mutnija granica’
“Stvar je u tome da autorska prava nisu predvidjela ovakav tehnološki detalj i novitet. Sudska praksa će pokazati je li moguće utužiti. S druge strane, stvara se nova vrijednost temeljem sadržaja koji je netko drugi stvorio i imalo bi smisla da je to pravno pokriveno, da se nadoknadi nekome to nešto što je stvorio”, kaže Aničić napominjući da je pitanje stila ipak problematično.
“Autorsko djelo se, između ostalog, sastoji od stila i sadržaja. Netko može uzeti samo stil. Netko ima jako prepoznatljiv stil i to se može raspoznati, pa nije svejedno kad se traži da netko nešto napiše ili nacrta u nečijem stilu, ali mnogi nemaju prepoznatljiv stil. Krene li se štititi stil, primjerice u glazbi gdje je puno sličnih stvari, i ako se primjerice ne držimo pravila o broju tonova, kako je propisano, doći ćemo do toga da sve može ličiti na nešto”, upozorava napominjući da je to na dugi rok neprimjenjivo te da će se ljudi morati dogovoriti o budućem konceptu autorskih prava, jer će biti sve više slučajeva kada čovjek i umjetna inteligencija zajedno kreiraju.
Koncept autorskih prava postaje besmislen?
Kao primjer navodi pisanje koda, koji je također autorsko djelo.
Čovjek može kod djelomično napisati, a zatim ga “istrenirani stroj” može doraditi. Tko je tu nositelj autorskih prava, pita se Aničić. Navodi i primjer fotografije, gdje je “simbioza” čovjeka i umjetne inteligencije odavno prisutna.
“Već u samom aparatu imate umjetnu inteligenciju koja je stabilizirala sliku, popravila boju. Gdje je granica između slike i umjetne inteligencije? Fotografi dobro znaju koliko je tehnologije ušlo u njihov posao”, kaže Aničić navodeći i primjer dva zanimanja u kojima su autorska prava gotovo šutke nestala.
“Danas je jasno da je nestala granica kod prevođenja i lekture, a isto su podložne autorskom pravu. Pita li danas netko lektore i prevoditelje gdje je njihovo autorsko pravo? To su isto stvari koje se danas rade strojno, naročito u engleskom jeziku”, navodi.
Umjetna inteligencija i ‘zaglupljivanje’ djece
Na pitanje, kako bi sve ovo moglo utjecati na obrazovni sustav, Aničić kaže da se obrazovni sustav našao u problemima već samim ulaskom u digitalni svijet te da će prisutnost umjetne inteligencije učiniti dodatni pritisak da se obrazovni sustav mora značajno promijeniti.
“Sigurno će dobiti na snazi odgovaranje na licu mjesta, a smanjit će se uloga zadaća. Manje će se raditi doma, više uživo, online, gdje će biti moguće kontrolirati. Cilj je da čovjek prođe kroz proces stvaranja i s druge strane, da dijete stvara zajedno s umjetnom inteligencijom”, kaže Aničić.
Kao prednost navodi umjetnu inteligenciju kao “personaliziranog učitelja” koji je sveznajuć i može dati odgovor na brojna pitanja. Kaže i kako će se brzina učenja sigurno promijeniti.
“Hoće li se djeca zaglupiti ili postati pametnija, ovisi o njima i o nama, ali otvara i brojne mogućnosti”, kaže Aničić te zaključuje kako bi autorska prava mogla biti jedna od tema za koju buduće generacije naprosto – neće biti briga.
Novinari Net.hr u upitali su za mišljenje i Državni zavod za intelektualno vlasništvo a što im je odgovoreno možete pročitati OVDJE.
