Internet, kao najpopularnije sredstvo komunikacije i informiranja, postao je dio svakodnevice i mladima i djeci pa su, nažalost, često izloženi i neprimjerenim sadržajima
Briga svakog roditelja za djecu, od prvih dana pa do trenutka kad postanu odrasli i osamostale se, ne prestaje… Izazovi kroz koje prolaze u odrastanju svima su teški, a svako razdoblje njihova života prolazimo s budnim okom. Internet je, koliko god napretka donio, promijenio živote naše djece. Mnogo roditelja strepi pitajući se što se sve zapravo događa u moru aplikacija koje naša djeca upotrebljavaju, piše Danas.hr.
TikTok je jedna od najpopularnijih i najbrže rastućih aplikacija na svijetu. Svi ga koriste. A u posljednje vrijeme svjedoci smo mnogih nemilih događaja u svijetu gdje djeca iskušavaju opasne izazove na TikToku, a koji prečesto završavaju tragičnim posljedicama. Nekad nam se čini da se to događa ‘tamo negdje’. No, ima ih i u našem susjedstvu, pa i u Hrvatskoj. Da je potrebno stvaranja kritičkog mišljenja složni su i stručnjaci. Potrebno je prevenirati. U tome moraju sudjelovati i roditelji, djeca kao i škola.
Stručnjaci su složni, treba više edukacije o opasnostima koje vladaju u online svijetu.
Psihologinja Gordana Buljan Flander kaže da je, što se tiče opasnosti na TikToku, već 12 i 5, a ne 5 do 12: “O svim izazovima online svijeta trebali bi razgovarati i roditelji i nastavnici u školi u svrhu stvaranja kritičkog mišljenja. To je nešto što više ne možemo zabraniti”. U objašnjenju Buljan Flander ističe da je nužan razgovor s djecom. Treba ih pitati – jesi li čuo za tako nešto, je li tko od tvojih prijatelja upražnjavao takve izazove, što ti misliš o tome… Djeca se više razumiju u aplikacije, a mi se razumijemo u život i s tog aspekta bi s njima trebalo razgovarati.
“Mladi u adolescenciji žele sve ostvariti odmah. Za njih nema onog sutra, oni funkcioniraju u sadašnjosti. Žele biti popularni odmah i traže načine. U svačije doba bili su neki drugi načini. Kod današnjih generacija važno je dobiti što više lajkova, i što je stvar bizarnija i opasnija, dobije više lajkova. Ono što mladi lajkaju zapravo su rizici jer mozak mladog čovjeka traži rizike. Oni još ne funkcioniraju iz prefrontalnog korteksa, tzv. logičkog mozga, koji govori o uzrocima i posljedicama i koji propituje moram li to dobiti odmah i sada ili to mogu dobiti malo poslije, koji je svjestan kako se moram potruditi da nešto dobijem… To nam daje taj prefrontalni korteks, a on se razvija do 25 godine. Djeca i mladi funkcioniraju iz limbičkog dijela, a u tom dijelu jaki su centri za nagradu, koju njima znači taj lajk. Kad dobiješ lajk mozak reagira pozitivno jer je nagrađen”, objasnila je Buljan Flander.
Danas su svi ti izazovi znatno opasniji, kaže psihologinja. “Mladi danas žive uz ‘izmišljenu publiku’, oni smatraju da su sve oči uprte u njih i, zapravo, hoće prikazati sliku sebe kakva je popularna u njihovom društvu”, naglašava Buljan Flander. “Bitno je razvijati odnos povjerenja sa svojom djecom od rođenja. O tome kako su prošle one dvije faze pobune u djetinjstvu, s dvije i četiri godine, ovisit će i kako će proći ovu fazu pobune u pubertetu. Ako razvijemo odnos tako da nam se dijete povjerava i pita kad god ga nešto zanima ili ne razumije te nas obavještava o svom životu, onda ćemo imati više prilike u pubertetu i adolescenciji znati što dijete radi i kojim je izazovima izloženo. Nikako nemojmo odustati od razgovora s njima u adolescenciji i pubertetu”, upozorila je Buljan Flander za Danas.hr.
Kontakt je iznimno bitan i nužno je razgovarati o svim temama. Stavljanje pod tepih ne štiti ni od čega; zaštita je prava informacija i poduka.
“Po pitanju TikTok izazova i svih ostalih online izazova koji su danas pred našom djecom – već je 12 i 5, a ne 5 do 12. Istječe krajnji rok da se provede široka, sveobuhvatna kampanja za svu djecu u Hrvatskoj u osnovnim i srednjim školama. Do svakog djeteta moraju doprijeti informacije potrebne za razvijanje kritičkog mišljenja. Jednako tako, roditelji moraju shvatiti i prihvatiti da se ne drže po strani od djetetova online života”, upućuje nas Buljan Flander s poantom: “Razgovarajte o tome kako ono što ne bi bilo normalno offline nije poželjno ni online životu. Jako se preklapaju.”
“Zabrane će samo povećati privlačnost”, mišljenja je Buljan Flander. “Kontroliranja sadržaja negdje do 9, 10 godina se može, nakon toga će oni svaku kontrolu zaobići”, zaključuje naša psihologinja.
Često su mladi izloženi neprimjerenim sadržajima. Kako je internet mjesto na kojemu, barem u Hrvatskoj, ne postoji uspostavljen mehanizam kontrole sadržaja u sklopu državnog aparata.
“TikTok je jedna od najpopularnijih aplikacija na svijetu, ali i u Hrvatskoj. Jedna od specifičnosti ove platforme jest njezin algoritam koji se razlikuje od ostalih društvenih mreža, a omogućuje ‘lakše’ postizanje viralnosti videa do tada nepoznatih kreatora. Osim algoritma koji nudi priliku ‘slave’ i popularnosti baš svima, sama kreacija videa često se temelji na ponavljanju, rekreiranju ili reagiranju na tuđe videozapise, bilo sadržajno, koristeći isti zvuk ili pak sudjelovanjem u nekom izazovu. Algoritam također favorizira takav sadržaj, stoga smo vrlo često svjedoci kako se neki izazovi gotovo preko noći pretvore u trend”, objasnila nam je Tea Čičić socijalna radnica u Centru za nestalu i zlostavljanu djecu.
Nije rijedak slučaj da se u samom izazovu ta opasnost i skriva
Dok pojedini izazovi mogu biti bezopasni, poput sudjelovanja u nekom plesnom izazovu, često smo svjedoci da se na toj platformi vrlo lako proširi i izazov koji predstavlja ozbiljnu opasnost za one koji u njemu odluče sudjelovati.
“Izazovi su, s obzirom na globalnu prisutnost i prirodu društvenih mreža, apsolutno prisutni i u Hrvatskoj, što nam potvrđuje i izravan rad s djecom i mladima. Ne razmišljajući kritički o sadržaju, djeca i mladi ne mogu predvidjeti opasnosti koje izazovi nose sa sobom. Nije rijedak slučaj da se u samom izazovu ta opasnost i skriva, računajući na znatiželju i neznanje djece koja će se okušati u popularnom trendu. Neki od opasnih izazova na društvenim mrežama rezultirali su fizičkim ozljedama, povredama privatnosti, sigurnosti i ugleda djece, psihičkim i emocionalnim tegobama te nažalost i smrću”, kazala je Čičić. “Odgovorno i sigurno korištenje interneta vještina je kojoj djecu učimo i vlastitim ponašanjem, stoga potičemo na preuzimanje osobne odgovornosti koja uključuje i prijavljivanje ovakvog i sličnog neprimjerenog sadržaja putem samih društvenih mreža, Red Buttona ili Hotline obrasca Centra za sigurniji internet, zaključuje Čičić.
I psihologinja Martina Nikolić Đurin smatra da je razvoj kritičkog mišljenja ključno, jer je krajnji cilj osposobiti djecu i mlade da samostalno donose odluke o svom ponašanju na način koji neće ugroziti niti njih, niti druge.
“Više je razloga zašto se djeca uključuju u izazove. Neka djeca mogu doživljavati vršnjački pritisak zbog čega se osjećaju primorana sudjelovati u online izazovima, a druga pak nisu svjesna kako se neželjene posljedice mogu dogoditi i njima. Glavni razlog uključivanja u izazove je potreba za pripadanjem. Osjećaj prihvaćenosti i uključenosti u vršnjačku skupinu je ključ pozitivnog razvoja, posebno kod adolescenata. U izazovima će najčešće sudjelovati adolescenti koji imaju najveću potrebu za pripadanjem, općenito prepoznavanjem od strane vršnjaka. Što su više vršnjaci uključeni u izazove, to više djece vjeruje da je to ispravno ponašanje”, objasnila je za Danas.hr psihologinja Nikolić Đurin.
Dodatni razlog je uloga publike. “Što je veća pažnja javnosti prema izazovu, to je veća predanost sudionika samom izazovu kako bi dobili više pregleda za svoje videozapise. S tim je povezano i to što na društvenim mrežama obično dijelimo najbolju verziju sebe, te za to dobijemo povratnu informaciju u vidu lajkova, pratitelja, pozitivnih komentara”, dodaje.
Kako bi se spriječile ozbiljne posljedice, važno je aktivno razgovarati s djecom i educirati i njih i sebe o novim trendovima i izazovima. Generalno, uputa je pokazati zainteresiranost za stvari koje su im bitne – što to podrazumijeva i online izazove. S obzirom da nam algoritmi na društvenim mrežama „serviraju“ ono na čemu ćemo se najvjerojatnije zadržati duže, a da su interesi odraslih osoba i djece različiti – jasno je da odrasle osobe na svojim društvenim mrežama vjerojatno nisu u kontaktu s toliko izazova koliko ih djeca vide na svojim društvenim mrežama. Baš iz tog razloga savjet je da roditelji budu otvoreni za razgovor s djecom o ovoj temi te da tome pristupaju bez osuđivanja i s razumijevanjem djetetove motivacije.
“Potrebno je raditi na prepoznavanju fizičkih, psiholoških i ponašajnih znakova sudjelovanja u izazovima – npr. tragovi na vratu, hiperemija (crvenilo očiju), učestale glavobolje, dezorijentiranost nakon što je dijete bilo samo, izolacija ili neobična potreba za privatnosti, agresivno ponašanje, teškoće s koncentriranjem, amnezija kao i različite kliničke manifestacije – epileptički napad, epizode sinkope tipične kod sudionika u opasnim izazovima”, dodaje Nikolić Đurin.
“Jedan od razloga svakako može biti to da se djeca i mladi žele osjećati uspješno u nekom zadatku. Žalosti nas vidjeti i čuti o tome da neki mladi smatraju da mogu biti „heroji“ samo u neprimjerenom ponašanju pa potičemo sve da s djecom s kojom su u kontaktu pričaju i rade na tome da prepoznaju primjerena ponašanja, dobiju pozitivnu povratnu informaciju iz okoline o tome. Svi mi imamo potencijal biti heroji. Sudjelovanje u nekim izazovima kod djece može biti manifestacija depresije, anksioznosti, stresnih događaja i u slučaju da se njihovo uključivanje događa i nakon edukacije i pokušaja utjecaja na to da se smanji, bilo bi dobro potražiti stručnu pomoć”, naglašava za Danas.hr.
