Antiratni roman riječkog pisca Zorana Žmirića ekranizirat će se u Ukrajini

Zoran Žmirić je član Hrvatskog društva pisaca, preveden na engleski, talijanski, poljski, slovenski i ukrajinski. Neka od njegovih objavljenih djela su: Kazalište sjena, Vrijeme koje nam je pojeo Pac-Man, Blockbuster, Riječke rock himne, Snoputnik, Zapisano metkom, Putovanje desnom hemisferom, a najnovija uspješnica mu je Pacijent iz sobe 19. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja

Antiratni roman Blockbuster riječkog pisca Zorana Žmirića nije dio niti jednog hrvatskog ratnog ili antiratnog zbornika. Producentica Darija Kulenović Gudan iz studija DIM htjela ga je ekranizirati. Bila je uporna. HAVC ga je odbio tri puta. Da ironija bude veća trebao ga je režirati Srđan Dragojević, redatelj kojeg ne treba previše predstavljati. Da je Zoranov roman postao ukrajinska senzacija sam znala jer je Žmirić kao gost završio i u ukrajinskom Dnevniku. No saznanje da postoji ukrajinski redatelj koji ima intenciju ekranizirati Blockbuster, i to globalno, totalno me oduševila. Ali zanimalo me gdje je zapelo s hrvatskom pričom pa sam kontaktirala Srđana Dragojevića. Zanimalo me i što je njega nagonilo da se uhvati Žmirićeva romana.

Ovo je odgovor koji namjerno neću prevoditi, iako se Srđan potrudio da mi odgovore prevede na hrvatski jezik: “Blockbuster je jedan od najboljih anti-ratnih romana koje je ovo područje iznedrilo. Nakon “Lepih sela” mislio sa da sam rekao sve o ratovima 90-tih, a onda sam upoznao Zorana i pročitao nešto što je i meni blisko. Bilo mi je zanimljivo da radim nesto što se priča, uslovno rečeno, o “drugoj strani” u konfliktu. Uslovno, jer ja u tom ratu nikada nisam birao stranu. Zoranov roman baš i počiva delomice na tom pitanju identiteta, a po duhu, na Copolinoj “Apokalipsi”.”

Pitam ga što misli zašto je HAVC odbio film nekoliko puta: “Teško je dati odgovor. Mene su već blizu 20 puta odbili i na natječajima u Srbiji, pa zasto bi kod HAVC-a bilo drugačije? Doduše, mi smo konkurisali samo za razvoj scenarija. Ja sam preko hrvatske producentice konkurisao sa outlineom i sinopsisom budućeg filma, sa eksplikacijom vizije budućeg filmskog uratka. Mislim da su najposle producentici rekli da je projekat izvrstan, ali bi bilo bolje da neko iz Hrvatske to razvija. Nemam nikakav problem sa time – ukoliko izaberu Hrvata, biće to potencijalno značajan film hrvatske kinematografije.”

Pričam mu da će se film snimati u Ukrajini. “Zatekli ste me sa idejom da to radi Ukrajinac! U čemu je stvar? Začudila me ta vest…ko je u pitanju i zašto? Ajde, nije zgodno očito da bude Srbin, ali zasto Ukrajinac?”, pita me Srđan. Zašto Ukrajinac? Zanimalo je i mene pa sam preko Facebook videa satima pričala s ukrajinskim producentom Igorom Savychenkom. Nakon toga sam mu poslala pitanja.

Kako ste čuli za Zoranovu knjigu?

Knjiga Zorana Žmirića prevedena je na ukrajinski i prezentirana na ukrajinskom sajmu knjiga Arsenal. Redatelj Volodymyr Tykhyy (The Green Jacket, Brama/The Gateway, Lethal Kittens) bio je na prezentaciji knjige, kupio ju i ostao zapanjen snagom likova u Blockbusteru.Nakon toga sam ju i ja pročitao pa smo kontaktirali Žmirića putem Facebooka.

Zašto ju želite ekranizirati?

Više ili manje svi ratovi na svijetu počinju iz istih razloga razloge i imaju istu bol. Imamo rat na istoku Ukrajine, kao rezultat raspada SSSR-a i imperijalnih ambicija ruske vlade. Ali nije samo ambijent uobičajen u našem slučaju, već i reakcija ljudi na ovu situaciju. običnih ljudi, bez ikakvog vojnog iskustva. Išli su se boriti za svoj dom, zemlju, ideje. U stvarnosti su znali što mogu vidjeti u ratu, jer je pravi rat prilično daleko od onoga što vidimo na vijestima i najpoznatijim filmovima. Čak i nakon 30 godina nakon rata opisanog u knjizi, likovi su vrlo prepoznatljivi, posebno za nas ljude koji smo vrlo blizu vojnom sukobu koji odnese tisuće života godišnje. Odlučili smo uzeti iste likove, ali da priču premjestimo na suvremeni istok Ukrajine.

Rekli ste da Zoranovi likovi imaju snažan karakter. Možete li biti konkretniji?

Milijuni ljudi se prepoznaju u njegovim likovima. U tome je snaga. Čitatelj se može staviti u cipele likova iz Blockbustera. Uz to, karakter likova je vrlo dobro napisan, dubok i zanimljiv za praćenje. Koristi mnogo metafora iz filmova. pokušavajući sagledati ponekad zastrašujuću stvarnost rata kroz optiku poznatih filmova svoga vremena. Ovakva zamjena stvarnosti umjetnošću koju su stvorili filmaši prilično je česta za vrijeme rata, a također i nakon što veterani i civili iz zone sukoba obole od PTSP-a.

Rekli ste da vam je zanimljivo da ljudi u Zoranovoj knjizi imaju drugačije traume jer nisu bili obučeni vojnici. Kako to planirate prikazati na ekranu? Usporedili ste Zoranove likove sa snažnim karakterima poput Jokera te s likovima u Nolanovim filmovima.

Suvremeno kino intrigiraju duboki, motivirani likovi, poput Jokera, Dark Knighta i mnogih drugih. I to sigurno ne samo iz stripova. No, stripovi su zanimljivi posebno zbog toga što većina ljudi grafičke romane predstavlja kao geek kulturu i nešto plitko u dramaturgiji. Ali većina superheroja ima svoje super sposobnosti i živi s tim. Iskustvo rata je manje-više isto. Super sposobnosti su bolne, zastrašujuće, uništavaju život i čine ljude drugačijima. Isto kao iskustvo ubijanja ili svjedočenja smrti vašeg suborca, isto kao i iskustvo napuštanja sela zbog neprijatelja, znajući da će ljudi biti zarobljeni ili ubijeni.

Usporedili ste Zorana s Erichom Marijom Remarqueom? Zašto?

Zbog vrlo osobnog iskustva koje čitatelji dožive nakon knjige.

Također ste rekli da bi film slobodno mogao biti sirijski film da ste sirijski producent?

Kao što sam rekao prije – svi ratovi su isti. Zemlja, nafta, religija, povod, litij – samo razlog, ali srž onoga što mislim pod “istim” je kako se ljudi osjećaju prije, za vrijeme i nakon bilo kojeg rata. Namibija, Somalija, Sirija, Hrvatska, Ukrajina – svi smo mi ljudi koji pate zbog rata.

Film želite dovesti na međunarodnu razinu. Kako to planirate izvesti?

Prilično smo iskusni u koprodukcijama. Većina filmova koje radimo su međunarodni. U slučaju Blockbustera, to je više nego prirodna koprodukcija. Kombinacija umjetničkog doprinosa iz različitih država pomaže podijeliti ideju s publikom šire nego u lokalnom slučaju. Na kraju, naš glavni zadatak je postići što širu publiku. Krenuli smo od arthouse filmova prije 10 godina i korak po korak dolazili smo do filmova na visokoj umjetničkoj razini, ali za široku publiku. To je bio dug put i pogrešno bi bilo reći da je put od arthousea do mainstreama logičan za sve, ali u slučaju Vladimira Tykhyya, redatelja, to je jedini put.

Planirate hommage Zoranu Žmiriću s likom Antonyja?

Razmišljamo o tome da Antonyja učinimo Hrvatom umjesto Amerikancem. Priča o Zoranovom životu nekako se može prikazati kroz taj lik. Prvo moramo napisati lik, nakon što razgovaramo sa Zoranom, ali vidimo potencijal u tome.

Želite dobiti podršku, a ne novac od HAVC-a. Zašto?

To je logično za mene. Čak i nakon što smo dobili informaciju da je komisija HAVC-a tri puta odbila film temeljen na ovoj knjizi. Kao što naše društvo mora podržati film, tako i HAVC mora prihvatiti ovaj dio povijesti i pogled iz ovog ugla. Umjetnost je puno jača od politike. Rat je rezultat aktivnosti političara, umjetnost je način da se ljudima govori istina. Radi umjetnost, tko jebe političare – to je neka vrsta našeg mota od samog početka.

U razgovoru ste mi istaknuli da postoji puno načina da se dobije novac. Kako planirate dobiti novac i kako planirate uključiti Njemačku, Francusku i Norvešku? (govorili ste o tim zemljama)

Te su zemlje bile primjer kao zemlje orijentirane na koprodukciju. Razvijena filmska industrija pomaže u razvoju talenata, profesionalaca. Ali u našem slučaju to može biti i SAD ili Kanada. Zadnja dva filma koja smo napravili bila su u koprodukciji sa SAD-om, jedan s Kanadom.

Kada planirate započeti sa scenarijem?

Premijera našeg posljednjeg filma, Lethal Kittens, u kinima je bila 30. siječnja.  Tjedni prije premijere prilično su intenzivni pa se nekoliko tjedana nakon toga teško “prebaciti”. Mislim da će pisac / redatelj započeti svoje putovanje Blockbusterom u ožujku. Neke ideje koje bilježi dijeli sa mnom s vremena na vrijeme, ali prvi nacrt scenarija igranog filma radi nekoliko mjeseci u miru. Nadam se da ćemo krajem svibnja sa Zoranom i potencijalnim koproducentima moći razgovarati o prvom nacrtu, zaključuje Savychenko.

I snimit će se film, busat ćemo se u ponosna hrvatska prsa kako je Žmirić naš, ali žalosti me da mnogi ni tada neće shvatiti da je Žmirić pisac svjetskih razmjera, i da je na prvom mjestu građanin svijeta. Iako je, kada je trebalo, onih ratnih devedesetih uzeo pušku u ruke i praktički iz kultnog riječkog Palacha otišao kao mulac rocker na bojišnicu sanjati slobodu. Ali to je već neka druga priča, koju on nikada neće isticati.

Bojana Guberac

 

 

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite na Whatsapp, Viber, MMS 097 64 65 419 ili na mail vijesti@riportal.hr ili putem Facebooka i podijeliti ćemo ju sa tisućama naših čitatelja.
Komentari
Povezani sadržaj
Views Views