“Spasilo me što imam stan u Splitu, a da nije toga bilo, mislim da bih platila i do 30 tisuća kuna, jer sam vožnju pala četiri puta”
Ne dao vam Bog da imate namjeru polagati vozački ispit, a život vas nastani na otoku Visu.
Jer će vas u tom slučaju vozačka dozvola za “B” kategoriju umjesto 6000 kuna koštati minimalno dvostruki iznos, oko 12 tisuća, a u nekim slučajevima i više od 20 tisuća kuna. Na prometnicama otoka Visa, naime, ne postoji niti jedan semafor, ali taj otok od 2012. godine nema ni autoškolu, piše Slobodna Dalmacija.
I zbog toga svi koji žele legalno voziti automobil po dozvolu odlaze u Split. Isti takav problem ima i Šolta.
Višani su zbog veće udaljenosti u puno lošijoj situaciji, a da bi je riješili, moraju uzeti godišnji, organizirati se na poslu i odraditi i do 100 brodskih dolazaka u Split. Umjesto regularne cijene škole, trošak im diže i autobus ako ne žive baš u samom gradu Visu, brod u oba smjera i eto cifre da vas zaboli glava.
“To nije projekt, to je muka Isusova. Evo, moj prijatelj ima stan u Splitu pa je uzeo godišnji odmor i odradio još davno prije. A ima onih koji nisu te sreće, pa po nekoliko mjeseci svakog radnog dana moraju s Visa putovati do Splita i natrag, sve skupa i više od pet sati.
E, onda te uvati loše vrijeme, jugo, bura, pa ti se dijete razboli, pa ne možeš mijenjati smjenu na poslu. Izostaneš s teoretske nastave jer brod nije isplovio zbog nevrimena i onda sve ispočetka. Ima tu nekih koji su tako vozački polagali i po više od godinu dana. A ima i onih što ih je na kraju cjelokupan račun došao više od 20 tisuća kuna”, tvrdi Marija iz Komiže.
Najteže je (mladim) ženama s obitelji, jer uz djecu, supruga, kuću, starce, polje, iznajmljivanje i redovni posao ako ga imaju, jedva nađu snage još i za svakodnevni višemjesečni odlazak na kopno.
Evo kako je to izgledalo kod sugovornice: “Znači, “hvatam” prvi bus za Vis, što znači da se moram dignuti u 4:45. Nakon toga dva i pol sata brodom do Splita, trka u autoškolu, pa sve isto, samo u suprotnom smjeru. I onda na posao.
I tako jedno četiri mjeseca, svakog radnog dana, ako sve ide dobro. To je za ispaliti, jedva sve skupa dovedeš u red. Da bih krenula u autoškolu, moram uzeti godišnji, ali i s nekim vozačem vježbati po otoku da mi se ne dogodi da padnem pred komisijom.Jer padnem li vožnju, svaki novi ispit dođe me 900 kuna. A na otoku bez vozačke postaneš invalid”, veli Marija.
Komižanka Sanja kaže kako joj je najveći problem bio nedostatak vremena. Zato je vozački u Splitu uspjela položiti tek kada je zatrudnjela. Unatoč svemu, tečaj u autoškoli sa svim polaganjima produžio se na godinu i tri mjeseca i na kraju je umjesto oko 6000 do 7000 kuna, koliko je tada koštala, morala izdvojiti – 15 tisuća.
“Spasilo me što imam stan u Splitu, a da nije toga bilo, mislim da bih platila i do 30 tisuća kuna, jer sam vožnju pala četiri puta. Nije da se bunimo protiv Splita, ni slučajno”.
Do 2012. na Visu postojala autoškola koju su položili brojni domaći ljudi. No, zakon je tada rekao svoje, na područjima u kojima se ne mogu osigurati uvjeti za održavanje, vozačkih tečajeva biti neće.
Ivan Žižić, vlasnik splitske autoškole “Super start”, ima puno iskustva s Višanima, po predaji mu mnogi od njih dolaze u klupe.
“Mislim da prostora za rješenje ima, ali trebamo se organizirati. Financijski mi za pet učenika nije isplativo cijelu godinu organizirati školu na Visu, jer mi treba prostor, stručni voditelj, predavač, poligon… Ali neka solucija bi se ipak mogla pronaći uz pomoć lokalne vlasti. Čujte, koliko god mi njima izlazili u susret, opet u Split treba doći i do stotinjak puta. To je veliki trošak. Zainteresirani smo za suradnju i mislim da su u pravu kada kažu da bi se teorija, prva pomoć i poligon mogli održati na otoku”, rekao je Žižić za Slobodnu Dalmaciju.
Video dana:
Vijesti.hr