“Bila je kao biljka. Noćima sam plakala”: Hrabra djevojčica Laura (14) treba pomoć u liječenju!

Idi na originalni članak
Foto: ILUSTRACIJA.Sanjin Strukic/PIXSELL

Nadaju se da će uz pomoć dobrih ljudi Laura ostvariti svoj najveći san – izići iz stana i hodati, hodati, hodati…

Oglas

Laura Čulina je 14-godišnja djevojčica koja uskoro kreće u sedmi razred osnovne škole. Odmah na početku njenog života dijagnosticirana joj je teška bolest – hiper tonus mišića ruku i nogu. Njena majka Jagoda za Slobodnu Dalmaciju prisjetila se njenog teškog puta. Kazala je kako nitko tko to nije doživio, ne može shvatiti kroz što su oni s njom prošli.

“Bila je kao biljka. Ona bi spavala, a ja sam joj razgibavala i vježbala noge. Noćima sam plakala, sve do njezine treće godine, kada je konačno počela sjediti i govoriti. Tada sam znala da će biti bolje, da je mentalno zdrava i da sve možemo”, prisjetila se njena majka teških trenutaka.

Godinama se bore s tom teškom bolešću. Njeni su roditelji uspjeli Lauru bez operacija dovesti u odličnu formu.

“Liječnici u Splitu, odmah po rođenju, rekli su nam da ima hiper tonus mišića ruku i nogu. Danas je vode s dijagnozom tetra pareze. Obišli smo valjda sve bolnice u Hrvatskoj, bili smo u Rijeci, Zagrebu, na Korčuli, u Krapini, odlazili smo na fizijatrijske vježbe, rehabilitacije. Vježbala sam s njom i kući, bez prekida i umora, pa su joj ruke, s obzirom od čega boluje, danas u tip-top stanju, no problem je u nogama. Laura može hodati samo uz hodalicu i moju pomoć, netko stalno mora biti uz nju, pala bi kada bi se samo malo spotaknula. Godinama se borimo s tim, pa mi liječnici kažu da je velika stvar što smo je bez ikakvih operacija doveli u odličnu formu”, kazala je Laurina majka Jagoda Prtenjača.

Njen otac, Denis Čulina ističe kako je Laurino stanje zaista teško.

“Teško je to, ali se jednog dana pomiriš i ideš naprijed jer ako stalno misliš o tome, onda je preteško, nemoguće je to izdržati. Po svim tim bolnicama koje smo obišli, sretneš jako puno djece kojima je još teže, ne možeš vjerovati s čime se ta djeca i njihovi roditelji bore. Život mora ići dalje”, kazao je Denis koji živi u Murvici blizu Zadra.

Uz Lauru netko mora biti 24 sata. Unatoč tome Laura je vesela djevojčica. Veliki je borac, ide u školu, a zbog nemogućnosti kretanja pomaže joj asistent u nastavi. Odlična je učenica, a osim brojnih petica, samo jednu stvar želi još više – hodanje. Nada za to probudila se prije mjesec dana.

U srpnju su bili na pregledu u jednoj poliklinici u Zagrebu gdje su uveli robotiku u liječenje pacijenata poput Laure.

“Na tom su nam pregledu rekli da je Laura jedan od dobrih kandidata za liječenje, mentalno je čvrsta, mišići nogu su još dovoljno sačuvani, to je ono što daje nadu da bi sve moglo biti u redu. Liječnici kažu da nakon rehabilitacije neće trčati, ali će hodati. Ona je već svim liječnicima s Kantride koje poznaje rekla da će uz pomoć robota sigurno hodati, a meni je otkrila svoju najveću želju: najavila mi je da će nakon toga izići iz stana i onda samo hodati, hodati i hodati. Rijetko plače, ali tada je, s tim robotom na nogama, zaplakala, valjda je prvi put osjetila svoje tijelo i kako to izgleda kada samostalno hodaš i osjećaš noge. Žarko se želi riješiti hodalice”, kazala je majka Jagoda za Slobodnu Dalmaciju.

Njen otac je istaknuo kako ništa ne može garantirati sto posto, ali za Lauru je svaki napredak jako važan. Problem tog liječenja je što ga u državnim bolnicama nema, a HZZO ne pokriva troškove.

“I sva dosadašnja liječenja i rehabilitacije su skupe, ali smo nekako uspijevali. Sada, jednostavno ne možemo pokriti troškove liječenja u zagrebačkoj poliklinici, ja sam građevinski radnik, a Laurina mama je neprekidno uz nju, ima status njegovateljice, pa nam primanja nisu dovoljna za Laurino liječenje u toj klinici”, kazao je otac Denis.

Upravo su iz tog razloga odlučili potražiti pomoć svih ljudi velikog srca. Nemaju ništa za izgubiti, a imaju itekako puno za dobiti.

Laura bi u deset tjedana rehabilitacije prošla od 30 do 40 terapija tjedno, a uz robotski asistiranu terapiju za rehabilitaciju hoda ukupno je potrebo 75.000 kuna. Ukoliko se terapija produlji na još dva tjedna, troškovi bi porasli na 100.000 kuna.

Majka Jagoda i otac Denis to ne mogu platiti pa su zato kod OTP banke Split na ime Laure Čuline otvorili račun s IBAN-om: HR1324070003105261595.

Nadaju se da će uz pomoć dobrih ljudi Laura ostvariti svoj najveći san – izići iz stana i hodati, hodati, hodati…

Vijesti.hr

Exit mobile version