Teške borbe vode se oko Soledara, vjerojatno slijedi bitka za Bahmut. To je važna raskrsnica puteva u Donjeckoj oblasti, ali vojni stručnjaci smatraju da je njen značaj više simbolički nego strateški
Sudeći po posljednjim vijestima s fronta, ruske snage su pred zauzimanjem gradića Soledar u Donjeckoj oblasti. Iz Kijeva poručuju da borbe još traju, ali da je stanje „teško“. Soledar bi bio prvi grad u Donbasu koji bi Rusi zauzeli, još od prošlog ljeta. On se nalazi samo petnaestak kilometara sjeveroistočno od Bahmuta, koji je strateški važna raskrsnica, piše DW.
Oba grada su pod paljbom od početka ruske invazije. Ruske snage, prije svega plaćenička skupina Wagner, još od ljeta pokušavaju zauzeti Bahmut. Mučne borbe dugo nisu imale rezultata, sve do početka siječnja. Sada bi zauzimanje Soledara moglo Rusima bitno olakšati opsadu Bahmuta. Tom gradu je 2016. vraćeno staro ime, nakon što se od sovjetskih vremena zvao Artemivsk po jednom boljševiku. Bahmut se nalazi na magistrali E40 točno između metropola Harkova i ruskog Rostova na Donu.
Bahmut bi za Ruse mogao biti važna etapa u pohodu na obližnji Kramatorsk, važan industrijski i upravni centar u Donjeckoj oblasti, koji je još uvijek pod kontrolom Kijeva.
Bitka za Bahmut neće drastično promijeniti tok rata
Međutim, na pedeset kilometara koji dijele ova dva grada ukrajinska vojska je utvrdila niz obrambenih linija. Mnogi stručnjaci zato vjeruju da bitka za Bahmut neće dramatično promijeniti tok rata.
Ali, kako kaže austrijski politolog i poznavatelj postsovjetskog prostora Gerhard Mangott, to bi značilo pad prve obrambene crte prema Kramatorsku i Slovjansku gdje je smješteno ukrajinsko zapovjedništvo za Donbas.
„Proboj kod Soledara definitivno ne bi odlučio rat niti bi značio da su ruske trupe ponovo samo u ofanzivi“, rekao je Mangott za portal t-online. „Taj prostor je bitan vojno, logistički i simbolički. Rat se odlučuje i tu, ali ne samo tu jer je crta bojišnice daleko duža. Ona se proteže na više od tisuću kilometara od juga do istoka Ukrajine.”
Više simbolički značaj?
Vojni stručnjak Franz-Stefan Gady s londonskog Instituta za međunarodne strateške studije smatra da je Bahmut bitan najviše zato što obje strane ponavljaju da je bitan. Rusiji, kaže, prije svega treba pobjeda kao pokazatelj da je i dalje u stanju dobiti bitke.
„Bahmut ima malu vojnu važnost. Možda je ruska ideja bila da ovom gradu udahne politički značaj i tako namami Ukrajince u iscrpljujuće borbe tako da ne bude zimske ofanzive Kijeva, ili da mora odgoditi najavljenu proljetnu ofanzivu”, kaže on za portal njemačkog javnog servisa ARD.
„Ako zbilja ne bude veće ofanzive ukrajinske strane, to bi mogla biti indicija velike potrošnje ljudi i materijala“, smatra ovaj stručnjak. „Iz izvještaja različitih obavještajnih službi znamo da vlada nestašica streljiva na obje strane.”
Podzemni grad od soli
Soledar je inače mjesto gdje je u jesen 2014. uspostavljan zajednički kontrolni centar ruske i ukrajinske vojske, kao i OESS-a. Taj centar je trebao nadgledati primirje dogovoreno u Minsku, ali nikad nije sasvim zaživio. Rusija je povukla svoje ljude 2017. godine.
Gradić zahvaljuje ime rudnicima soli, koja se ovdje vadila još od vremena ruskog carstva. Naselje je tek 1965. službeno proglašeno gradom, isprva nazvano Karl-Libknehtivsk po osnivaču Komunističke partije Njemačke.
Prije ruske invazije u Soledaru je živjelo desetak tisuća stanovnika, a u Bahmutu oko sedam puta više. Oba grada su 2014. zauzeli proruski separatisti, a ukrajinska vojska ih kasnije oslobodila.
Zbog borbi za Soledar danas Ukrajina mora uvoziti sol. Jer, odavde se pokrivalo devedeset posto domaćih potreba. Rudnici su bili i magnet za turiste. Ispod površine ondje je impozantan sustav jama i tunela, koji idu do 300 metara dubine. Smatra se da je ukupna dužina tunela čak 300 kilometara. Jedan od njih je posebno upečatljiv – trideset metara visine, četrnaest metara širine i kilometar dužine.
Ispod zemlje su muzej, crkva, koncertna dvorana, nogometno igralište i sanatorij za plućne bolesnike s kapacitetom za stotinu ljudi.
U Bahmutu također ima podzemnih tunela. U bivšim rudnicima gipsa se na sedamdeset metara dubine proizvode pjenušava vina. Prije aneksije Krima grožđe je stizalo s tog poluotoka. U Bahmutu je jedan od najvećih proizvođača istočne Europe punio 25 milijuna boca pjenušca godišnje. To je sve stalo s početkom agresije, prenosi Net.hr.
