NOVI STARI MODEL

Četvrtak postaje novi petak?! Sve više europskih zemalja uvodi četverodnevni radni tjedan…

Idi na originalni članak
Foto: Unsplash

Zbog pandemije koronavirusa, odnosno njenih ekonomskih posljedica izazvanih zatvaranjem brojnih gospodarskih subjekata te smanjenom robnom razmjenom s inozemstvom, hrvatska je Vlada tijekom prošle godine donijela niz mjera kojima je nastojala zaštititi gospodarstvo, ali i očuvati radna mjesta.

Oglas

Jedna od njih, o kojoj se naročito govorilo tijekom ljeta, jest skraćivanje radnog vremena.

Sve je veći broj europskih, ali i svjetskih zemalja tijekom koronakrize odlučio uvrstiti i ovaj oblik rada u mjere spašavanja gospodarstva. Kanada, Australija, Novi Zeland, Francuska, Njemačka, skandinavske zemlje, Španjolska, Slovenija, a odnedavno i Indija, druga najmnogoljudnija zemlja svijeta, ponudile su svojim radnicima različite modele po kojima bi oni radili kraće, a bili plaćeni jednako kao da rade puni radni tjedan. Europska komisija također snažno potiče uvođenje skraćenog radnog tjedna u zemljama članicama tijekom koronakrize te je osigurala njegovo financiranje putem programa SURE u iznosu od oko 100 milijuna dolara, piše Net.hr

Hrvatska će iz tog programa za vlastite mjere dobiti ukupno milijardu eura, stoga ne čudi da je preuzela njemački model, takozvani “kurzarbeit”, koji je tamošnja Vlada implementirala još za vrijeme prethodne financijske krize, 2009. godine. Njime država sufinancira razliku između odrađenih sati zaposlenika i pune satnice. Tako poslodavac plaća sate koje su zaposlenici odradili, a država se pobrine za financiranje ostatka. U principu, to znači da je radniku plaća ostala nepromijenjena.

Domaća vlast nije definirala strogu satnicu u skraćenom radnom tjednu, za razliku od Švedske, koja ima šestosatno radno vrijeme, ili Indije, koja zbog koronakrize planira poslodavcima ponuditi model 48-satnog radnog tjedna podijeljenog na četiri, pet ili šest radnih dana. U prvom slučaju, s četiri radna dana, radnici bi radili po 12 sati dnevno, a zatim dobili tri plaćena slobodna dana.

Što kažu građani? Odgovori su šaroliki

Net.hr je upitao građane treba li skratiti radni tjedan na četiri dana. Od 21. veljače do trenutka pisanja ovog članka skupili smo 897 komentara. Mnogi su takvu ideju uzeli na nož, jer rade i više od zakonski propisanih 40 sati tjedno ili smatraju da bi takvo što išlo na ruku političarima. Izdvajamo najzanimljivije komentare, piše Net.hr

“Većina bi bila sretna da ima radni tjedan od pet dana. Pitajte vaše trgovce, konobare, itd…”, komentirao je jedan čitatelj, a jedna se gospođa nadovezala sličnim komentarom: “Odlično, a gdje su oni ljudi koji rade u komadu i po 10 dana i jedva dobiju jedan dan slobodno? ‘Ajde konačno zaposlite ljude da rade k’o ljudi.”

“Na ovo pitanje bi trebali odgovarati oni koji su bez posla, bez primanja… Oni koji jedva krpaju kraj s krajem. U tom slučaju bismo dobili pravi odgovor, ovako dobivate odgovore onih koji bi plaću i sedam dana slobodnih u tjednu. A da ne spominjem ljude poljoprivrednike koji jedva jedan dan odmaraju i to ako. Što će oni?”, komentirala je jedna čitateljica.

Bilo je i kratkih odgovora: “Kolika je plaća u industriji i privatnom sektoru trebao bi radni tjedan trajati maksimalno do srijede”; “Kolika su primanja i koliko proizvodimo, dovoljna su dva radna dana”; “Tri dana je realno, po četiri sata dnevno s pauzom pola sata.”

Neki su čitatelji ponudili i argumente za svoje stavove. Tako je jedna čitateljica protiv skraćivanja radnog tjedna: “Ne! Treba poštovati zakonski okvir broja sati + plaćeni prekovremeni. Da nema više muljanja s plaćom. Minimalac treba podići sukladno s podizanjem cijena hrane, najamnina stanova i režija. Ne ubije ljude u mozak broj sati koje odrade, već plaća koja na kraju dođe.”

“35 sati Francuska, Finska predlaže 32 sata….Microsoft Japan prošlog je ljeta uveo radni tjedan od četiri dana te su priopćili kako su njihovi zaposlenici 40 posto produktivniji. Treba vidjeti kolika je produktivnost sa četiri dana u Hrvatskoj. Raditi ono što treba i maknuti neproduktivne poslove na račun firmi… Nije problem satnica ako je dobra organizacija, ali kod nas mislim da je teško izvedivo”, smatra jedan naš čitatelj, piše Net.hr

Ne bi trebalo satnicu gurati u četiri dana

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, od lipnja do prosinca sufinanciranje skraćenog radnog vremena na mjesečnoj bazi iskoristilo je između 151 i 249 tvrtki koje su financirale skraćeni rad za najviše 12.710 radnika (u srpnju). Procjene Vlade bile su kako će skraćeno raditi između 100 i 150 tisuća ljudi. Očito je tako kako interes za ovu mjeru nije velik.

No, i za to je otišao velik novac, doduše dobiven iz Bruxellesa. Tako je u posljednjih sedam mjeseci lani za skraćeno radno vrijeme utrošeno 137.146.960,58 kuna, a iz HZZ-a poručuju kako je za ovu godinu već osigurano 104 milijuna kuna, “a iznaći će se i dodatna sredstva.”

Sindikati su pozdravili uvođenje skraćenog radnog vremena u pandemijskom razdoblju, iako je ono zapravo uređeno samo kao mjera za potporu zapošljavanja, a ne kao zakonom definirani oblik rada.

“Od ljeta, otkad je mjera uvedena, nekoliko puta smo sudjelovali u njezinim izmjenama kako bi ona svojim uvjetima najbolje odgovorila na potrebe radnika, poslodavaca i gospodarstva općenito. Ovaj model pokazao se dobrim za premošćivanje privremenih poremećaja u poslovanju i izvan vremena krize, u odnosu na individualne okolnosti poslovanja. Nadamo se da će se ovaj put pronaći sluha da mjera skraćivanja radnog vremena, a pogotovo uz dodatno ulaganje u obrazovanje radnika za vrijeme ‘ušteđenog vremena’ postane stalni tip pozitivne državne intervencije na tržištu rada”, poručila je Sunčica Brnardić iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, piše Net.hr

Istaknula je da su istraživanja pokazala da 70 posto ispitanika smatra kako bi skraćivanje radnog vremena pozitivno utjecalo na produktivnost, a 42 posto misli da bi zaposlenici bili općenito zadovoljniji poslom. Ipak, ističe da kod skraćenog radnog tjedna ne bi trebalo težiti smanjenju plaće, kao niti guranju svih radnih sati u četiri dana u tjednu, kao što je, spomenuli smo, to slučaj s Indijom. Dodala je i kako skraćivanje radnog vremena neće biti predmet izmjena i dopuna Zakona o radu, no njime bi trebala biti definirana organizacija radnog vremena u punom obujmu kraćem od 40 sati tjedno i to putem ugovora o radu ili kolektivnog ugovora.

Dobre i loše strane

I ekonomist Velimir Šonje slaže se da je subvencioniranje skraćenog radnog vremena u Hrvatskoj provedeno dobro u uvjetima pandemije. No, za razliku od sindikata, nije uvjeren da je ovakav oblik rada dobar u vremenima kada je gospodarstvo u uzlaznoj putanji.

“Kada oporavak uzme šireg maha, ova mjera će se morati ukinuti, jer je primjerena za vrijeme krize i država će morati smanjiti deficit te omjer javnog duga i BDP-a upravo kako bi obnovila fiskalni kapacitet radi širenja manevarskog prostora za djelovanje sličnim mjerama kada nastupi neka sljedeća kriza”, pojašnjava Šonje za Net.hr.

Njegov kolega, stručnjak za političku ekonomiju s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, Kristijan Kotarski, smatra kako implementacija njemačkog “kurzarbeita” na hrvatsko gospodarstvo, ima nekoliko prednosti koje pospješuju konkurentnost. No, ističe i neke nedostatke, piše Net.hr

“Nedostaci su mogućnost zloupotrebe modela pojedinih nesavjesnih i neodgovornih poslodavaca koji bi se htjeli ‘švercati’ i eksternalizirati troškove rada na državu i eventualno ostale poslodavce koji uplaćuju u proračun naknadu za nezaposlene. Model pokriva zaposlenike na određeno i neodređeno, ali ne pokriva ljude koji rade miniposlove”, pojašnjava Kotarski i za razliku od Šonje dodaje kako bi trebalo zakonski urediti skraćeni radni tjedan, ali pod uvjetom da taj “model treba prethodno temeljito osmisliti i spriječiti nelogičnosti i rupe u implementaciji.”

Treba spomenuti kako je skraćeni radni tjedan u Hrvatskoj bio definiran dulje vrijeme. Naime, 2009. godine, istovremeno s Njemačkom, domaći su sindikalisti počeli razmatrati takav oblik rada. Sve je rezultiralo Zakonom o potpori za očuvanje radnih mjesta, kojim je definirano skraćeno radno vrijeme na prosječno 32 sata tjedno, ali bez obveze fiksnog utvrđivanja broja radnih sati po danu, tjednu ili mjesecu. No, interes za to nije bio prevelik, pa je Vlada Andreja Plenkovića u prvom mandatu, 2017. godine, taj zakon ukinula.

Iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike poručuju kako ne vide potrebu za daljnjim zakonskim reguliranjem ovakvog privremenog načina rada ciljanih skupina poslodavaca, jer je Zakonom o radu već propisana obveza vođenja evidencije o radnicima i radnom vremenu, koje se moraju pridržavati i oni koji rade skraćeno, piše Net.hr

Exit mobile version