Uvoz stranaca iz Azije postao je El Dorada za brzu zaradu, radnike ostavljaju čak i na aerodromu ili ih prepuste cesti. Spavaju pod mostovima, boje se, a upućeni tvrde da neke agencije niču preko noći samo kako bi se obrnuo jedan posao uvoz stotinjak radnika, a onda se ugase kao da nisu ni postojale
“Opet se dogodilo, vani snijeg, na naša vrata dolazi pet Nepalki bez jakni, novca, gladne i doslovno žedne. Naš kolega Ivan skinuo je sa sebe jaknu i jednu je ogrnuo. Na vratima su molile pomoć. Poslodavac ih je ostavio na cesti, jednoj je uzeo putovnicu. Neka mi netko objasni kako je moguće u današnje vrijeme oduzeti nekome putovnicu?! OK je da strani radnici daju putovnice poslodavcu na čuvanje, ali da im ne da putovnicu kad to zatraže – e, to ne shvaćam “, izrevoltirana je i puna gorčine Ružica Kerepčić koja već godinama uvozi strane radnike iz Nepala i koja je postala dobro poznata adresa na koju dolaze ostavljeni ili izigrani radnici, piše Net.hr.
U njenoj agenciji “Snaga budućnosti” više ne broje koliko su ljudi spasili s ceste, nalazili su ih ispod mostova, u ruševinama, polugole na minusima. Neki ne bi jeli danima, potpuno pogubljeni u stranoj zemlji na drugom kraju svijeta.
Točno prije dvije godine doživjela je sličnu scenu da je 50-ak promrzlih Nepalaca uoči Božića stiglo i molilo pomoć. Iz te epizode ostat će joj urezana djevojke Durga koju su drugi Nepalci doslovno skrivali svojim tijelima od pogleda jer je bila polugola i bez jakne, kiša je padala kao iz kabla, a Durga je imala one dane u mjesecu.
Sakrivali su je sunarodnjaci kako bi je sakrili od poniženja, danas Durga radi za Ružicu Kerepčić kojoj je u prvim danima nazvala “mama” i svojoj novoj mami u Hrvatskoj jasno je dala do znanja da od nje ne namjerava otići, zahvalnost koju je osjetila djevojka koja je prije toga spava s prijateljicom dva mjeseca na betonu, bila je prevelika i Ružica je popustila. Nastalo je prijateljstvo koje traje do danas, a Ružica Kerepčić kaže: “Stanje je iz dana uz dan sve gore.”
‘Oduzeo putonovicu i poslao na cestu’
Vratila se na pet Nepalki koje su nedavno stigle. “Poslao ih je prijatelj koji im je našao smještaj, molio je da im pomognem. Ambasadu sam nazvala kako bi izvadili novu putovnicu djevojci kojoj je poslodavac uzeo dokumente. Jednu smo djevojku zadržali, zaposlit ćemo je u kozmetičkom salonu koji otvaramo, riješit ćemo njihov status, ali njih je poslodavac ostavio na cesti. Pitam – kako? Kako je moguće da netko ne isplati plaće, da uzme nekome dokumente? Zvala sam poslodavca, a on je prijetio preko telefona. Tek kad sam rekla da ću sve prijaviti policiji i inspekciji, popustio je i dao njihove podatke. On ih je ostavio na cesti, a one po automatizmu postaju ilegalke”, govori Ružica Kerepčić za Net.hr.
“Živi Teksas” – tako opisuje stanje sa stranim radnicima i dodaje: “Vjerujte – žene su u strašnom položaju, one se boje. To su Nepalke, Indijke i Filipinke koje su suočene s velikim prijetnjama, one se boje govoriti, prijaviti išta policiji, ne žele pred novinare… A stanje je horor jer njima prijete i kod kuće u Nepalu.”
Prepričavam nam situaciju od nedavno, dok zaposlenici u njezinom uredu kimajući glavom potvrđuju njezine navode.
“Imamo Nepalku kojoj je agent u Nepalu priprijetio da će joj ubiti dijete ako ikad progovori preko koga je došla. Sad vi meni recite kako da ta žena da izjavu – bilo novinaru ili policiji? Ona se boji za dijete, za njegov život “, nastavlja Ružica i kao da diže “ručnu”, ne daje detalje te priče jer je svjesna da može nesvjesno prouzročiti štetu radnici koju je također spasila s ceste.
Uvoz stranih radnika postao je El Dorado za zgrtanje para preko noći, kaže da je taj posao ušao u sferu čiste trgovine ljudi, agencije su nicale preko noći i jednako brzo nestajale.
Recept je jednostavan, navodi nam Ružica Kerepčić, otvori se agencija, uveze stotinjak radnika, ostave ih na cesti, nekad ih ni ne dočekaju na aerodromu, ponekad ih preuzmu i smjeste u smještaj i “zaborave”. Od posla ni poslodavaca ni “P”, a oni u džep spreme novce. Kruže priče da agenti rade to po nekoliko tisuća eura po radniku, po novce čak redovito bježe u Katar koji je postao tranzitna točka za Hrvatsku.
I kad dođu, postanu ilegalci jer ih ne čeka posao. Ima toga još…
“Prije 15-ak dana u ured su nam stigla četiri dečka, radili su četiri mjeseca bez lipe. Poslodavac je u tom period samo jednom radniku isplatio 51 euro za hranu”, nastavlja Ružica Kerepčić.
Odgovara da se radi o poslodavcu u građevini, da je uplaćivao samo doprinose za mirovinsko i zdravstvo osiguranje kako bi ga država “pustila na miru”. “Gdje su porezna i inspekcija? Sve se lako provjeri. Tek nakon našeg pritiska poslodavac je ljudima platio plaće i to u jednom danu! Opet smo morali priprijetiti policijom pa je odjednom sve bilo moguće “, govori naša sugovornica.
I njima rješava statuse i dozvole za rad, već su im našli posao, čeka se papirologija.
U našem razgovoru pitali smo možemo li razgovarati s tim Nepalcima koji mjesecijma nisu primili plaće, spomenula je kako ih je smjestila u kuću koju su unajmili za takve slučajeve. Spremno prihvaća i šalje nas u kuću u zagrebačko naselje Špansko. Poveo nas je Ivan Crnov, također zaposlenik i suvlasnik agencije.
Potpuno bez najave stigli smo u “nepalsku” kuću, neke smo zatekli po sobama kako drijemaju, drugi su kuhali, treći u papučama prolazili kroz kuću.
Nismo zatekli Nepalce s kojima smo htjeli razgovarati, onima koji su četiri mjeseca radili bez plaće. Otišli su u šetnju.
Svejedno smo razgovarali s drugim Nepalcima koje smo zatekli i koji imaju različite statuse – neki rade, drugi su ilegalci i čekaju da agencija provjeri njihove statuse te mogu li dobiti dozvole za rad, treći imaju dozvole ali čekaju da ih se preusmjeri na posao.
Pri susretu s nama novinarima na prvu se osjetio njihov strah, nelagoda, Crnov ih je uputio: “Govorite istinu, nemojte lagati i ne bojte ste – samo istina.” Potom nas je Crnov ostavio same s Nepalcim i napustio kuću.
Nedostaju im obitelji, hrana, Nepal
Četvorica su pristala na razgovor, predstavili su nam se Ravi Kuinkel, Arum Kumar, Binod Bishokarma, četvrti je molio da ne daje ime, boji se, ali nam je otkrio: “Bio sam mesar u Katru.”
Potom je izvadio mobitel i pokazao video na kojem se vidi kako radi kao mesar, u bijelom random odijelu, sa zaštitnom kapom na glavi, pilio je polovice mesa u prostranoj i čistoj hali. Nizao je da je radio s pilićima, svinjetinom, govedinom, janjetinom, oči su mu zabljesnule dok je raširo osmjeh i davao do znanja da je on “majstor svog zanata”.
Ali opet, na pitanje o sudbini, ovom su se mesaru nekoliko puta oči se napunile suzama. “Mi samo želimo posao, plaću i teško nam je. Obitelji zovu, pitaju gdje je plaća, gdje je novac, a nama je teško, bespomoćni smo”, govori nam i stavlja ruku na srce. Na trenutak bi zastao jer je bio na rubu plača.
Nasmijao se kad smo ga pitali smijemo li ga barem slikati – a on je dobacio da su trojica Nepalaca na slici dovoljna, misleći na kolege koje su dali imena i odmahnuo glavom da on ne želi u javnost, nego samo posao, da mu je živa muka dok čeka da se njegov status riješi.
‘Provjerite agencije!’
I njemu i ostalima nedostaje domovina. “Svi u Europu dolazimo zbog novaca. Napuštamo majku domovinu jer nismo imali posao kod kuće, plaće su bile loše, a imamo obitelji koje moramo uzdržavati. Niti jedan Nepalac ne želi naputiti dom, ali kad odemo – mi se kući ne vraćamo godinama, ne vidimo najmilije – majku, oca, djecu… Zamislite koliko će djetetu nedostajati otac koji dođe u Hrvatsku i možda se nakratko vrati kući nakon dvije godine i opet ode”, govori nam Arum Kumar.
Ovaj mladić na pitanje što ne valja i što treba popraviti, bez zadrške daje rješenje – provjeravajte agencije!
“To je postao posao trgovine ljudima, zakonodavci i policija trebali bi se na njih fokusirati jer mnogi dovedu ljude ilegalno i ne daju im posao. Nepalci ostaju bez plaća, to je loše za imidž Hrvatske”, kaže nam ovaj Nepalac.
Ravi ima sina školarca od osam godina. Otkriva nam da u Hrvatskoj ilegalno, čeka da mu se riješe dokumenti. I on je stigao u našu zemlju i ubrzo su ga ostavili na cesti.
Pitamo izlazi li iz kuće dok čeka papire, odgovara da to radi samo povremeno, ali ostajte u blizini svog smještaja i rukom pokazuje da se izmakne kad vidi policiju.
Obećali mu posao vozača, nije od toga bilo ništa
Začudili su se kad smo pitali imaju li problema s policijom. “Ne, nikakvih, dobri su prema nama! Ni sa susjedima nismo imali problema”, govore nam. Potvrđuju da nikad nisu imali neugodnu ili opasnu situaciju, da nitko nikad nije prema njima bio grub ili da ih je napao. Ipak jedan od njih prepričava da su ga na kolodvoru jednom pitali ima li cigaretu, a kad je odgovorio da ne puši, dobio je ružan komentar: “**ebi.”
Oni su svi u kontaktu s prijateljima, rođacima, znancima u Hrvatskoj, znaju za njihove priče pa nam kazuju da je jedan od njih stigao zbog obećanja da će dobiti posao vozača. Nasanjkan je i ubrzo je napustio Hrvatsku.
U tranutku kad smo posjetili ove Nepalce u kući gdje su smješteni, jedan majstor upravo im je radio novu kupaonicu. Nepalci su znatiželjno provjeravali hoće li biti perilica rublja, dobili su odgovor da će imati dvije, a mi smo doznali od majstora za neke nama čude navike pa i to da se Nepalci iz nekog razloga ne kupaju u kadi nego izvan nje. Ne pitaju !”naši” zašto, pa majstor preuređuje kupaonicu bez kade, samo s tuševima kako bi riješili i taj problem.
Otkrivamo u priči za razlike u kulturi, kako ih agencije pripremaju za dolazak u Hrvatsku i da nakon slijetanja odmah kod ulaska u smještaj daju upute da “se meso ne smije držati pod jastukom”, ali i da kukci u Hrvatskoj nisu hrana, piše Net.hr.
