Danas se obilježava tužna peta obljetnica petrinjskog potresa u kojem je život izgubilo sedmero ljudi, a uništene su tisuće domova
Tog utorka prije pet godina Banovinu je zatresao potres magnitude 6,2 po Richteru. U nekoliko sekundi nestale su kuće, zgrade, škole, crkve, ljudski životi.
Ulice su bile sravnjene sa zemljom. Među njima i Nazorova ulica, žila kucavica grada.
Danas je to druga priča. Na početku ulice sz obnovljena zgrada i poslovni prostori koji još nisu useljeni. Vlasnicu frizerskog salona RTL je snimio na dan potresa.
“Čovječe, gdje mi je dijete!?”, čulo se u pozadini.
Novi život oblikovala je nekoliko ulica dalje, u kontejneru. Pitali smo je što se promijenilo u pet godina.
“Koliko vidite ništa previše, obnova ide, centar je izgrađen, ali mi još uvijek nismo u svom prostoru. Još nismo uvijek dobili ključeve, ne znamo gdje je zapelo”, kritična je Ivančica Marčinko Kudlek iz Petrinje.
Život nakon potresa
Od tog prostora ostao je samo kredit.
“Kada nas je gore potres poništio krediti su ostali. Ovdje smo bili, gore smo plaćali kredit. Prvog studenog sam isplatila zadnju ratu za kredit”, dodaje Marčinko Kudlek.
Nekoliko koraka dalje u jednoj zgradi bio je i dom i poslovni prostor obitelji koju smo snimili dok su u šlapama s kruhom u ruci napuštala svoj stan.
“Ostali smo bez zgrade, bez radnje, bez auta, dokumenti i novčanik, sve je ostalo pod ruševinama. Snaći ćemo se”, kazali su nam Željko i Noa Vrzan tog 29. prosinca 2020. godine. Na naše pitanje jesu li što jeli danas, poručili su nam: “Evo uzeli smo kruh”.
Na istom smo mjestu pet godina kasnije opet razgovarali s njima.
“Davno je to bilo. Pet godina i evo nas opet i nadam se da ćemo se idućih pet godina naći u malo boljem, uređenom sređenom životu”, priznaje Željko.
A Noa dodaje: “Tu smo i dalje, što ćemo, u ruševinama smo. Makar izvana ne izgleda ruševina”.
Pita se gdje da radi, kad su okruženi ruševinama. “Ljudi koji su tu bili su otišli”, zaključuje Noa.
U toj zgradi bio je Željkov život od 1963. do dana potresa. Vratiti bi se trebali do ljeta. No obnovom nisu zadovoljni. “Kratko i jasno, jako puno propusta”; oštar je Željko.
Da je propusta bilo ne smatra obitelj Kurjak, koji su dočekali prvi Božić u novoj zamjenskoj kući.
“Osjećaji su predivni, prekrasni, neopisivi, pogotovo s obzirom na to da dolaze blagdani, jednostavno neopisivo”, kazala nam je Marinela Kurjak kada smo je posjetili nekoliko dana prije Božića. Ovog tjedna primili su i prve goste.
Obnova u brojkama
Dobili su zamjensku obiteljsku kuću kakvih je do sada na Banovini izgrađeno 449. Uz njih izgrađeno je i 45 višestambenih zgrada. Obnovljeno je gotovo 9300 kuća i 392 stambene zgrade.
Jedan od većih projekata obnove je izgradnja pet zgrada u nizu s ukupno 144 stana i 10 poslovnih prostora u Sisku.
“Radi se o 11 tisuća kvadrata rekonstrukcije, znači prvo smo srušili sve zgrade do temelja i izgradili ih u novim tehnikama s armirano betonskim zidovima i pločama i sada je zgrada sigurna za novi potres”, poručio je inžinjer gradilišta na projektu Caprag Jure Bulić
Poslijepotresnom obnovom obuhvaćen je i velik broj bolnica, škola, vrtića, domovi zdravlja. Na mjestu nekadašnje petrinjske prve osnovne škole niknuli su Glazbena škola, knjižnica i čitaonica. Novo životno poglavlje u drugom polugodištu čeka djecu iz naselja Galdovo, gdje je izgrađen Odgojno-obrazovni kompleks sa školom i vrtićem.
“Škola je ukupne kvadrature pet tisuća 485 kvadrata, s velikom dvoranom, stara škola je tri puta bila manja, kao i dvorana. Dvije su zgrade povezane sa spojnim mostom”, objasnio je ravnatelj OŠ Galdovo Josip Tominac.
Na području obuhvaćenim petrinjskim potresom uložena je milijarda i 770 milijuna eura.
“Često nas pitaju jesmo li zadovoljni obnovom, bit ćemo kad se naš posljednji sugrađanin vrati u svoju kuću”; ističe župan sisačko-moslavački Ivan Celjak.
Premijer je s druge strane zadovoljan.
Sjećanja vatrogasaca
“Na području Banovine potpuno je obnovljeno 15 tisuća stambenih jedinica. Mi ćemo nastaviti s procesom obnove, zamjenske kuće bi trebale biti gotove do 2027., a cijeli proces obnove do 2030. godine”, rekao je.
Posao je daleko od dovršenog. Pet godina nakon potresa obnavlja se tisuću kuća, a za 150 obitelji tek je počela izgradnja zamjenskih kuća. U izgradnji je i 12 zgrada.
Kuće i zgrade će se obnoviti i izgraditi, ali sedam izgubljenih života ništa ne može vratiti, najmlađa žrtva je dvanaestogodišnja djevojčica Laura. Banovina se ovih dana prisjeća njih, ali i heroja koji su tih dana spašavali i pomagali. Za petrinjske vatrogasci neprospavani mjeseci, uz spašavanje života, obilasci kuća, zgrada i krovova.
“Pet godina kasnije dok šteta ulicama svoga grada koliko ste zadovoljni obnovom? Zadovoljni smo jako, ali kao građani mislimo da to uvijek može brže i bolje, tako treba razmišljati onda se puno brže rade. Imamo puno problema s birokracijom, neke zgrade se nisu počele obnavljati. Ali evo nadamo se da će sve biti obnovljeno do 2030. godine kako je rekao premijer”, kazao nam je zapovjednik Javne vatrogasne postaje Petrinja Zvonimir Ljubičić.
To je još 1465 dana. Dječak koji je na dan potresa bio srednjoškolac tada će biti 27-godišnjak.
Gradonačelnica Petrinje: ‘Vratila se nada u grad’
A je li se život u Petrinji končano normalizirao provjerili smo u razgovoru s gradonačelnicom Magdalenom Komes, a razgovarali smo i sa župnikom Župe svetog Lovre iz Petrinje Josipom Samaržijom.
“Naše klupe u crkvi su napokon pune. Mnogo više je vjernika, i mladih i starih, nego u zadnjih nekoliko godina nakon potresa. Veselimo se povratku mnogih koji se vraćaju u Petrinju. Život ide dalje, ljepše i bolje i vidi se da se živi”, poručio je.
Prije nekoliko godina i sam je rekao da je centar grada mrtav. Od tad se ipak nešto promijenilo. “Izgrađeno je puno zgrada, dio nije, ali nadamo se da će uskoro. Život se pomalo vraća u normalu, većina ljudi se zadovoljna. Ima i onih koji nisu, ali ipak vidimo pozitivu”, zaključio je.
Gradonačelnica je naglasila dinamiku izgradnji zamjenskih kuća. “Svjesni smo bili da će prva godina obnove biti najgora, naročito po stanovnike koji su čekali obnovu domova. Naročito sagledavši sve one gradove koje su pogodili potresi, ali možemo usporediti i Dubrovnik 79. godine. No, idemo ne gledati što je bilo, i dalje radimo istim žarom kao u počecima”, kazala je Komes. Podsjetila je da su prve godine obnove odrađena projektiranja, naročito u centru grada. Nekima je bio potreban poseban pristup i zaštitak konzervatora.
No, pet godina nakon potresa brojni njezini sugrađani Božić nisu dočekali u svom domu. “Svjesni smo toga, s mnogima smo u kontaktu. Pomalo se kuće obnavljaju i ljudi se vraćaju ili su u privremenom smještaju, no ipak se vratila nada u Petrinju”, dodala je gradonačelnica Petrinje, piše Net.hr.
