Uz procesiju Tijelova vezale su se i proljetne svečanosti te blagoslov polja. Zato je i danas ostalo običaj da se u procesiji ispred Presvetog oltarskog sakramenta posipa cvijeće, kao znak poštovanja prema Tijelu Kristovu
Blagdan Tijelova slavi se svake godine devetog četvrtka nakon Uskrsa. Blagdan je to kada Katolička crkva slavi ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak i ističe vjersku istinu da je Isus pravi Bog i čovjek.
O ovom blagdanu, o kojem mnogi znaju tek da se održava svake godine u lipnju i da je idealan za spajanje s vikendom, razgovarali smo s fra Zvonimirom Pavičićem, župnikom župe Međugorje.
“Svetkovina Presvetog Tijela i krvi Kristove, koja se u narodu jednostavno naziva Tijelovo pojavila se 1247. godine u Liegeu u Belgiji, a povezana je s nizom euharistijskih čuda koja su se dogodila u vrijeme rasprava o stvarnoj Kristovoj prisutnosti u euharistiji. Nakon jednog takvog euharistijskog čuda u Bolseni papa Urban IV. 1264. određuje da kao datum svetkovine bude četvrtak nakon svetkovine Trojstva. Svetkovina Trojstva se slavi u nedjelju nakon Pedesetnice odnosno Duhova. U tome što je Papa izabrao baš četvrtak kao dan ove svetkovine iščitava se njezina povezanost s Velikim četvrtkom, danom ustanove euharistije”, objašnjava fra Pavičić.
Nekad smo Dan državnosti slavili 25. lipnja. Iduće godine Hrvatima pada mrak na oči – pada na isti dan kad i Tijelovo
Dakle, na Tijelovo se slavi Kristovo tijelo i krv, ističe župnik Pavičić, odnosno Kristova stvarna prisutnost u euharistiji, a po tome slijedi i zahvala Bogu na tim otajstvima ljudskog spasenja.
Na blagdan Tijelova, poznato je, uvijek se održavaju i procesije. Fra Pavičić kaže da su se one pojavile u 13. stoljeću.
“Tada se na ovu svetkovinu javljaju procesije s Presvetim oltarskim sakramentom. Procesije započete u Srednjoj Europi raširile su se po cijeloj Katoličkoj crkvi kroz XIV. i XV. stoljeće. Procesija je zapravo euharistijski blagoslov mjesta ili grada kroz koji prolazi, a označava Krista koji prolazi našim ulicama i blagoslivlja naše domove i mjesta okupljanja. Prema Dragutinu Kniewaldu svetkovina Tijelova pojavljuje se u Zagrebu veoma rano i to 1279. ili 1290. Godine”, priča nam fra Pavičić.
Uz ovu procesiju su se, naglašava, vezale i druge proljetne svečanosti, cvijeće i zelenilo te blagoslov polja.
“ Zato je i dan danas ostalo u običaju da se u procesiji ispred Presvetog oltarskog sakramenta posipa cvijeće, kao znak poštovanja prema tijelu Kristovu”, ističe naš sugovornik.
Svi su požurili na more, svi slave blagdan, a rijetki znaju što je Tijelovo. ‘Pa praznik je božji, kaj nije?’
Na kraju fra Pavičić podsjeća što bi svaki katolik na blagdan Tijelova trebao činiti, piše RTL-ov Danas.hr.
“Trebao bi se ispovjediti, zatim sudjelovati na misi te se pričestiti. Hvalevrijedno je da se pridruži i tijelovskoj procesiji, koja ne bi trebala biti samo jedan ostatak prošlosti i običaj nekoga mjesta, nego bi trebala izražavati živu vjeru vjernika da je Isus uistinu prisutan u euharistiji – posvećenoj hostiji, te želju da Isus blagoslovi sve naše gradove i sve ljude koji u njima žive”, zaključuje fra Zvonimir Pavičić.
