U srcu Osijeka odigrala se jedna priča vrijedna pažnje i emocija koja pokazuje koliko su ljubav i povezanost između čovjeka i psa neraskidivi, bez obzira na životne nedaće.
Džoni, pas kojeg je godinama pratio beskućnik poznat u donjogradskom dijelu Osijeka, morao je na neko vrijeme biti u azilu. Njegov vlasnik završio je u zatvoru zbog duga, a osječki azil preuzeo je brigu o vjernom četveronožnom prijatelju.
Kako kažu iz azila, čovjek je plakao kao kišna godina kad su ga razdvojili od Džonija, baš kao i u trenutku kada su se ponovno ujedinili. Njihova veza je posebna jer, Džoni nije samo pas, on je jedina obitelj svom vlasniku, a on je pak brinuo o njemu više nego o sebi. Čak i skupljajući boce za hranu, prvo bi nahranio Džonija, a tek onda sebe.
“On je bio cijepljen, čipiran i kastriran – sve što je trebalo napraviti, zajedno smo riješili. Iako se nekad čini kako novac može riješiti sve, ovo je priča o onome što nosimo u sebi,” poručuju iz azila.
Nakon pet mjeseci, čim je čovjek izašao iz zatvora, prvo što je napravio bilo je da dođe po Džonija. Njegova molba bila je jasna: “Platit ću što treba, uradit ću sve da vratim Džonija.”
Dirljiv susret snimljen u videozapisu pokazuje čovjeka koji ne može sakriti suze radosti i psa koji odmah prepoznaje svog vlasnika, pada mu u zagrljaj i pokazuje koliko su im godine razdvojenosti bile teške.
“Takve stvari nam pokazuju koliko je važno biti tu gdje jesmo i raditi ono što radimo. Ljubav je ta koja spaja,” zaključuju iz osječkog azila, podsjećajući nas na snagu ljudsko-životinjskog prijateljstva koje prevazilazi sve prepreke.
