Ispod njezine objave ubrzo su nastupile stotine komentara, a prema onomu što kaže dosta ljudi, mnogo toga ovisi o – instruktoru
Upis autoškole za mnoge predstavlja ulaznicu u svijet odraslosti, a jedan od razloga je i to što vam vožnja auta ili drugih vozila ipak daje određenu slobodu. Polazak u autoškolu mnogima je i prvi susret sa upravljačem automobila.
Automobil danas više nije luksuz, nego potreba, osobito ako vam o tome ovisi posao. No, treba li baš svatko tko puno putuje imati vozačku dozvolu, čak i ako je sam svjestan da to možda nije za njega? Za neke ljude polaganje i odlazak u autoškolu više sliči na noćnu moru.
Jedna HReditovka je upisala autoškolu, dogurala je do drugog sata vožnje i doživjela prosvjetljenje – ipak ne želi voziti. Upitala je ostale korisnike kako su se osjećali nakon što su prvi put vozili auto, stali za upravljač i pokrenuli ga.
Curi vožnja ne predstavlja užitak
“Danas mi je bio drugi sat vožnje i nakon tog iskustva sam shvatila da zapravo ne želim voziti, ne osjećam se sigurno dok sjedim za volanom kao dok npr. šetam ili vozim bicikl… Instruktoru sam digla živce jer mi je ponavljao sto puta iste stvari, ali kad ja jednostavno ne mogu sve to odmah pohvatati. Još se učim gdje mi je spojka, a gdje gas. Imam osjećaj kao da on očekuje da već znam sve, a ja ni volan ne motam kako treba. Razmišljam da odustanem od ovoga, jer mislim da kad (i ako) položim da vjerojatno neću voziti jer mi to ne predstavlja nikakav užitak, ali možda je još rano za ovakve zaključke”,, objavila je forumašica i zatražila savjet. Evo što su joj savjetovali domaći korisnici Reddita.
“Inače ljudi voze zbog užitka jer nema ništa slađe nego sat vremena voziti i zapaliti 100 kuna goriva”, komentirala je jedna osoba.
“Drugi je sat, je****. Odgajamo generaciju koja želi odustati kod prve teškoće i bit će nesposobna za život”, kritizirala je druga osoba.
Neki su podijelili svoja “sramotna” iskustva kada su tek krenuli u autoškolu te su mladoj HReditovki savjetovali da možda treba promijeniti istruktora vožnje.
“Ja sam bio toliko nesposoban da sam se devet sati vrtio po parkingu (stani/kreni) prije nego što sam izašao na cestu. Cijelo vrijeme dok sam bio u autoškoli sam vozio pod nekakvim grčem i bio u strahu. Nakon što sam položio i prvi put sjeo u auto, to je bila totalno druga priča. Probaj promijeniti instruktora, u mojem slučaju mislim da je on igrao veliku ulogu za moju nesposobnost/strah/nesigurnost u vožnji za vrijeme autoškole.
Jedan forumaš joj je dao do znanja da je vjerojatno rano za zaključke. Savjetuje joj da odradi još neko vrijeme pa nek onda odluči.
‘Većina ljudi je na početku bila preplašena’
“Evo nekoliko razloga zašto ja na tvom mjestu još ne bih odustao:
- Tek ti je drugi sat. Imaš još sasvim dovoljno vremena da pohvataš gdje ti je spojka, koja brzina je gdje, kako krenuti, kočiti, provjeravati mrtve kutove i slično. Nećes se osjećati do kraja sigurno ni nakon 25 sati vožnje, možda ni nakon što položiš, ali zato ćeš voziti oprezno i paziti na sebe i druge i nećeš divljati po cesti. Ostalo dođe s vremenom.
- Instruktor je plaćen za to da te nauči, a hrvatske autoškole su među skupljima u svijetu. Trebao bi imati sasvim dovoljno strpljenja za one kojima vožnja nije jača strana. Ako ima napadaje bijesa, nezainteresiranosti ili bezvoljnosti, po meni trebaš promijeniti instruktora.
- Dobro je imati vozačku taman i ne vozila redovito, jer uvijek bude nepredvidljivih situacija gdje netko treba voziti (npr. na partiju se vozač napio ili vozaču se spava a tebi oči širom otvorene, itd.).
Sve u svemu, ako si već platila dio, položila propise i krenula u vožnju, probaj još malo pa vidi. Ako nakon 10-15 sati ne znaš koja je pedala spojka, a koja kočnica, razmisli još jednom i odluči! Sretno!”, savjetovao joj je netko.
Najvažnije je – ne odustajati
Jedan komentator joj je dao do znanja da je i njemu bilo slično kada je tek krenuo u autoškolu.
“Mislim da je to zato jer 90 posto kandidata isprobava doma s nekim ove osnovne stvari, kvačilo, brzine, start, po parkingu malo vozit i slično. Pa instruktori očekuju da svi imaju neko predznanje, nisu navikli na nekog tko nikad nije ni sjeo za vozačko mjesto.
Meni je bilo slično, dođem prvi sat nemam apsolutno blage veze nikakve o autima i ovaj je već prvi sat živčan jer nakon što mi je 2 puta dao da isprobam otpuštanje kvačila ne ide glatko start auta. A, ja sam tip osobe koji bi sad najrađe cijeli dan vježbao otpuštanje kvačila i to napravio 500 puta prije nego krenem dalje. Ali, lik valjda štedi svoje auto i kvačilo, a ja doma nemam auto za vježbat, jer moja obitelj nije imala auto i sve je onda bilo ubrzano i totalno bezveze.
Uglavnom jedva sam dočekao da položim i krenem samostalno u miru voziti i isprobavati. Sjećam se da nakon što sam položio i prvi put sjeo u auto da sam prvi dan potrošio bar 14-15 sati isprobavajući sve ono što mi konj nije dao (najosnovnije stvari).
I danas mislim da sam odličan vozač. Nisam hvala Bogu nikoga ugrozio, a izbjegao sam sigurno desetke sudara radi tuđe nepažnje. Dakle to sasvim sigurno nema nikakve veze prva 2 sata vožnje, a ni prvih 100 vožnje”, jedan je od vrijednih savjeta.
‘Stisni zube’
“Ne treba biti lagano ni ugodno, prave stvari u životu rijetko jesu. Najlakše je odustati i ako to učiniš nisi ni junak ni žrtva, već slabić. Ako te ovaj post povrijedi, nije mi žao. Stisni zube, oznoji se, ustraj i pokori nedaću pred sobom. Tako se raste kao čovjek, prevladavanjem neugodnih i teških izazova u životu. Ili nemoj. Mene boli ona stvar, ja sam svoj izazov pokorio i ja vozim. Ja sam pobjednik. Ti odluči što ćeš biti”, bio je zadnji odgovor, piše Net.hr.
