Dramatični nedostatak leda na Sjevernom polu mogao bi uzrokovati ekstremno hladnu zimu u Europi?

Proteklih tjedana meterolozi intenzivno prate ekstremne događaje na Sjevernom polu

Naime, iako se bliži studeni, more uz obale Sibira se i dalje ne ledi, što je dosad nezabilježeno.

Prošlog vikenda Istramet je pisao o rekordno malom obimu ledene površine na Sjevernom polu, najmanjem za ovaj dio jeseni od početka satelitskih mjerenja 1979. godine.

S obzirom na to da je riječ o milijunima četvornih kilometara, pitanje koje se nameće je kako će to utjecati na zimski vremenski obrazac na Sjevernoj hemisferi, i jesu li sezonske prognoze koje predviđaju topliju zimu uzele u obzir novonastalu situaciju?

Temperaturna odstupanja na Arktiku ovih dana iznose +4,5 °C, iako su pojedina područja toplija i za nevjerojatnih 15 °C. Takvo stanje traje mjesecima, a prošlog ljeta pisali smo o temperaturama do 31 °C u srcu Sibira, donosi Istramet.

Kada pričamo o odstupanju temperatura od prosjeka, to ne znači da su one toliko u plusu, već da su više od uobičajenih za doba godine. Primjerice, neki dijelovi Arktika trenutno mjere tek 0 °C, dok je prosjek za ovaj dio godine -15 °C.

Zanimljivo je spomenuti kako je gledajući cijelu Zemlju temperaturno odstupanje najizraženije na Arktiku, dok su temperature na Antarktici ispod prosjeka. Ledeni pokrov na Južnom polu tako je “pod kontrolom”.

Kako će nedostatak leda na Sjevernom polu utjecati na nadolazeću zimu pokušali su odgonetnuti na Severe Weather Europe portalu, a iako nisu došli do konkretnog zaključka, pokušat ćemo istaknuti dijelove s kojima se slažemo.

Ono što je posebno zanimljivo istaknuti je to kako će se sličan vremenski obrazac nastaviti “do daljnjega”, odnosno dotok toplog zraka u predjele Arktika gdje je ovih dana toplije od prosjeka oko 15 °C potrajat će i u idućim tjednima.

Uvjeti za rast ledene površine bit će vrlo nepovoljni duž gotovo cijele obale Sibira, stoga će se vrlo vjerojatno obarati novi rekordi.

Utjecaj na mlazne struje – ekstremna zima u pojedinim dijelovima Sjeverne hemisfere?

Ono o čemu se najviše špekulira je mogući utjecaj nedostatka leda na Sjevernom polu na mlaznu struju koja bi se mogla “poremetiti”. Mlazna struja je zračna struja na visini od 8 do 11 km koja dostiže brzine i do 500 km/h, a kreće se od zapada prema istoku.

Brzina mlazne struje velikim dijelom ovisi o temperaturnim razlikama između Arktika i umjerenog pojasa, a što su ona veća, struja je brža, stoga u takvim situacijama imamo dominantno “zapadno strujanje” i blago vrijeme koje nam donosi zrak s Atlantika. Takvu situaciju imali smo prošle zime koja je bila jedna od najtoplijih u povijesti mjerenja.

Topao Arktik mogao bi doprinijeti slabljenju te struje i njezinom merdijalnom kretanju, što može donijeti jake udare zime dijelovima Europe i Sjeverne Amerike. Takvom scenariju upravo svjedočimo u SAD-u u čijem je središnjem dijelu i do 20 °C hladnije od prosjeka, a zima još nije ni počela.

Slabija mlazna struja može rezultirati jakim ekstremima u oba smjera, ekstremom toplinom na dalekom sjeveru, kao i dugotrajnim polarnim udarima sve do suptropskog pojasa, pa tako i u našim krajevima. Iako je Europa posljednjih godina izuzev manjeg područja pošteđena hladnih ekstrema, to ne znači da ih neće biti u nadolazećoj zimi.

Brojni čimbenici utječu na zimu, koji će prevladati?

Na nadolazeću zimu utjecat će i brojni ostali čimbenici, kao što su jaka La Nina koja odašilje čvrstim signalima koji podržavaju prognozu tople zime u Europi, na što su se vjerojatno glavninom oslonili i meteorolozi Accuweathera koji najavljuju toplu, ali i poprilično oborinsku zimu u našem dijelu kontinenta.

U svakom slučaju vjerojatnost da će se ponoviti lanjska, nevjerojatno monotona i ekstremno topla zima je mala.

Čini se kako nam stiže turbulentnija, meteorološki zanimljivija zima u kojoj ne smijemo isključiti mogućnost brze izmjene ekstremno toplih i hladnih perioda, kao i raznih ostalih zimskih “uzbuđenja”.