ŠTO ĆE ONI?

Država nema alternativu za djecu koja ne pohađaju vjeronauk u školama

Davor Kibel/PIXSELL

Učenici koji u Osnovnoj školi Vidikovac u Puli ne pohađaju vjeronauk većinom prisustvuju satima vjeronauka sjedeći u zadnjoj klupi.

Indexu se, naime, javio član rodbine jednog prvašića, koji je rekao da su opravdanja ravnatelja epidemiološke mjere, dok su roditelji nemoćni bilo što poduzeti.

Ravnatelj: Nemamo prostora 

Kontaktirali su ravnatelja škole Predraga Dukića.

“Radi se o slobodnom izboru djece kojima se dozvoljava da budu u razredu, da pišu što žele, uče nešto drugo, svakako da ne ometaju nastavu. Nažalost, nemamo prostora da bi bili negdje drugdje, a u hodnicima ne smiju biti zbog epidemioloških razloga”, govori za Index ravnatelj škole Dukić.

“Opcija je i da roditelj dođe po njih, da ih odvede kući da nešto pojedu pa se vrate u školu”, dodaje.

VIDEO DANA:

Mogu biti i u knjižnici, što očito malo tko odabire

Pitali su ga postoji li još neka mogućnost, dakle je li škola organizirala neku drugu aktivnost za djecu ili su učenici na neki način primorani biti na nastavi iz vjeronauka.

“Jedini drugi prostor gdje mogu biti je u knjižnici, ali većina učenika se odlučuje za učinioce. Za učenike do trećeg razreda opcija je i produženi boravak”, kaže.

Pitali su ga zašto onda učenici ne odabiru knjižnicu, je li možda premalena ili je nešto drugo posrijedi.

“Ona je 114 kvadrata, ali je djeci lakše biti s prijateljima, a i vjeroučiteljima je to u redu”, naglasio je.

“Isti problem 30 godina”

Nije znao reći točan broj djece koja ne idu na vjeronauk, a sjede na satovima vjeronauka, dodajući da se uglavnom radi o svim učenicima, piše Index.hr.

“Nama je vjeronauk uglavnom zadnji sat, no postoje izborni predmeti koji idu i poslije vjeronauka i zato onda ti učenici koji ne pohađaju vjeronauk bivaju na nastavi. No, kao što je slučaj s vjeronaukom, isto je i s informatikom ili talijanskim jezikom”, ističe.

“No, oko vjeronauka je isti problem već 30 godina. Spominje se taj paralelni program koji bi bio za djecu koja ne idu na vjeronauk za vrijeme održavanja vjeronauka, ali još, nažalost, ne postoji rješenje”, zaključio je ravnatelj Dukić.

U svakom slučaju, jasno je kako ovdje situacija nije crno-bijela. S jedne strane, škola bi u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja trebala organizirati nastavu tako da se učenicima kojima je vjeronauk slobodan sat pronađe alternativa, a s druge strane očito je to u praksi jako teško.

Teolog Zupčić: Vjera uvijek mora biti stvar slobodnog izbora

O ovoj problematici, ne usko povezanoj sa samim slučajem, već o tematici općenito, popričali su s teologom Šimom Zupčićem.

“Svakako, nije prikladno da učenici koji ne pohađaju vjeronauk taj slobodni sat, tj. dva sata tjedno, budu prepušteni sami sebi. Razumijem i da bilo kojoj školi nije jednostavno organizirati nešto sustavno za učenike koji ne pohađaju vjeronauk, puno je tu različitih termina i godišta, tj. razreda, no ipak u konačnici svima su nam u interesu djeca. Škola postoji zbog učenika te učenik ne smije (direktno ili indirektno) biti potaknut, a još manje eventualno gotovo prisiljen, ostati na nekom izbornom predmetu, pa tako ni vjeronauku. To vrijedi za sve izborne predmete. Ako učenik ne želi slušati npr. njemački jezik, on ne smije biti prisiljen slušati ga, no za vjeronauk je to još važnije jer vjera uvijek mora biti stvar slobodnog izbora”, rekao je Zupčić.

“Kada bi učenicima, tj. njihovim roditeljima, bilo ponuđeno da npr. budu s učiteljicom razredne nastave ili s knjižničarkom, ili bi na neki način bilo osmišljeno to vrijeme, a njima ipak bude jednostavnije ostati u razredu na satu vjeronauka, ne bih vidio nešto sporno u tome. Pod npr. ‘biti s knjižničarkom’ ne mislim samo da knjižničarka bude negdje u blizini, a učenik je opet prepušten sam sebi, nego da ipak bude nešto osmišljeno za tog učenika, tj. učenike, posebno ako je riječ o nižim razredima osnovne škole”, pojasnio je.

Idealno bi bilo da je nešto osmišljeno umjesto vjeronauka

“Ako zaista ne bi imao nikakvu mogućnost ili alternativu, ako bi učenik imao samo dvije opcije – ili ostati na satu vjeronauka ili ostati negdje u školi prepušten sam sebi – onda bi to, naravno, bilo sporno. Također, nije isto je li riječ o učeniku prvog razreda osnovne škole, učeniku osmog razreda ili pak učeniku četvrtog razreda srednje škole. Dakako, idealno bi bilo kada bi za sve učenike koji ne pohađaju vjeronauk bilo sustavno osmišljeno nešto što će im u tom periodu biti ponuđeno, no ako, nažalost, već nije tako, onda svakako smatram da je nezgodnije ako je učenik prvog razreda prepušten sam sebi npr. u knjižnici, nego ako je to učenik osmog razreda, koji će ipak lakše samostalno u tom periodu napisati domaći rad ili učiti za sutrašnji ispit.”

“Ponavljam, idealno bi bilo kada bi za učenike koji ne pohađaju vjeronauk bilo kvalitetno osmišljeno vrijeme dok se u njihovom razredu odvija nastava vjeronauka, no to ne može osigurati Crkva ili vjeroučitelj, to može jedino škola, ako se to rješava na razini škole, ili Ministarstvo, ako bi se osmislilo nešto univerzalno na razini države”, govori.

Prisila šteti i samom vjeronauku

Ističe da se iz prisile nikad ne rađa ništa dobro.

“Nadodao bih i da svaka situacija u kojoj bi učenik bio na ovaj ili onaj način prisiljen ostati na satu vjeronauka, osim samom učeniku (koji nam trebaju biti najvažniji) i njegovom roditelju, štetu nanosi i samom vjeronauku, kao i Crkvi, jer iz prisile se nikad ne rađa nešto dobro. Svi koji imamo bilo kakvog pedagoškog iskustva znamo da, ako na bilo što dijete prisiljavamo, a ono to ne želi, nećemo tim načinom doprinijeti da ga ‘pridobijemo’. Utoliko mislim da je u interesu, ne samo učenika koji ne pohađaju vjeronauk i njihovih roditelja nego i u interesu Crkve, da se za učenike koji ne pohađaju vjeronauk osmisli neki program”, izjavio je.

“A još bolje kada to ne bi bio program, nego baš drugi školski predmet te mislim da bi od eventualnog uvođenja novog predmeta u škole, što se najavljuje, radnog naziva Kritičko mišljenje, veliku korist imala i Crkva te se, koliko mi je poznato, ni hijerarhijska Crkva u Hrvatskoj ne protivi najavi, tj. samom uvođenju takvog predmeta. I mislim da je to mudro. A i bilo bi poštenije prema učenicima koji ne pohađaju vjeronauk i njihovim roditeljima”, naveo je za Index.hr.

Primjer koji nije neizvediv

Spomenuo je vlastiti primjer

“Kao katolički vjeroučitelj sam radio u jednoj osnovnoj školi u kojoj, iako u manjini, ali ipak znatan broj učenika nije pohađao katolički vjeronauk, nego islamski. I dok smo mi katolički vjeroučitelji u isto vrijeme imali prve razrede, npr. ja 1. a, kolega 1. b, kolegica 1. c, istovremeno je islamski vjeroučitelj imao sve prvaše, iz sva ta tri razreda, taman je imao kao jedan razred. Razumijem da je to sa strane organizacije rasporeda i nastave u školi zahtjevno, no prema ovom iskustvu, čini mi se da nije neizvedivo. Isto bi, čini mi se, uglavnom bilo moguće i s nekim predmetom koji bi bio alternativa vjeronauku. Tamo gdje bi to bilo moguće, to bi bilo najsustavnije i najbolje rješenje, a definitivno i najpoštenije”, poručio je.

Ministarstvo: Dobro je rješenje kad je vjeronauk prvi ili zadnji sat

Pitali su i Ministarstvo znanosti i obrazovanja da se očituje o ovom slučaju, ali i objasni kako misli regulirati aktivnosti učenika tijekom tog slobodnog sata kad se održava vjeronauk.

“Prije svega ističemo da ravnatelji u skladu sa svojim nadležnostima organiziraju rad škole i rade raspored sati prema mogućnostima škole (prostornim i kadrovskim), i to isključivo u najboljem interesu učenika.

Problem koji se javlja prilikom izvođenja pojedinog izbornog predmeta koji ne pohađaju svi učenici jednog razrednog odjeljenja veći broj ravnatelja riješio je na način da se ti predmeti u što većoj mjeri izvode prve ili zadnje satove jednog dana ili, ukoliko to nikako nije moguće, organiziraju boravak djece za vrijeme trajanja izbornog predmeta koji ta djeca nisu odabrala u adekvatnim prostorima škole pod nadzorom djelatnika škole, npr. u školskoj knjižnici. To smatramo dobrim rješenjem navedenog problema u trenutnoj situaciji”, napisali su.

Slali su uputu ravnateljima 

“MZO je već slao uputu ravnateljima škola da: ne prisiljavaju učenike, koji ne pohađaju nastavu vjeronauka, da budu u razredu za vrijeme održavanja sata vjeronauka; prilagode raspored, ukoliko je to moguće, tako da učenici koji ne pohađaju nastavu vjeronauka nemaju pauzu (prvi ili zadnji sat); ukoliko je to moguće, osiguraju da ti učenici borave za to vrijeme u sigurnim prostorima; osmisle aktivnosti za te učenike za vrijeme sata vjeronauka; učenici za to vrijeme budu pod nadzorom (ako je ikako moguće stručnim); osmisle druge načine i aktivnosti, ovisno o kadrovskim i prostornim uvjetima, koji će doprinijeti sigurnom i ugodnom boravku učenika u školi”, objasnili su.

Uvodi se predmet radnog naziva Kritičko mišljenje

“Upravo zbog činjenice da, unatoč tome što problem izborne nastave postoji već duži niz godina, a predloženo rješenje od prije 10 godina, koje je navedeno u dokumentu Nacionalni okvirni kurikulum, iz nepoznatog razloga do sada nije provedeno, Ministarstvo je započelo s aktivnostima na izradi alternativnog izbornog predmeta vjeronauku.

Objavljen je Javni natječaj za izbor kandidata za članove Radne skupine za izradu Nacrta prijedloga kurikuluma nastavnoga predmeta radnog naziva Kritičko mišljenje. Temeljna zadaća Radne skupine je izrada Nacrta prijedloga kurikuluma nastavnoga predmeta Kritičko mišljenje od 1. do 8. razreda osnovne škole kao alternativnoga izbornog predmeta za one učenike koji ne upisuju konfesionalni Vjeronauk”, pišu.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite na Whatsapp, Viber, MMS 097 64 65 419 ili na mail vijesti@riportal.hr ili putem Facebooka i podijeliti ćemo ju sa tisućama naših čitatelja.
Komentari