Cijena kuglice sladoleda u Hrvatskoj ovo je ljeto vruća tema. I dok većina kuglicu naplaćuje koliko je prije koštala kila sladoleda: jedan sladoledar u Puli ide kontra svih trendova. Cijenu je prepolovio, posao udvostručio
Možda se čini kako u posljednjih nekoliko mjeseci stalno pričamo o tome koliko košta sladoled, ali ovo je priča koja pokazuje da cijena jedne kuglice sladoleda može objasniti kako funkcionira tržište, izvještava Petra Mlačić za RTL Danas.hr.
Turist Richard iz Slovačke, kaže nam, vidio je sladoled za jedan euro. Naša ga je reporterka pitala je li on tamo najjeftiniji, on joj je odgovorio “Iza ugla je tri eura”.
Zbog toga su redovi baš na mjestu gdje je kuglica sladoleda jedan euro. Mario je, kao i svi, htio zaraditi. Novi je u poslu i prema preporuci dobavljača stavio je cijenu kuglice sladoleda dva eura. Činila se visoka, ali probao je i nije baš imao kupaca.
“Jednostavno taj proizvod ovdje s tom cijenom je značio propast”, objašnjava nam Mario Funčić, trgovac iz Pule i dodaje “onda smo napravili kratku akciju s kojom smo htjeli dati građanima doznanja da smo ovdje, da postojimo i stavili smo cijenu jedan euro za kuglu”.
S duplo nižom cijenom redovi su odjednom narasli do ceste. Okolo je, po gradu, kuglica sladoleda dva eura, kažu turisti.
“To je dupla cijena, ovdje je jeftino, zato ću tu kupiti”, kaže Stjepan iz Njemačke.
O okusu, kaže Fitzi iz Švedske: “Okej je”.
“Odaziv je bio veoma velik. Prodavali smo stvarno ogromne količine sladoleda i ubrzo smo vratili cijenu s obzirom na to da je to bila akcijska, na dva i, jednostavno, ugasili smo se opet. Prodavali smo 30 kugli dnevno s čime opstanak nije bio moguć”, objašnjava Funčić.
Nakon tog eksperimenta dobro su razmislili i vagali, pa su pokušali su i s cijenom između propasti i uspjeha – jedan i pol euro. Međutim, i s time – ništa.
“To je jako mnogo, pogotovo kad dođe cijela porodica. To je jako puno novca da se odvoji samo za sladoled”, kaže sladoledarka Svetlana Sokolov.
Odustali su od svega i trajno se vratili na svoju matematiku. Cijena je bila manja, ali izdanih je računa bilo sve više i poslovali su s dobiti.
“To je jeftino. Na drugim mjestima je dva i pol eura”, ističe Iris iz Njemačke.
“Imamo apartman u Medulinu i tamo je dva ili tri eura, a to je stvarno skupo”, objašnjava Lina, koja je također iz Njemačke.
Da je cijena jako dobra, potvrđuje i Max iz Poljske, koji je došao već drugi put: “Jeftino je. Mislim da nigdje nisam našao za jedan euro”.
Ne žele ulaziti u tuđu poslovnu politiku, ali ova njihova nazvana ‘manje je više’, apsolutno se isplati. Kažu da cijena do daljnjega ostaje jedan euro. Poanta ove priče je: ako si pametan i nisi pohlepan, na kraju dana možeš zaraditi i s normalnim cijenama, izvještava Petra Mlačić za RTL Danas.hr.
