Nove zaplete na francuskoj političkoj sceni u studiju RTL-a Danas komentirao je bivši veleposlanik u Parizu Mirko Galić
Neobičan preokret na francuskoj političkoj sceni. Premijer koji je jučer podnio ostavku danas započinje novi krug pregovora o formiranju vlade.
Sébastien Lecornu povukao se s dužnosti svega 27 dana nakon što ga je francuski predsjednik Emmanuel Macron imenovao, i to nekoliko sati nakon što je predstavio novu vladu. No, njegov sastav nije dobio podršku ni saveznika ni oporbe, čime je ušao u povijest kao najkraća vlada suvremene Francuske. Unatoč ostavci, Macron mu je povjerio novu zadaću – ponovno pokušati dogovoriti sastav vlade, a rok za to je srijeda navečer.
Francuska ima jedan od najvećih proračunskih deficita na svijetu, te jedan od najviših javnih dugova u Europi. Macronov mandat traje do 2027., a on zasad odbija ostavku ili nove parlamentarne izbore.
Ovu situaciju u studiju RTL-a Danas komentirao je bivši veleposlanik u Parizu Mirko Galić.
Koliko je ovo opasan trenutak za Francusku, a koliko za Europu u kojoj se vodi rat?
Situacija u Francuskoj je rizična i neizvjesna, osobito zbog njezine važnosti u Europi i svijetu. Francuzima je teško pronaći jednu riječ kojom bi opisali okolnosti u kojima se zemlja našla šest do sedam desetljeća nakon uspostave sustava Pete republike – je li to tragični vodvilj ili možda komična drama. Ako bih morao prikazati to stanje slikovito, usporedio bih Francusku s tankerom koji usred oluje besciljno pluta, ima kapetana, ali bez posade, dok su mu navigacijski instrumenti u kvaru.
Kako onda upogoniti brod, riješiti krizu odnosno problem?
Bez korištenja metafora, jasno je da je sustav Pete republike istrošen. Macron je tome značajno pridonio, dodatno nagrizajući model koji se oslanja na dva ključna stupa – snažnog predsjednika, što on nije, te čvrstu političku stranku odnosno parlamentarnu većinu. Danas Francuska nema ni jedno ni drugo, pa ne iznenađuje da političke stranke ne uspijevaju postići dogovor. Ne postoji većina niti predsjednički plan koji bi zemlju izvukao iz krize, zbog čega su izgledniji novi zapleti nego konkretni raspleti. Pregovori mogu trajati unedogled, ali Macron mora odlučiti hoće li se približiti ljevici, gdje ga, kako kažu, čeka jedan krokodil, ili desnici, gdje ga očekuje Marine Le Pen. Za sada se, međutim, odlučuje za treću opciju – pasivnost, koja bi mogla biti i najopasnija.
Stranke pozivaju na prijevremene izbore, Macrona na ostavku. Je li ovo njegov kraj ili početak kraja?
Prije bi se moglo reći da je ovo početak kraja jer Macron danas stoji pred izazovom s kakvim se nije suočio nijedan predsjednik prije njega – ni Sarkozy, koji je završio u zatvoru, niti Hollande, koji je danas umirovljenik u Nacionalnoj skupštini. On nema nikakvu potporu, ni građana ni političkih stranaka, a upravo na tome počiva sustav Pete republike. Zbog toga bi, iz moralnih razloga, mogao odlučiti podnijeti ostavku. Formalni legitimitet još uvijek ima, ali politički ga je izgubio jer je ostao bez potpore. Hoće li se odlučiti na ostavku? To bi bio moralni potez. Hoće li ponovno raspustiti skupštinu, drugi put u samo dvije godine? To bi, pak, nosilo još veći politički rizik nego ono što je učinio prije dvije godine.
Kako je Francuska postala toliko problematična točka Europe? Gospodarstvo samo propada, reforme očito ne prolaze.
Francuska je specifična zemlja koju je De Gaulle jednom opisao riječima: „Teško je voditi državu koja ima 400 sireva“. Danas, umjesto sireva, suočavaju se s jednako toliko problema. Nijedan predsjednik, pa ni Macron, koji dolazi iz poslovnog svijeta, nije se odlučio otvoreno suočiti s tim izazovima, već bi ih odgađao čim bi ulice ispunili prosvjednici. A Francuzi su poseban narod – skloniji ulici i ponekad barikadama, više privrženi revoluciji nego reformi. Upravo zato u posljednjih 30 do 40 godina nijedan predsjednik nije uspio provesti ozbiljne reforme. Zemlja je postupno tonula u krizu, gospodarstvo je gubilo svoju konkurentnost, a Francuska se našla u situaciji koju je sama stvarala kroz posljednja dva do tri desetljeća.
Može li se to preliti na Europu? Možemo li mi svi osjetiti probleme u Francuskoj?
Europa je imala snagu dok je njezin oslonac bio dvojac Njemačka–Francuska. Otkako je ta ravnoteža nestala, Unija je ostala bez vizije, energije i pokretačke snage. Kreće se u krug, a predvodi je Ursula von der Leyen, bez većih ideja kako pronaći izlaz. Merz tek započinje svoju političku karijeru, Macron je oslabio i izgubio uporište u vlastitoj zemlji pa ne može biti figura pobjednika u europskim okvirima. Zbog toga Europa gubi i na utjecaju i na ugledu upravo u trenutku kada bi trebala potvrditi svoju ulogu novog pola svjetske politike i stvoriti identitet između Amerike i Rusije koja joj prijeti. Danas, Europa izgleda kao avion bez pilota.
Iz perspektive vašeg dugogodišnje praćenja vanjske politike, Europi se ne piše dobro?
Europa sama kroji svoju sudbinu, bilo dobru ili lošu – a čini se da je loša strana trenutno izraženija jer se previše oslonila na volju i utjecaj Amerike i Rusije. Bez snažnog vođe, kojeg trenutno nema, teško je oblikovati novu europsku stvarnost. To je zadatak za neku novu političku generaciju, ali ona se zasad još ne nazire, prenosi Danas.hr.
