Predsezona je počela, sve se zahuktava za pravu sezonu, a očekivanja su velika. Turisti najavljuju dolazak, a ostaje vječno pitanje tko će raditi? Više od pola ugostiteljskih objekata izrazilo je potrebu za još više radne snage nego lani
Obitelj Tomljenović je u ugostiteljstvu punih 30 godina, a uskoro će stasati i treća generacija.
“Problem je radna snaga, ali snalazimo se. Familija je tu, pomognu. Radimo koliko možemo. Na svu sreću još nije počela prava sezona koju očekujemo tamo sredinom lipnja. Do tada ćemo dobiti neki odgovor ako ga ne dobijemo onda ćemo smanjiti terasu, radno vrijeme. Moramo se prilagoditi”, govori nam ugostiteljica Tatjana Tomljenović.
Jer tko se nije uspio prilagoditi morao je i zatvoriti. Još u siječnju se kaže raspitivala o uvozu radne snage iz Nepala, slala upite MUP-u i odgovor čeka.
“Meni osobno je jako čudno da jedan naš biro za zapošljavanje ima ne znam ni ja koliko ljudi koji primaju nekakve naknade, a nitko ne radi. To mi nije jasno. S druge strane mi nemamo ljude kad god pošaljemo zahtjev prema njima. Već smo i odustajali. Nikad nema ni jednog odgovora”, dodaje Tomljenović.
Prema podacima servisa Moja Plaća konobari očekuju mjesečnu plaću od 1408 eura, dok kuhari traže i 1482 eura. U praksi očekuju i više.
“Jedino novac može biti cilj nekim ljudima da ostanu raditi ovdje. Iskreno, ne znam ni ja kolika bi bila realna minimalna plaća, ali dvije tisuće eura”, kaže konobar Antonio Tegel.
I to je iznos koji najčešće traže. Ako ga ne dobiju traže dalje. Svjesni su toga svi, pa smo pitali i građane.
Zdravko iz Zagreba kaže: “Svi mi idem za većom plaćom. Vi, ja – svi mi. Priča je vrlo jednostavna.”
“Naši su otišli van, stranci su došli ovdje, netko mora i te poslove raditi”, poručuje Marina iz Zagreba.
“Tko god želi doći neka radi, ali ima posla ja bih rekla za sve. Tko želi raditi, neka radi”, kaže Vedrana.
Rastu minimale plaće svima u ugostiteljstvu – minimalna bruto plaća u prosjeku će biti veća – 17 posto. Kroz kolektivni ugovor povećavaju se na 850 eura.
“Nisam zadovoljan i mi moramo i dalje raditi na tome. Od Vlade koja mora kroz poreznu politiku olakšati poslodavcima, a onda poslodavci, vlasnici moraju shvatiti da moraju platiti radnika da će jedino tako ostvariti profit koji žele”, kaže predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske.
Novi Kolektivni ugovor koji je s praznikom rada stupio na snagu u primjeni je do kraja iduće godine. Prošle godine u turizmu i ugostiteljstvu izdano je oko 46 tisuća radnih
dozvola. Procjenjuje se da će se ove godine tražiti i do 55 tisuća.
“Naše procjene su za sljedećih otprilike sedam godina da naše potrebe za stranom radnom snagom rastu po dinamici od 40 000 – 50 000 godišnje. Zaključno 2030. prema broju stranih zaposlenika dosegli bismo broj od oko 450 000”, kaže Hrvoje Stojić, glavni ekonomist HUP-a.
Što znači da bi u Hrvatskoj svaki četvrti ili peti radnik bio stranac, a u uslužnom sektoru – taj udio je i veći. Da rade stranci – primjećuju i turisti.
Frank iz Dublina kaže: “Mi smo iz Irske i imamo isti problem. Točno isti takav problem u Irskoj. Mislim da to nije dobro. Mislim da kad turisti dođu u zemlju žele upoznati lokalce, a ne neke drugih nacionalnosti.”
“Rade, ne pitaju za novac, ne traže milostinju. Rade za život i netko to mora. Ako Hrvati ne žele, isto je kao i u Kanadi – netko mora popuniti ta radna mjesta”, zaključuje Chris iz Vancouvera.
Najtraženiji su i dalje konobari, barmeni, kuhari i recepcionari. Na Makarskoj rivijeri traže uglavnom radnike iz susjedstva.
Stefano Vranješ direktor klastera hotela u Tučepima govori: “Što se tiče zaposlenika mi preferiramo domaće. I 80 posto naših djelatnika stiže iz RH-a. Ostali dio iz regije i jedan manji dio iz trećih zemalja, a to su uglavnom Nepal, Filipini i nešto malo Indija.”
Kažu, trude se da iz godine u godinu vrate goste, tako pokušavaju i zadržati domaće radnike.
Ivan Zelić voditelj recepcije kaže: “Mislim plaće su sasvim zadovoljavajuće, ima mjesta za napredak, ali mislim da svi možemo biti zadovoljni pogotovo ove godine.”
Prema podacima Eurostata – prosječna europska satnica je 24 eura. Hrvatska je prestigla Grčku gdje se radi za 12 cijelih 6 eura po satu. U Hrvatskoj je to 12 eura i 70 centi. U susjednoj Italiji i Sloveniji preko 20 eura. Jasno je – radnici biraju zemlju gdje su plaćeniji.
“Naravno da bi svima nama bilo u interesu da ima što više domaćih zaposlenika. Oni mogu biti puno jača spona u odnosu na lokalnu kulturu prema stranom turistu”, objašnjava Hrvoje Stojić.
Ugostitelji se godinama suočavaju s problemom zadržavanja radnika.
“To je posao gdje vi ako danas ne dođe konobar vi ne možete funkcionirati. Imala sam jednu situaciju dečka iz Pule koji se nije pojavio. Zvala sam ga non stop, da bi on meni napisao: Dajte mi otkaz neću ni doći”, kaže ugostiteljica iz Pule s početka priče.
I to je ugostiteljska svakodnevica – otkaz radnika usred sezone. A kad se to dogodi zamjenu je nemoguće naći – pa i uz veće plaće, bolje radno vrijeme. I činjenicu da je trenutno na burzi gotovo 100 000 nezaposlenih, piše Danas.hr.