Od završetka rata prošle su 34 godine. Svakim je danom sve teže doći do počinitelja – svjedoci umiru, sjećanja blijede, dokazi nestaju
Kako Hrvatska stoji s procesuiranjem ratnih zločina? Zbog nesuradnje Srbije, mnogi zločinci i dalje slobodno šeću.
Jedan od posljednjih primjera je Spasoje Petković poznatiji kao Štuka, za kojeg se osnovano sumnja da je ubio francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera. Hrvatska je protiv njega obustavila istragu jer je u Srbiji proglašen zaštićenim svjedokom i sve papire predala Francuskoj.
Svaki od 938 bijelih križeva za 938 ekshumiranih žrtava simbol je života prekinutog u ratu, ali i neispričane priče koju hrvatsko pravosuđe još uvijek nije zatvorilo. Najteže je to onima koji su preživjeli obranu grada – vukovarskim braniteljima i obiteljima nestalih.
Odvjetnik obitelji Nicolier: ‘Francuska može uspjeti’
Bivši pripadnik 204. vukovarske brigade, Ante Dugan Samuraj kaže kako im je danas važno samo jedno – dostojan ukop: “Znamo tko je to napravio, to više nije bitno, uopće nije važno. Nego samo nek kažu gdje su njihovi posmrtni ostatci, da ih mi možemo po našim katoličkim običajima ukopati, pokloniti im se, da imamo mjesto gdje ćemo zapaliti svijeću, lampion, pomoliti se”.
Jedan od najpoznatijih slučajeva, nestanak francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera, i dalje je bez kaznenog epiloga. Istraga je prekinuta jer Srbija Hrvatskoj nije izručila Spasoja Petkovića Štuku, kojem je u Srbiji dodijeljen status zaštićenog svjedoka. S pronalaskom tijela, slučaj sada preuzima Francuska.
Odvjetnik obitelji Ghislain Dubois uvjeren je da Pariz može postići ono što hrvatsko pravosuđe nije uspjelo pa poručuje: “Francuska može uspjeti u tome. Jean-Michel je državljanin Francuske, a Francuska je puno utjecajnija i jača država u Europi, koja može dovesti do kraja taj predmet”.
Od završetka rata prošle su 34 godine. Svakim je danom sve teže doći do počinitelja – svjedoci umiru, sjećanja blijede, dokazi nestaju. No glavni državni odvjetnik Ivan Turudić poručuje da odustajanja nema, bez obzira na nesuradnju Srbije, ali i šutnju pojedinaca koji žive na vukovarskom području: “Ne znam kako se nitko ne javi da olakša dušu, da kaže da je tamo pokopan taj i taj”. Na pitanje očekuje li pomak u istrazi Turudić dodaje: “Mislim da ne. Prvo – što su čekali 34 godine? Ali daj Bože da proradi savjest nekome tko ima saznanja”.
Podaci DORH-a
Jedan od najtežih terena za istražitelje bila je Petrovačka dola – smetlište otkriveno prije tri godine. S lokacije je uklonjeno 150 tisuća kubnih metara otpada, a posmrtni ostaci žrtava pronađeni su na dubini od 17 metara. Hrvatska od 2019. nudi i novčane nagrade za informacije koje mogu dovesti do pronalaska nestalih.
Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved ističe da država nagrađuje one koji daju točne informacije, ali i sankcionira one koji su godinama prešutjeli istinu: “Kao što je propisana nagrada za informaciju kad se potvrdi da je točna nakon identifikacije odnosno ekshumacije, tako i sankcija za osobe za koje se utvrdi da su znale, a da nisu te informacije podijelili s nadležnim tijelima”.
Prema podacima DORH-a, na vukovarskom su području protiv 66 osoba u tijeku sudske rasprave po podignutim optužnicama, otvoreno je osam istraga, 17 istraga je u prekidu zbog nedostupnosti okrivljenika. Ukupno je do sada procesuirano 453 osobe.
Habijan o zločinima u Škabrnji
Teški ratni zločini obilježili su i Škabrnju, koju je u utorak ujutro posjetio ministar pravosuđa Damir Habijan. Podsjeća kako su tijekom godina podignute brojne optužnice te donesene presude za počinitelje “Bilo je nekoliko istraga, nekoliko optužnica. U studenom 2015. je podignuta optužnica, a konačan rezultat je 15 pravomoćnih presuda. Ako govorimo o godinama zatvora i sankcijama – one su bile do 20 godina”, rekao je ministar.
Habijan zaključuje kako, ma koliko kazne bile visoke, nijedna ne može vratiti žrtve, niti nadomjestiti život onih koji su poginuli braneći domovinu, piše Net.hr.
