Slučaj smrti Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Jankomiru, za čije su ubojstvo osumnjičena četvorica medicinskih tehničara, ponovno je otvorio pitanje postupanja prema pacijentima u hrvatskim psihijatrijskim ustanovama. Međutim, na ozbiljne nepravilnosti i moguće povrede ljudskih prava nadležne institucije upozoravaju već više od desetljeća.
Kako donosi Danas.hr, službena izvješća pučke pravobraniteljice iz različitih godina otkrivaju zabrinjavajuće primjere prekomjerne uporabe mjera prisile, dugotrajnog vezanja pacijenata, neprimjerenih uvjeta liječenja, ali i primjene elektrokonvulzivne terapije bez pisanog pristanka samih pacijenata.
Pacijenti vezani na hodnicima, mjere prisile trajale i po nekoliko dana
Prvi opsežniji nenajavljeni obilasci psihijatrijskih ustanova provedeni su 2014. godine, kada su djelatnici Ureda pučke pravobraniteljice posjetili pet ustanova, među kojima su bile psihijatrijske bolnice na Rabu i Ugljanu te Klinika za psihijatriju Vrapče. Nadzorom je bilo obuhvaćeno više od 2.100 pacijenata.
Već tada utvrđene su velike razlike u postupanju prema pacijentima. U Neuropsihijatrijskoj bolnici u Popovači zabilježeni su slučajevi u kojima su kreveti s vezanim pacijentima bili smješteni na hodnicima, pred drugim pacijentima i prolaznicima.
U Psihijatrijskoj bolnici Ugljan izdvajanje pacijenata moglo je trajati i do sedam dana, dok je u Vrapču takva mjera u pravilu trajala do dva sata. Pravobraniteljica Lora Vidović upozoravala je i na neujednačeno vođenje evidencije, zbog čega u pojedinim slučajevima nije bilo moguće utvrditi koliko su dugo pacijenti bili sputani ni koliko ih je često pregledavao liječnik.
Elektrošokovi bez pisanog pristanka i pelene pacijentima koji ih nisu trebali
Izvješće za 2017. godinu otkrilo je dodatne nepravilnosti u Klinici za psihijatriju KBC-a Zagreb i Općoj bolnici Dubrovnik.
U Dubrovniku je utvrđeno da se nadzor vezanih pacijenata nije redovito dokumentirao, a procjene potrebe za nastavkom sputavanja nisu se provodile u propisanim vremenskim razmacima. Pojedina vezanja trajala su danima, što je otvorilo pitanje njihove medicinske opravdanosti.
Zabilježena je i praksa stavljanja pelena pacijentima koji nisu imali problema s kontrolom mokrenja i stolice, što je ocijenjeno ponižavajućim za njihovo dostojanstvo.
U KBC-u Zagreb utvrđeno je da se elektrokonvulzivna terapija u iznimnim slučajevima primjenjivala bez izričitog pisanog pristanka pacijenta. Umjesto toga pribavljala se suglasnost člana obitelji ili skrbnika te mišljenje etičkog povjerenstva. Pravobraniteljica je upozorila da takvo postupanje nije u skladu sa zakonskim odredbama koje zahtijevaju pisanu suglasnost samog pacijenta.
Sudovi potvrdili povrede prava pacijenata
U izvješćima iz narednih godina nastavila su se pojavljivati upozorenja na neopravdano dugu uporabu mjera prisile.
Posebno se ističe slučaj pacijentice koja je, unatoč tome što je pri prijemu bila smirena i suradljiva, tijekom noći bila vezana osam sati i 30 minuta. Ustavni sud utvrdio je povredu njezinih prava, a nadležna stručna tijela zaključila su da za takvo postupanje nije postojalo odgovarajuće medicinsko opravdanje.
Europski sud za ljudska prava u predmetu M. S. protiv Hrvatske također je utvrdio da je vezanje pacijentice za krevet tijekom 14 sati predstavljalo nečovječno i ponižavajuće postupanje.
Tijekom nadzora 2023. godine u Općoj bolnici Varaždin zabilježen je i slučaj u kojem medicinska dokumentacija nije sadržavala obrazloženje za neprekidnu primjenu mjera prisile tijekom čak 22 sata.
Najnoviji podaci otkrivaju ozbiljne probleme s nadzorom
Prema izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu, dostavljenom Hrvatskom saboru u ožujku 2026., problemi nisu otklonjeni.
Posebno zabrinjava podatak da je samo 36,08 posto psihijatrijskih ustanova ispunilo zakonsku obvezu redovitog izvještavanja nadležnog Povjerenstva o primijenjenim mjerama prisile.
U Županijskoj specijalnoj bolnici Rab utvrđeno je da su se mjere prisile provodile u trokrevetnoj sobi pod videonadzorom, pri čemu su vezani pacijenti bili izloženi pogledima drugih osoba.
Nadzori su pokazali i da su se u svim posjećenim ustanovama nalazili pacijenti koji su formalno pristali na dobrovoljno liječenje, ali su bili smješteni na zatvorene odjele bez odgovarajuće obavijesti o ograničenju slobode kretanja i stvarne mogućnosti povlačenja pristanka.
Pučka pravobraniteljica godinama upozorava da takva praksa može predstavljati nezakonito ograničavanje slobode pacijenata.
Dok se istražuju okolnosti smrti Kristiana Josipa Periša, ranija izvješća otvaraju i šire pitanje učinkovitosti nadzora te postupanja po upozorenjima koja su nadležne institucije dobivale godinama.
Izvor: Danas.hr, prema izvješćima Ureda pučke pravobraniteljice.
