Pitat će se neki u kakvim to vremenima živimo kad je vraćanje novčanika vlasniku vijest. E, pa upravo u takvima. Zato su oni zaslužili pohvalu. Jurica je ostavio svoju blagajnu, trgovinu i osobne stvari u njoj da bi trčeći stigao gospođu koja je kod njega ostavila i torbu i novčanik
Cvjećara Juricu Samardžić pomalo čudi što o njemu svi pričaju jer, kako smatra, tako nešto bi svatko trebao učiniti.
“Iznenadilo me jer mislim da bi ovo svako trebao učiniti, napraviti dobar postupak prema drugome”, kazao je za RTL Danas.hr.
No, Juričina gesta nimalo ne čudi njegove kupce.
Drugi su mišljenje o njemu opjevali nazvavši mladim, lijepim i simpatičnim i previše romantičnim.
Većina građana tvrdi da bi i oni učinili isto, no pitali smo se jesu li Hrvati doista tako pošteni.
“Mislim ja sam tak poštena, ne da se sad hvalim”, kazala nam je Agica o sebi, a Nikola nam tvrdi slično. “Mislim da je za poštenje i da je manje onih koji su pofarbani”, kazao nam je.
Hakik je prodavač kokica. Kazao nam je kako je bilo onih koji su ga prilikom kupnje htjeli prevariti.
“Uzme kokice i neće ih platiti”, kazao nam je.
Tek nam manji broj njih priznaje da bi primjerice uzeli nečiji novčanik.
“Dokumente bi bacio, ali ako ima keš uzeo bi. Iskreno. Pa što imam vraćati. Morate čuvati svoje stvari i to je to”, kazao je jedan mladić.
“Ne zaboravimo, to je i moguće kazneno djelo. Znači, govorimo o kaznenom djelu utaje gdje je i kazna zatvora propisana od godine do pet godina ovisno o vrijednosti te stvari”, poručila je ipak Marija Goatti.
Građanska je dužnost takav pronalazak prijaviti policiji tako da ona stara parola: što nađem, moje je- nema smisla. Pronalazak veće količine novca na Ribnjaku u Zagrebu prijavio je jedan građanin u lipnju. Sada se traži vlasnik.
“Do sada nam se nije još nitko javio”, dodala je Goatti.
Morali bi dokazati da je novac njihov. Možda jače od zakona jesu pravila koja nosimo od kuće. Jurica je učio od roditelja te će isto učiti i on svoju djecu.
Želimo li bolje društvo moramo najprije mi biti bolji ljudi, donosi RTL Danas.hr.
