Iako bi otkriće i distribucija cjepiva protiv koronavirusa načelno trebali značiti i kraj najvećih briga, Hrvatska u praksi još uvijek svladava nepovjerenje prema znanosti čemu je na svoj način kumovala i sama Vlada RH
“Hrvatska je na teži način spoznala ozbiljnost ove bolesti. Još uvijek ima otpora ideji cijepljenja, ali mislim da i to opada. U svakom slučaju, bit će nam i dalje potrebno stimuliranje javnosti radi što većeg odaziva. Ako treba, i uvođenje određenih sankcija, koliko god da s takvim rješenjima trebamo biti oprezni”, kazao je za Deutsche Welle dr. Stjepan Đuričić, šef Odjela za infektologiju u Općoj bolnici Dubrovnik, prenosi Net.hr
A upravo taj grad bio je još do prije dvije godine žarište protivljenja cjepivu generalno, što se tiče Hrvatske. U međuvremenu je koronavirus osjetno utjecao i na to, pa se očekuje drukčiji stav javnosti. No još uvijek nije poznato hoće li Vlada RH makar neizravno vršiti i druge oblike pritiska na tzv. antivaksere.
‘Pristup cijepljenju treba sustavno razvijati’
Pritom dakako ne treba smetnuti s uma činjenicu da je upravo i sama vlada, svojim kontroverznim ponašanjem i nekim dubioznim epidemiološkim mjerama, izazvala dodatno nepovjerenje građana. “A razvili smo povrh svega, nažalost”, nastavlja Đuričić, “neku vrstu mentaliteta koji uvažava najviše rezon sankcija. Pritom smo izabrali put demokracije koji ne dopušta olako uvođenje prinuda. No velika većina ljudi koji npr. voze motocikl, ne nose kacigu zato što je ona dosad najbolje sredstvo zaštite u nesrećama, nego zato što se njezino nenošenje – novčano kažnjava. A sad zamislite virus koji nam je do ovih blagdana ubijao puna dva autobusa ljudi dnevno. Zamislite da vam svaki dan slete dva s ceste i svi poginu, a mi se ne pitamo o stanju šofera, vozila, ceste, prevoznika.”
Prvi čovjek dubrovačke infektologije prokomentirao je ukratko i raniju situaciju u svom gradu, kad je posrijedi cijepljenje, navodeći pojedine tad nesređene odnose između npr. primarne pedijatrije i epidemiologa.
“Uslijed nekih propusta došlo je tako do pasivnosti i popuštanja nakaradnom razmišljanju da se djeca ne trebaju cijepiti od ospica i drugih bolesti. Pojavila se generacija roditelja koji nemaju pojma što znači opasnost od užasnih zaraza koje su ne baš davno mijenjale demografske slike čitavih zemalja, nekad i svijeta. Osobno imam nultu stopu tolerancije prema tome, ali pristup javnosti cijepljenju treba sustavno nabolje razvijati”, zaključuje on.
Veliki problem je neznanje
Govoreći o građanima, i onima antivakserski raspoloženima među njima, dr. Karmen Lončarek također stavlja naglasak na problem (ne)znanja o materiji. Ova profesorica s riječkog Medicinskog fakulteta, te pročelnica Zavoda za palijativnu medicinu Kliničkog bolničkog centra Rijeka, ističe da npr. internet – ključno sredstvo za povezivanje ljudi danas – ne služi samo širenju znanja: “Nego i međusobnom povezivanju neznalica, a antivakseri su upravo to. No oko pet posto naše populacije već je preboljelo COVID-19, a ti ljudi računaju da su stekli prirodni imunitet. Interes za cijepljenje bit će među njima očekivano manji nego među onima koji su se dosad sačuvali od zaraze.”
Anketa među zdravstvenim radnicima bila je, kako je napomenula Lončarek, samo orijentacijska, i više je služila informiranju, a cijepljenje se ionako ne provodi prema željama pojedinaca, već po redoslijedu epidemiološke važnosti. Tako se u bolnicama najprije procjepljuju radnici na COVID-odjelima, objedinjenim hitnim prijemima i infektološkim odjelima.
“Ustvari, već je na djelu indirektna promocija cijepljenja” procjenjuje Karmen Lončarek, “i sve je masovnija. Usprkos antivakserskoj halabuci, ljudi hrle na cijepljenje, osobito stariji, te zdravstveni radnici. Djeca starijih roditelja aktivno promiču cijepljenje jer je to za dobrobit njihovih roditelja. Domaći je Facebook preplavljen fotografijama ljudi koji se hvale cijepljenjem.“I ova liječnica stoga drži kako je jasno da će zdrav razum na kraju prevladati – pa, nadajmo se.
