Zelenski je spreman pregovarati, ali Putin nije spreman dok Rusija ne dođe na granice tih četiriju pokrajina koje je samo djelomično okupirala, smatra Božo Kovačević
Prošlo je gotovo dvije godine otkako je započela izraelska vojna operacija u Gazi, no u posljednja dva mjeseca tema gladi u toj regiji izbila je u prvi plan. Razlog tomu je, među ostalim, promjena u načinu dostave humanitarne pomoći.
U početku je pomoć u pojas Gaze redovito stizala kamionima pod organizacijom UN-a – to je potvrđena činjenica. Istovremeno, izraelski premijer tvrdio je da Hamas zloupotrebljava tu pomoć – što, međutim, nije dokazano. No ono što jest sigurno jest da je UN izgubio vodeću ulogu u distribuciji pomoći.
U svibnju se pojavljuje nova organizacija, koja djeluje uz podršku američkih i izraelskih vlasti. Umjesto dosadašnjih 50, broj lokacija za distribuciju pomoći pada na samo četiri. U isto vrijeme počinju stizati izvještaji o izraelskim vojnicima koji navodno pucaju na civile dok čekaju pomoć. Izrael te optužbe odlučno odbacuje.
Nakon toga javnost doznaje da je u cijeli sustav uključen i američki privatni izvođač, tvrtka UG Solutions. Na scenu tada stupa zviždač – bivši američki vojnik Nihony Aguilar, koji je služio i u Iraku i Afganistanu, a bio je i na terenu u Gazi. On optužuje svoju bivšu tvrtku i kolege da upozoravajuće hice ne ispaljuju u zrak, već prema civilima.
“Jedan od tih izvođača, Amerikanac iz tvrtke UG Solutions, pucao je – i to ne zato što je bio ugrožen. Ljudi su bili udaljeni 150 do 200 metara, napuštali su područje i nisu predstavljali nikakvu prijetnju. Nije bilo razloga za samoobranu, a on je ipak pucao prema njima”, rekao je Aguilar.
Tvrtka UG Solutions odbacuje optužbe. “Da budem jasan, tvrdnje gospodina Aguilara o upotrebi sile su lažne”, izjavio je odvjetnik tvrtke David Panzer.
I dok Reuters navodi da nije moguće neovisno potvrditi Aguilarove navode, njegove izjave su ipak prenijeli ugledni svjetski mediji poput BBC-ja.
Istovremeno, u Izraelu se s nestrpljenjem čekala odluka o mogućem potpunom ulasku izraelske vojske u Gazu, no sjednica kabineta na kojoj je to trebalo biti odlučeno – odgođena je.
O svim tim događajima u RTL Direktu govorio je i bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi Božo Kovačević, u razgovoru s Ivanom Skorinom.
Mislite li da će ovo svjedočanstvo zviždača išta promijeniti?
Mislim da hoće, medijske reakcije us burne, cijeli svijet se uzbudio i to podsjeća na Edwarda Snowdena. Pokazalo se da je sve što su oni pustili u javnost bila istina. Ja pretpostavljam da s jednakom vjerojatnošću možemo tvrditi da je i ovo istina. Izrael i UG Solutions demantiraju njegove navode, ali ne mogu demantirati da je stotinjak ljudi svaki dan ubijeno u pokušaju da dođe do pomoći.
Cijelo vrijeme Izrael se brani na dva načina ili da se to nije dogodilo ili da ako se dogodilo da je Hamas odgovoran?
Hamas je odgovoran za sve – i kad Izrael puca i kad Izrael uskraćuje dostavu humanitarne pomoći i Hamas kojega nema na Zapadnoj obali odgovoran za izraelsko teroriziranje tamošnjeg stanovništva.
Što bi značila potpuna okupacija o kojoj se danas priča?
Moram priznati da sam iznenađen da se o tome uopće priča jer zapravo Gaza i jest pod okupacijom. Gaza je i prije ove vojne intervencije, nakon terorističkog akta Hamasa, bila zapravo pod izraelskom kontrolom. Moram priznati da mene čudi da Izrael koji je na nevjerojatno dovitljiv način gotovo uništio Hezbolah. Izrael koji je pokazao šta može učiniti u srcu Irana ubivši tadašnjeg vođu Hamasa, ubivši iranske generale i znanstvenike – da ne bi mogao detektirati borce Hamasa i eliminirati ih u kratkom roku. Mislim da je razlog za odgodu ovog današnjeg sastanka i uopće razlog za raspravu o tome u procjeni bi moglo doći do ljudskih gubitaka na strani Izraela i da bi taoci mogli biti ubijeni. Pretpostavljam da je stvar u tome da Netanjahu uopće nije stalo do talaca. Izrael kaže: Ovaj dio Gaze nismo dosad napadali jer pretpostavljamo da su tamo taoci. Pa mogli su oslobodit taoce a ne poubijat 60 tisuća ljudi.
Što bi bilo različito u zadnja 22 mjeseca, što bi sad u toj potpunoj okupaciji taj novi moment?
Sustavno istjerivanje palestinskog stanovništva, ukinuli bi i organizaciju GP Solutions i prehrana Palestinaca ovisila bi o volji Netanyahua što bi značilo da bi umrlo od gladi. Prema dosadašnjoj politici Netanyahuove vlade. Znači, govorim o Netanjahuu i ekstremističkim političarima u njegovoj Vladi. Nikako se to ne može poopćiti na cijeli izraelski narod jer znamo da neki svaku kritiku politike aktualne izraelske vlasti tumače kao antisemitizam što je potpuno neosnovano
Činilo se ono prije mjesec i pol kad je Amerika zajedno s Izraelom bombardirala Iran – nakon toga da Trump ima te neke poluge da može stisnut Netanjahua – da vrati sve bar u ono stanje primirja – ali kao da je sad ta prilika propuštena?
Pa je propuštena prilika ako pretpostavljamo da je rješenje za tu kriznu situaciju na Bliskom istoku koncepcija dviju država. Ali očito da predsjednik Trump podržava predsjednika Netanjahua u njegovom odbacivanju te koncepcije i u želji da se granice Izraela prošire na cijelu Zapadnu obalu i na cijelu Gazu. Predsjednik Trump i Netanjahu su jako dobro surađivali tijekom prvog Trumpovog mandata i na inicijativu Netanjahua Trump je istupio iz sporazuma o nadzoru iranskog nuklearnog programa i uveo sankcije Iranu pripremajući zapravo izravnu intervenciju protiv Irana koja se dogodila u njegovom rugom mandatu. Prave namjere američke administracije mogu se iščitati i iz činjenice da je danas predsjednik predstavničkog doma posjetio ilegalna izraelska doseljenička naselja na Zapadnoj obali, podržao je pravo izraelskog naroda da nastani područja koja mu po biblijskoj predaji pripadaju, od vremena nastanka izraelskog naroda. Po toj logici bi mogli reći Amerikancima da ta zemlja pripada nekom drugom narodu, a ne europskim bijelcima koji su taj drugi narod istrijebili i proveli genocid nad njim
Ukrajina – ultimatum Trumpa Putinu da krene u mirovni sporazum – istječe za par dana – što će se dogoditi kada Putin po tko zna koji put to prekrši?
Pa može se dogoditi kao i dosad- da ni predsjednik Trump ništa ne napravi. Jer znamo da je on mnoga bombastična obećanja dao koja nije izvršio. Ali ne treba potpuno previdjeti činjenicu da je i predsjednik Trump zaprijetio mogućom upotrebom nuklearnog oružja protiv Moskve. Znamo da su i neki u Ukrajini i neki u Americi govorili, i predsjedniku Bidenu, a i predsjedniku Trumpu, da su sve dosadašnje ruske crvene linije zapravo blef. Jer i te su linije bile prekoračene pa se ništa strašnije od onog što se inače događa nije dogodilo. I dakle, neki iz Ukrajine i neki iz Amerike su sugerirali predsjedniku Trumpu da napadne izravno Moskvu, jer to bi navodno trebalo naučiti pameti Putina i njegovu nomenklaturu I primorati da pristanu na pregovore pod američkim uvjetima.
Vidjeli smo da je ruska strana prilično mirno reagirala na tu američku prijetnju. Treba reći da je i Rusija nekoliko puta kroz usta Dimitrija Medvedeva zaprijetila mogućom upotrebom nuklearnog oružja. Ja se nadam da se neće dogoditi ništa samo zbog toga što Putin neće izvršiti Trumpov ultimatum u roku koji je Trump odredio. Predsjednik Putin općenito ne pristaje na ultimatume i njemu je prioritet normalizacija američko ruskih odnosa kao pretpostavka za rješavanje ukrajinskog pitanja. A predsjednik Trump želi brza rješenja i u okolnostima u kojima ih nije moguće postići.
Vjerujete li vi da će do kraja ove godine sjesti za stol Zelenski i Putin – vaša procjena?
Sumnjam. Jedino ako bi se dogodio neki tako dramatičan pomak na bojištima koje bi bilo jednu ili drugu stranu primorao na pregovore. Zapravo predsjednik Zelenski je spreman i sad pregovarati, ali Putin nije spreman pregovarati dok Rusija ne dođe na granice tih četiriju pokrajina koje je samo djelomično okupirala, a koje je proglasila dijelom svog teritorija. Sumnjam da će doći do tih pregovora i zbog toga što predsjednik Putin ne smatra ni predsjednika Zelenskog ni bilo kojeg drugog mogućeg ukrajinskog predsjednika partnerom za ravnopravne pregovore. Rusija, najprije s Amerikom želi dogovoriti normalizaciju odnosa, što s ruske strane podrazumijeva rusko pravo na definiranje interesnih zona, što zapravo znači da Putin zamišlja da bi on i Trump danas mogli granicu u Europi povlačiti onako kako su to Staljin i Roosevelt činili 1944. i 1945, prenosi Danas.hr.
