O primirju u između Rusije i Ukrajine, ali i o sukobu na Bliskom istoku razgovarali smo s vojnim analitičarom Robertom Barićem
Uoči Dana pobjede, najvažnijeg ruskog praznika, Vladimir Putin proglasio je dvodnevno primirje, što se povezuje sa zabrinutošću za vlastitu sigurnost.
Moskva je u potpunosti ukrašena i pripremljena za obilježavanje, dok su sigurnosne mjere podignute na najvišu razinu – zatvaraju se zračne luke, a u Moskvi i Sankt Peterburgu ograničen je pristup internetu, što je izazvalo poteškoće i kaos.
Po prvi put od 2007. godine ne očekuje se prolazak kolona teške vojne opreme i tenkova Crvenim trgom. Kremlj kao razlog navodi operativnu situaciju, odnosno, kako ističu, stalnu terorističku prijetnju iz Kijeva.
O primirju u između Rusije i Ukrajine, ali i o sukobu na Bliskom istoku ekipa RTL-a razgovarala je s vojnim analitičarom Robertom Barićem.
Ruski predsjednik strahuje za svoj život, a ne može garantirati ni sigurnost u glavnom ruskom gradu. Je li riječ o paranoji ili postoji ozbiljna prijetnja?
Ako Ukrajinci žele, oni će nešto napraviti da poremete tu paradu. Oni to sad to mogu. Ako su mogli prije nekoliko dana onesposobiti nekoliko ruskih lovaca pete generacije, jedan Su-34, mogu i to. Putin, da, poznato je da je njegova paranoja da bi mogao završiti kao Gadafi. Međutim, ovo sada radi puno dublji problem u samoj Rusiji jer, vidite, od početka rata ruske obavještajne sigurnosne službe su dobivale sve veći utjecaj. Sada je ogroman sukob oko ove kontrole interneta, koja nije dobro dočekana, niti od ruske javnosti, niti od dobrog dijela poslovnih krugova, niti političkih krugova u Rusiji. Tako se na službenom portalu ministarstva obrane pojavio članak koji kaže ‘ne može biti internetska suverenost ako uvozimo sve čipove izvana’. Onda je taj članak idući dan nestao. Ruski komentatori, čak i prokremaljske TV stanice to kritiziraju i u Rusiji je veliko nezadovoljstvo. Ekonomska situacija se pogoršava i to rapidno ove godine, bez obzira na to što pričaju da sankcije djeluju, ali djeluju sporo.
Bojište u Ukrajini uopće nije ‘on the ropes’, Ukrajina je u 2025. puno bolje stajala nego u 2024. godini. Vi sada imate sve naznake da je ruska proljetna ofenziva zaustavljena, a ni da se ljetnoj ofenzivi ne piše dobro. Zašto? Zato što se karakter rata u Ukrajini potpuno promijenio u ove četiri godine. Nekad ste vidjeli operacije Desert Storm ili Iraqi Freedom – kratkotrajni zračni udari, masovnost i sve je brzo gotovo. Sada, prvo zahvaljujući masovnoj upotrebi besposadnih sustava, dronova počeli su Ukrajinci u ’23., pa su i Rusi pratili. A sada imamo ono što se zove “Data Driven Warfare”, ratovanje pokretano podacima. Upotreba umjetne inteligencije za obradu podataka, za detektiranje ciljeva i navođenje projektila, duboki udari u pozadinu protivnika, plus masovna proizvodnja jeftinih sustava – to sve mijenja stvari. Rusi praktički u zadnja četiri mjeseca ozbiljno ne pokazuju da mogu nadoknaditi gubitke koje doživljavaju na bojištu. Putin je sam rekao krajem travnja da će ruski GDP biti manji barem za 1,8 posto od onoga što se predviđalo. Dakle, mi dolazimo do te kulminacijske točke. I naravno, ovi duboki udari koji su sad po prvi put konstantni, Ukrajinci će možda čak uskoro početi koristiti vlastite balističke projektile, postoje naznake da se pripremaju za to, dovode do toga da mi idemo prema zamrznutom sukobu i da Rusija jednostavno ne može pobijediti u ovom ratu. Što će biti poslije, vidjet ćemo, ali Putin više nije siguran. Neće ga oboriti, ali raste nezadovoljstvo u gospodarskim i političkim krugovima i među ruskom javnosti.
Imamo i drugo ratno žarište, Hormuški tjesnac. Očekujete li tu eskalaciju sukoba?
Moguće. Zašto? Ova operacija, projekt Sloboda, jednostavno je pokušaj Washingtona da ponovno stekne inicijativu na ovom ratištu. Jer bez obzira na to što su nanijeli velike gubitke iranskoj vojsci, Revolucionarnoj gardi i iranskoj ekonomiji, Iran se nije slomio.
A može li ovaj projekt uspjeti?
Ne može. Ne može, to je jednostavno pokušaj: “Evo i mi nešto radimo”. Kakva kontrola tjesnaca? Da kontrolirate tjesnac, morali biste, kao u kratkom ratu 1988., raditi udare po zračnim i kopnenim bazama u Iranu, stalno imati pratnju. Vi ste sad dva broda proveli, dva prateća razarača, i tvrdite da kontrolirate tjesnac. Iran je pokrenuo napad na UAE. To je bilo upozorenje na ovaj terminal koji nije u Hormuškom zaljevu, nego u Omanskom zaljevu.
Ako je ovo samo upozorenje, na što je onda Iran sve spreman u tom Hormuškom tjesnacu?
Gledajte, u zadnjih 24 sata traje masovno ometanje GPS navigacije u tjesnacu, za koje se pretpostavlja da iza njega stoji Iran. U tom malom tjesnacu koji je uzak, koji ide u koridorima, ako se tanker samo malo zaluta, zabit će se u pličinu. To je samo primjer. Protubrodski projektili, mine, Revolucionarna garda… Da, šest brzih čamaca su uništili. Ako imaju stotinu, što mogu? Iranci imaju možda još stotine i tisuće protubrodskih projektila. I u Iranu sukob više nije oko balističkog programa ili oko nuklearnog programa, nego oko kontrole Hormuškog zaljeva. Amerikanci očajnički pokušavaju… Oni nemaju strategiju, nemaju ništa. Njemački kancelar bio je potpuno u pravu kad je rekao da su se osramotili. Dakle, sada onaj koji kontrolira Hormuški tjesnac, pobijedit će u ratu. I oni računaju, a Iranci mogu izdržati ekonomski dulje, da će pritisak, globalni pritisak… Jer Amerika, istina, ima veće zalihe nafte, ali ona nema više kapacitete za njezinu preradu. Samo da to kažemo. Pritisak iz Azije, Afrike, Latinske Amerike, Europe, ekonomski pritisak plus “mid-term” izbori u Americi, svi kažu da će prije Trump “blinknuti” u igri kukavice nego oni. To je očekivanje Teherana. Zato je eskalacija moguća, jer bi Trump to uočio i mogao reći: “Hajde da ih sad još malo izbombardiram”, a onda će oni udariti po cijeloj zaljevskoj infrastrukturi, prenosi Danas.hr.
