
Inženjerka prometa Lana Račić već godinama se bavi pitanjem sigurnosti djece u prometu, posebno na njihovom svakodnevnom putu do škole. Kroz rad na projektima cestovne sigurnosti uočila je da se prometni sustav uglavnom promatra iz perspektive odraslih, dok se potrebe djece često zanemaruju. Upravo to ju je potaknulo da se okrene edukaciji i radu s djecom, roditeljima i školama.
Kako ističe, djeca su svakodnevni sudionici u prometu, no njihovo znanje o prometnim pravilima često je nedostatno, a osjećaj sigurnosti slab. Zbog toga se danas bavi edukacijom djece te razvojem i unapređenjem prometne infrastrukture u blizini škola, s ciljem da se djeca ne samo kreću sigurnije, nego i da se na putu do škole osjećaju mirno i sigurno.
Govoreći o najčešćim opasnostima s kojima se djeca susreću, Račić naglašava da problem najčešće nije sama cesta, već kaotično okruženje koje ju okružuje. Prometne gužve, nepropisno parkirani automobili, dostavna vozila koja zaklanjaju preglednost, manjak nogostupa i pješačkih prijelaza, visoke brzine vozila te neuređena autobusna stajališta samo su dio svakodnevnih izazova. Dodatni problem, kaže, predstavlja i nepoštivanje prometnih pravila od strane odraslih – vozača, pješaka, pa čak i roditelja.
Takvo okruženje, posebno u jutarnjim satima, za djecu postaje zbunjujuće i stresno. „Djeca se tada moraju nositi s bukom, gužvom, nervozom vozača i brojnim nepredvidivim situacijama“, objašnjava Račić. U takvim uvjetima lako gube fokus i mogu previdjeti opasnost, poput vozila koje skreće bez pokazivača smjera ili romobila koji velikom brzinom prolazi nogostupom. Zato smatra da su predvidljive i smirene prometne zone oko škola ključne za dječju sigurnost.
Kao jednu od najvažnijih mjera ističe kontinuiranu prometnu edukaciju. Prema njezinim riječima, djecu nije dovoljno upozoravati samo teorijom – potrebno je svakodnevno učenje kroz praksu. Roditelji u tome imaju ključnu ulogu jer upravo zajednički odlasci u školu mogu postati vrijedne lekcije o sigurnom ponašanju u prometu. „Hodanje do škole može biti svakodnevna škola sigurnosti“, ističe.
Škole, dodaje, mogu dodatno doprinijeti kroz radionice, predavanja, preventivne projekte i inicijative poput pješačkih autobusa, u kojima djeca u grupi, uz pratnju odraslih, zajedno idu u školu. Suradnja s lokalnom zajednicom oko uređenja prometne infrastrukture također je iznimno važna.
Račić naglašava da je prometni sustav u svojoj osnovi prilagođen odraslima, ali da promjene jesu moguće. Kao primjere navodi vidljivije i jasnije obilježene pješačke prijelaze, smirivanje prometa u školskim zonama, ograničenje brzine, zabranu parkiranja na kritičnim mjestima, sigurnija autobusna stajališta te organizaciju tzv. „kiss and ride“ zona. Posebno ističe važnost vizualnih elemenata – boja i oznaka koje odmah daju do znanja da se radi o zoni škole.
Kao primjer dobre prakse iz inozemstva navodi inicijativu „Školske ulice“, gdje se promet u određenim vremenskim intervalima u potpunosti ili djelomično zatvara za motorna vozila. Iako takvo rješenje nije primjenjivo na svim lokacijama u Hrvatskoj, smatra da bi se kod barem nekih škola pokazalo vrlo učinkovitim.
Kada je riječ o ponašanju djece u prometu, Račić naglašava da se sigurnost ne gradi samo učenjem pravila, već razvojem pažnje, strpljenja i svijesti o drugima. Djeca, ističe, nisu „mali odrasli“ – njihova percepcija i sposobnost procjene još se razvijaju. Zato im promet treba približiti kao prostor suradnje i komunikacije, a ne kao stalnu prijetnju.
Posebno važnom smatra poruku da djeca trebaju razumjeti zašto se određena pravila poštuju. „Kada shvate smisao, prometna pravila postaju dio njihove svakodnevice, a ne nešto što samo moraju naučiti napamet“, objašnjava.
Za kraj ističe da djeca najviše uče promatrajući ponašanje odraslih. Ako roditelji poštuju prometna pravila, dijete ih prirodno prihvaća. No, kada odrasli govore jedno, a rade drugo, kod djece se stvara zbunjenost i osjećaj nesigurnosti. Upravo zato, zaključuje Račić, prometna kultura gradi se malim, svakodnevnim primjerima, a te navike dugoročno postaju najvažnija zaštita djece na putu do škole, piše Net.hr.







