ČAROBNA RIJEČ - ZASTARA

Je li moguće da nitko neće odgovarati za poslijeratnu obnovu na Banovini? Evo što kaže struka…

Photo: Robert Anic/PIXSELL

Potres od 6,2 po Richteru koji je nanio velike štete u velikom dijelu Banovine, srušio je ili značajno oštetio i brojne kuće koje su obnavljane poslije rata.

Na nekima od njih, koje je povratnicima gradila država, postoje indicije da nisu rađene po propisima, da im nedostaje armatura i slično, zbog čega se u javnosti pokrenulo pitanje je li nakon toliko godina moguće sudski goniti eventualne krivce za propuste u gradnji i obnovi. Iako je DORH započeo izvide na terenu, te je počeo prikupljati dokumentaciju, politika je vrlo brzo zaključila da je nastupila zastara i da kaznenog progona – ne može biti. Može li se i kako ipak goniti odgovorne za propuste, upitali smo ugledne odvjetnike koji se slažu da je što se tiče redovne procedure kaznenog progona nastupila zastara, no imaju podijeljena mišljenja oko toga može li se ipak progon pokrenuti, pišu Vijesti.hr

Politika, kao što smo napomenuli, takvih dvojbi nema.

“Prigovor zastare znači ako je prošao rok. Ako se netko želi upustiti u postupak može, ali u načelu od toga teško da će biti išta”, rekao je prošlog tjedna premijer Andrej Plenković govoreći o zastari za potencijalna kaznena djela u obnovi Banije.

“Mi moramo precizno utvrditi koje su sve kuće i zgrade koje su bile obnavljane. Postojalo je šest kategorija obnove, prve tri su bile sanacije, za to su ljudi dobivali sredstva i sami rješavali. Kategorije 4, 5 i 6, to se radilo od temelja. Ne govorim to zbog zaštite bilo koga, najbitnije je utvrditi fakte”, rekao je premijer.

“Kuće su građene po lošim projektima ili je netko krao na materijalu. Prošlo je 20 godina, po meni to je u zastari, ne može sve biti ratno profiterstvo. To je kokošarenje. Koga ćete za to optužiti? Pokojnog predsjednika, neku stranku? Ne. To je jedna od naših sramota. Ne znam što bi tu DORH mogao raditi”, dodao je predsjednik Zoran Milanović i dodao:

”Kuće su obnavljane kroz nacrte koje je osmislilo ministarstvo obnove, na terenu je angažirano stotine nadzornih inženjera koji potpisuju kvalitetu izvedbe, to nisu stranački ljudi, to su ljudi s licencom. To je sve što vam mogu reći”, kazao je predsjednik.

Unatoč tome, nešto ranije, DORH i policija najavili su izvide te su počeli prikupljati dokumentaciju. U međuvremenu objavljen je i popis tvrtki koje su radile na obnovi tog dijela Hrvatske.

Što misle odvjetnici i pravnici?

U razgovoru za RTL.hr, odvjetnik i doktor pravnih znanosti, Šime Savić naglašava da je očigledno nastupila zastara kaznenog djela, ako je “i bilo elemenata kaznenog djela”.

“Tako da ne treba oko toga trošiti vrijeme i državni novac, osim ako bi se eventualno podvelo pod neka djela ratnog profiterstva i slično, pri čemu i tu treba imati na umu pravne dvojbe. U krajnjem slučaju, da i tu ne bi bilo velike pompe, napravili se državni troškovi, angažirao se državni aparat i na kraju iz toga ono “nikom ništa”, govori nam Savić.

Dodaje također da u konačnici oštećenici i nemaju neke posebne koristi od toga hoće li netko kazneno odgovarati ili ne, jer s time neće oštećenik, profitirati.

“Po meni oštećene ili vlasnika kuće ili državu treba također interesirati šteta koja je u toj obnovi počinjena i to puno više od možebitnih kaznenih postupaka”, govori odvjernik Savić.

Naglašava da je osnovno pravilo građanskog prava, da je onaj tko drugom počini štetu dužan usti nadoknaditi, obzirom da je građanskopravna odgovornost daleko šira od kazneno pravne.

“Pojednostavljeno – ako se uzročno-posljedično srušila kuća koja je u obnovi napravljena, uslijed potresa obzirom da izvođači nisu stavili željezo ili armirali kuću što je uzrok rušenja za takvu radnju po meni solidarrno trebaju odgovarati i izvođači i nadzor koji je trebao nadzirati gradnju i koji je na kraju i potpisao da je kuća sagrađena u skladu s pravilima struke i projektom. U svakom slučaju, o tome će se trebati izjasniti vještaci građevinske struke tijekom parničnog postupka, a o čemu će u pravilu ovisiti i ishod postupka. To znači da aktere treba tužiti za štetu – da plate srušenu kuću i naknadu za ozljeđivanje, odnosno imovinsku i neimovinsku štetu oštećenicima koja im je zbog neadekvatne gradnje u obnovi nastala”, jasno će naš sugovornik.

Na pitanje zar onda i tu nije bitan protok vremena, odvjetnik Savić poručuje:

“I tu ima opasnost od zastare, ali ja osobno mislim da zastara u gornjem slučaju nije nastupila i to iz razloga što šteta formalno nije ni nastupila nego se kuća srušila tijekom potresa. A drugo, oštećeni nije znao za obim štete i počinitelja prije rušenja, a zastara po mom mišljenju prije potresa nije ni počela teći. O svemu tome će u svakom slučaju morati stav zauzeti sudska praksa”, kaže odvjetnik Šime Savić.

Poznati odvjetnik Anto Nobilo u razgovoru za RTL.hr slaže se s gore navedenim stajalištem.

“Zastara je zasigurno nastupila bez obzira kako će se kvalificirati, to ne bi bilo kazneno djelo teže od 10 godina, a nakon 20 godina od počinjenja zastupa zastara. Postoji teorijska mogućnost kod opasne gradnje, da zastara nije nastupila, jer zastara se računa od štetne posljedice koja je nastupila. Međutim, vrlo je teško utvrditi netaknuti uzročno-posljedični slijed između te gradnje i štetne posljedice, jer imamo potres koji se nepravilno širi kroz prostor, negdje udari jače, negdje slabije”, kazao nam je Nobilo i dodao:

“Koliko vidim, država je izašla sa statistikama, da je većina ljudi sama radila po principu uradi sam, država im dala novac a oni su radili obnovu. Vrlo mali broj kuća koje je država izgradila su stradale u potresu. Možda ne govorimo o trideset kuća u ovom trenutku. Dakle, mislim da od toga ništa”, poručuje Nobilo.

Kaže da bi trebalo vidjeti kakvi su propisi bili na snazi.

“Investitor, dakle država, da li je on tražio apsolutno poštivanje svih standarda izgradnje ili je htio sa što manje sredstava što više kuća obnoviti. Po meni, za neko ozbiljno kazneno djelo, od toga ništa. Eventualno, ako će se politika baviti da utvrdi točno što je bilo. Kroz neko istražno povjerenstvo, možda na neki drugi način, ali što se tiče kaznenog progona, od toga neće biti ništa”, na kraju će za RTL.hr Anto Nobilo.

“Takva mogućnost predviđena je tek 2011. godine, a jedno od temeljnih pravila kaznenog prava jest da se za slučaj izmjene kaznenih propisa na počinitelja primjenjuje onaj zakon koji je na njega najblaži. Stoga se u vezi teških kaznenih djela protiv opće sigurnosti uslijed nepropisnog i nepravilnog izvođenja građevinskih radova koji su npr. prije 1998. godine može opravdano govoriti o nastupu zastare i nemogućnosti kazenenog progona”, kaž Volarević.

On međutim, smatra da se za kaznena djela ratnog profiterstva i kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije počinjena ne samo u u vrijeme Domovinskog rata nego i u razdoblju poslijeratne mirne reintegracije kazneni progon može poduzeti i nakon isteka rokova za zastaru kaznenog progona.

“Naime, Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije ne tretira samo kaznena djela koja su počinjena samo za vrijeme rata nego i ona koja su počinjena za vrijeme mirne reintegracije (i to bez obzira na kojem je području Republike Hrvatske) ta mirna reintegracija provođena. U tom smislu treba preispitati je li protupravnom obnovom počinjeno kazneno djelo ratnog profiterstva prijevare, zlouporabe ovlaštenja u gospodarskom poslovanju ili drugo. Ako se pojavi osnovana sumnja da je netko počinio takva djela u razdoblju dok je trajala mirna reintegracija, smatram da ne bi smjelo biti riječi o zastari”, zaključuje zagrebački odvjetnik Antonio Volarević.

Volarević pojašnjava da prema Krivičnom zakonu RH koji je bio na snazi od 1993. godine nije postojala odredba koja je, kao u sadašnjem zakonu, određivala da zastara kaznenog djela počinje teći i od trenutka kada nastupi posljedica koja čini biće nekog kaznenog djela.

Sudac koji je prvi presudio slučaj ratnog profiterstva i predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, Ivan Turudić, prije nekoliko dana u RTL-u Danas je rekao:

“Postoji zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva, međutim slabašne su nade tako da nisam – uz svu presumpciju nevinosti protiv koga se izvidi rade – ja nisam neki optimist da će tu se dovest do nekog efikasnog epiloga”, rekao je Turudić za RTL Danas.

Prema riječima državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Nikole Mažara, nakon rata je obnovljeno više od 156.000 obiteljskih kuća, obnova je trajala od 1995. do 2000. godine i u njoj je sudjelovalo više od 150 tvrtki.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite na Whatsapp, Viber, MMS 097 64 65 419 ili na mail vijesti@riportal.hr ili putem Facebooka i podijeliti ćemo ju sa tisućama naših čitatelja.
Komentari
Povezani sadržaj
Views Views