Časna sestra Marija sama je inscenirala napad. Snimke iz jedne zagrebačke trgovine, nastale dan prije navodnog događaja, pokazuju kako u desnoj ruci nosi kuhinjski nož, plaća ga na blagajni i sprema u vrećicu.
Na kraju je policiji priznala da si je ozljede nanijela sama.
“Samo sam se htjela malo ozlijediti kako bih išla na šivanje. I kako bih dobila na vremenu. Trebala sam tad diplomirati, ali nisam uspjela… Rekla sam na Hitnoj da me napao nepoznati muškarac jer, ako on ne postoji, policija ga onda ne može niti pronaći”, dio je njezina priznanja koje je objavio Jutarnji list.
Posljednjeg petka u studenom društvenim mrežama se velikom brzinom proširila informacija da je na tom području nožem napadnuta časna sestra, uz tvrdnje da je napadač migrant. Policija je odmah reagirala, a časna sestra im je tada ispričala kako se susrela s nepoznatim muškarcem u dobi između 30 i 40 godina, neuredne crne brade i brkova. Navela je da joj je, nakon što su se mimoišli, prišao s leđa, povikao “Allahu Akbar” te u lijevoj ruci držao kuhinjski nož dug 15 do 20 centimetara. Prema toj verziji, pokušao ju je više puta ubosti u trbuh, ona se branila, ali ju je jednom ranio u lijevu stranu trbuha, nakon čega je pobjegao. Međutim, policija je naknadno utvrdila da je cijela priča bila izmišljena i da je stvarni tijek događaja bio drugačiji.
Dokazi pronađeni na kućnoj adresi
Kako piše Jutarnji list, policija na mjestu događaja niti na snimkama videonadzora nije pronašla nikakve tragove. Međutim, dokazi su otkriveni u kontejneru na adresi na kojoj živi časna sestra, među njima i kuhinjski nož.
“Jednostavno im nisam mogla priznati kako ne stižem diplomski napisati pa sam samo htjela malo na vremenu dobiti. Na internetu sam pogledala kako bih si to mogla napraviti, ali da ne bude ozbiljna ozljeda”, dodatno je ispričala policiji.
Ipak, prva, neprovjerena informacija vrlo se brzo proširila, a prenijeli su je i mediji s velikim dosegom, uz dramatizirane opise navodnog terorista i opasnosti koja je, kako se tvrdilo, stigla u Hrvatsku. U brojnim komentarima na društvenim mrežama otvoreno se pozivalo na protjerivanje stranaca. Time se, smatraju stručnjaci, dodatno poticala negativna percepcija stranih državljana u Hrvatskoj, istaknula je za Direkt Gordana Vilović, umirovljena profesorica novinarske etike.
“U ovom slučaju je to bilo do te mjere nabrijano da me ne bi iznenadilo da me ne bi iznenadilo da se napalo nekog mladića ili čovjeka koji je nosio Wolt ili koji je bio drugačije boje kože od većine. To je moj dojam”, kaže Vilović.
“Kad govorimo o tim ljudima, ima ona stara izreka da ‘kad si čekić, sve ti izgleda kao čavao’. I nažalost, mislim da ti ljudi koji su od početka pokrenuli hajku da nahrane svoje strahove ili promašene žudnje, nisu dobili nikakav kontraargument, bez obzira koliko on bio činjenično utemeljen. Oni su zapravo dobili samo još jedan prozor prema teoriji zavjere, prema onome u što žele vjerovati”, smatra novinar Telegrama Denis Mahmutović.
Nepovjerenje u policiju? U časnu? U novinare?
I doista, premda Jutarnji navodi kako u priču časne Marije o napadu od samog početka nisu vjerovale ni njezine subratice iz samostana, dio javnosti u komentarima i dalje sumnja u policijske nalaze. Neki vjeruju časnoj sestri, ali ne i novinarima, dok su pojedinci uvjereni da ona govori istinu bez ikakve dvojbe.
“Oni koji su nažalost od početka prihvatili svoju varijantu istine ili onoga što oni misle da je istina, mislim da njima nažalost u ovom poremećenom vremenu nema pomoći”, zaključuje Mahmutović.
“Jedina borba koja ostaje je da svi drugi koji su za istinu i žele da ona dopre do što šire javnosti, da je neprestano i neumorno iznose, jer je to jedini lijek. I naravno, suočiti se s time da živimo u društvu gdje postoje ljudi koji kažu da su novinari, ali mislim da nisu”, smatra Vilović.
Jer borba za one koji novinare doživljavaju kao dnovinare, crve ili nečije plaćenike, čini se unaprijed izgubljenom, prenosi Danas.hr.
