Nevjerojatno je koliko brzo smo zaboravili gubu. Tema je živjela tek dva dana i potom nestala iz fokusa.
Slučaj lepre kod nepalskog radnika koji već dvije godine boravi u Splitu otkriven je prije otprilike dva tjedna. Osim što je dodatno opteretio ionako stigmatiziranu skupinu novih sugrađana, taj je slučaj razotkrio i ozbiljan nemar prema njihovim osnovnim zdravstvenim potrebama. Ubrzo nakon toga Zavod Andrija Štampar objavio je da samo 40 posto stranih radnika u Zagrebu ima izabranog liječnika obiteljske medicine. Danas pak iz HZZO-a za Direkt poručuju da je na razini cijele Hrvatske taj udio oko 60 posto. Bilo da je riječ o 40 ili 60 posto, jasno je da se ovom problemu pristupa stihijski. Zato smo pitali predsjednicu Koordinacije da pojasni kako to u stvarnosti izgleda.
“S pacijentima iz Nepala, Indije, Pakistana s njima je teže. Mnogi ne govore dobro ni engleski jezik, a kamo li hrvatski. Kad dođu, a dođu kad je nešto akutno, pa se borimo nogama i rukama. Oni doista ne znaju, takav je dojam, svoja zdravstvena prava”, kaže Nataša Ban Toskić, predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine.
Ovo, međutim, nije prvi put da nas zatekne neki duboko ukorijenjeni sustavni problem. Kada su se ispred policijskih postaja stvarali redovi ljudi još od četiri ujutro, shvatili smo da bi možda trebalo postojati više od jednog šaltera za rješavanje dozvola. Kad se otkrilo da strani radnici žive nagurani u nehumanim uvjetima, požurilo se s izmjenama zakona kako bi se to spriječilo — pri čemu je to „brzo“ trajalo, čitaj, dvije godine. Kada je postalo jasno da bi im trebalo osigurati i učenje hrvatskog jezika, umjesto da godinama žive ovdje a ne znaju ni jednu riječ, pojedine općine i gradovi krenuli su s tečajevima, ali i dalje nesustavno i povremeno.
Danas sam razgovarao s vlasnikom jedne od najvećih agencija za zapošljavanje stranih radnika u Hrvatskoj, koji je želio ostati anoniman. Iskreno je priznao da u području zdravstvene skrbi za Nepalce i Filipince u Hrvatskoj vlada potpuni kaos. Za najosnovnije stvari, poput uputnice za antibiotik, moraju doslovno moliti. No nema veze — za koju godinu će se, valjda, napisati neki zakon i tada će se, barem na papiru, sve dovesti u red. Više pogledajte u video prilogu kojeg prenosi Danas.hr.
