A upravo u doba koronakrize pokazalo se da je proizvodnja hrane imperativ
Svjetski je dan hrane pa podatak da Hrvatska ukupno proizvodi samo 60 posto onoga što pojedemo, nikako ne zvuči dobro. Naša je zemlja idealna za veliku proizvodnju, ali i s onim što proizvedemo – ne znamo gospodariti.
Visoka kvaliteta
Naime, iako je visoke kvalitete, sirovu hranu ne prerađujemo. Izvozimo jeftino, uvozimo poslije skupo. Stoga se s nestrpljenjem očekuju novi najavljeni programi kojima bi se ova loša slika trebala popraviti.
Krumpira za vlastite proizvode u Hrvatskoj proizvodimo 70 posto. Ni s lukom nismo samodostatni pa proizvodimo tek oko 50 posto od onoga koliko ga pojedemo. A krušaka proizvedemo čak ispod 40 posto.
Šteta, jer naši kupci imaju naviku kupovati baš hrvatsko.
“Biram domaće zato što se ne šprica i kvalitetnije je”, rekao je Šimun iz Osijeka.
“Cijena mi nije baš bitna. Bitnije mi je što kupujem i kakve je kvalitete”, rekla je građanka.
Brašno se uvozi
No ne proizvodimo dovoljno hrane ni za vlastite potrebe. Uz to apsurd je da i ono što proizvedemo moramo izvoziti jer nemamo prerađivačku industriju. Primjerice od žita ne pravimo brašno jer mlinovi su ugašeni. Pa se žito jeftino izvozi, a brašno skupo uvozi. A to žito ne možemo ni čuvati za kasnije. Nema niti dovoljno skladišta.
“Egipćani, samo da se prisjetimo su skladištili ono što se dalo u ono vrijeme skladištiti i do 7 godina, dakle najvažnije je bilo voditi brigu o svom narodu da ima dovoljno što jesti”, izjavio je poljoprivrednik Mato Brlošić.
Hrvatsku čeka novo programsko razdoblje. Kao i do sada trebalo bi se raditi na zaštiti proizvođača, jačanjem naših proizvoda na europskom tržištu te novim investicijama u proizvodnji. U zadnjih 7 godina, na tom području nismo bili osobito uspješni.
“Mi smo najmlađa članica EU. Mi smo zadnji koji su koristili mogućnosti iz Europskog fonda za ruralni razvoj. Svi drugi su praktično počeli prije nas. Bilo je normalno greški”, kazao je Zdravko Barać, pomoćnik ministrice poljoprivrivrede.
A upravo u doba koronakrize pokazalo se da je proizvodnja hrane imperativ. Police su se praznile velikom brzinom. Da bi stvar bila gora, moguće je da nam prijeti – novi lockdown.
“Postaje upitno ako to se ponovi još jednom, a mogućnost je, što će naši građani jesti”, rekao je Brlošić.
Krilatice “od polja do stola” i “spajanje zelene i plave Hrvatske” zvuče kao floskule a uz sve nabrojano – i zakonska regulativa nije na našoj strani jer kada veliki europski igrači imaju viška, primjerice smrznuta mesa – mi ćemo to meso uvoziti.
“Zašto se to ne može desiti u jednoj Austriji u jednoj Njemačkoj? Zato što postoji tako čvrsti ugovorni odnosi gdje oni koji otkupljuju tu robu imaju itekako čvrstu ugovornu obvezu najprije uzeti tu robu koja mu se nudi u Njemačkoj i Austriji”, izjavio je Barać.
Da zaključimo, i to voćarskim rječnikom – još smo zeleni.
Vijesti.hr