Ako proživiš neko stanje koje dotad nisi poznavao, a liječio si ga, to je novo iskustvo koje te promijeni, kažu
Od veljače je zaraženo 240-ero djelatnika i djelatnica u zdravstvenom sustavu.
Silvija Rotim je liječnica obiteljske medicine, zarazila se u svojoj ordinaciji. Sve je krenulo temperaturom, kaže gotovo na rubu suza: ”Kad saznate da ste pozitivni bude vam užasno, zbog vas, zbog moje cijele obitelji koja je morala u samoizolaciju.. Bilo mi je stresno sve to, odlazak, lijepljenje tih obavijesti, snimanje sekretarice, nošenje svih stvari za rad kod moje kolegice, koja je umjesto mene radila četiri tjedna i jako joj zahvaljujem na tome i njenoj sestri i jako puno su mi pomogle”.
Na prvoj crti otpočetka bila je i doktorica Dejana Krnjeta u Općoj županijskoj bolnici u Vinkovcima. Radila je na COVID-19 odjelu pa na istom završila puna dva tjedna: ”S obzirom na moju kliničku sliku, odmah sam hospitalizirana na jedinicu za COVID-19 i ostalim pacijentima koje sam do tada posjećivala kao liječnica pridružila sam u borbi za oporavak”.
Otorinolaringolog Dragutin Petković iz Dubrovnika 34. dan je u samoizolaciji. Bio je pozitivan prije pet dana. Napokon dobre vijesti – stigao mu je drugi negativni nalaz: ”Strah je apsolutno bio prisutan. Kao liječnik znao sam da je to bolest koja ima dvije faze – prva koja može biti vrlo blaga i druga koja može biti izuzetno komplicirana i teška”.
Tome je svjedočila doktorica iz Vinkovaca u svojoj bolničkoj sobi. Je li je bilo strah? ”Kada vidite čovjeka od 50 godina koji nema zraka, koji se guši, koji moli za zrak, koji moli da ne želi umrijeti i samo stojite po strani, nemoćni ste. Tada me je uhvatio strah”.
Oni liječe pacijente, a sad su se našli u drugoj ulozi. ”To je jedno čudno iskustvo – naći se s druge strane, biti bolesnik, a ne liječnik. I naravno, ako proživiš neko stanje
koje dotad nisi poznavao, a liječio si ga, to je novo iskustvo koje te promijeni”.
U svemu je najteža bila samoća, a Rotim je imala i ”temperaturu do 38,5, glavobolju,
gubitak mirisa i njuha, suhi kašalj, jake bolove u nogama, leđima koje su me budili noću pa sam uzimala tablete protiv bolova i jako veliki umor i sve je to trajalo punih 14 dana. Bila sam užasno izbezumljena kada sam trebala nakon tri tjedna ići na testiranja, ono izlazim iz kuće, auto vozim se. Baš mi je bilo teško”.
Uz bolest, na svojoj koži osjetila je što znači biti stigmatiziran. Njezino ime našlo se na društvenim mrežama. Podatak koji je trebao biti tajan objavljen je. Sada je to sve iza nje. Vratila se na posao.
Vijesti.hr